Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1337/12 (S. L.)

Odluka donesena 17. 03. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
  • Materijalna šteta
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1337/12

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 03. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1337/12, rješavajući apelaciju Saše Lovrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. marta 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Saše Lovrića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan pravosnažnom Presudom Općinskog suda u Sarajevu zbog propuštanja broj 65-0-Mal-245018-09-Mal od 9. oktobra 2013.

godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Saša Lovrić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 11. aprila 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja postupka po njegovoj tužbi u predmetu pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), koji se vodi pod brojem 65 0 Mal 245018 09 Mal.

2. U međuvremenu predmetni postupak je okončan pravosnažnom Presudom Općinskog suda zbog propuštanja broj 65 0 Mal 245018 09 Mal od 9. oktobra 2013. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 6. decembra 2012. godine i 4. oktobra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

4. Općinski sud je 19. februara i 17. oktobra 2013. godine dostavio odgovore na apelaciju. Na traženje Ustavnog suda Općinski sud je dostavio spis broj 65 0 Mal 245018 09 Mal.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 23. jula 2009. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv „Lido osiguranja“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi ispunjenja sporazuma o naknadi štete na osnovu člana

124. Zakona o obligacionim odnosima. U tužbi je naveo da su apelant i tuženi potpisali Sporazum o naknadi štete-djelimična naknada štete broj 00097/08-CEN kojim su se parnične stranke sporazumjele o djelimičnoj visini naknade materijalne štete koju je apelant pretrpio u saobraćajnoj nezgodi od 1. juna 2008. godine krivicom osiguranika tuženog. Apelant je predložio da sud, u skladu sa odredbama člana 182. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), u slučaju da tuženi ne dostavi pismeni odgovor na tužbu donese presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev (presuda zbog propuštanja).

7. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Mal 2451018 09 Mal od 6. aprila 2012. godine apelantu je vraćena tužba na ispravku i dopunu kako bi označio adresu prebivališta-boravka tuženog.

8. Općinski sud je 25. oktobra 2012. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor.

9. Općinski sud je Presudom zbog propuštanja broj 65 0 Mal 245018 09 Mal od 9. oktobra 2013. godine obavezao tuženog da apelantu isplati iznos duga od 1.208,80 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24. decembra 2008. godine, pa do isplate uz naknadu troškova postupka u iznosu od 352,32 KM, sve u roku od 15 dana. U obrazloženju presude je navedeno da, pošto tuženi kojem je uredno dostavljena tužba, nije u zakonskom roku sudu dostavio pismeni odgovor na tužbu, a apelant je u tužbi predložio donošenje presude zbog propuštanja, to je sud na osnovu člana 182. stav 1. ZPP odlučio da donesene presudu zbog propuštanja.

10. Općinski sud je dopisom od 10. marta 2014. godine obavijestio apelanta o njegovom podnesku od 31. decembra 2013. godine da je u predmetnom postupku sud donio presudu zbog propuštanja 9. oktobra 2013. godine, koja je dostavljena apelantovom opunomoćeniku 14. oktobra 2013. godine, te tuženom 22. oktobra 2013. godine. Istaknuto je da je navedena presuda postala pravosnažna 9. oktobra 2013. godine, a izvršna 7. novembra 2013. godine. Ukazano je da preinačenje tužbenog zahtjeva koje apelant traži podneskom od 31. decembra 2013. godine nije moguće u ovoj fazi postupka, budući da je postupak pravosnažno okončan u skladu sa odredbama člana 57. ZPP.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku pred prvostepenim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ukazuje da do dana podnošenja apelacije Općinski sud nije zakazao pripremno ročište. Navodi da je apelantu sud naložio ispravku tužbe u smislu da dostavi tačnu adresu tuženog iako je on sudu dostavio tačnu adresu tuženog, kao i niz zvaničnih web-stranica. Ističe da se obraćao sudu urgencijom za zakazivanje pripremnog ročišta. Apelant potražuje naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku za svaku godinu po 150,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

12. U odgovoru Općinski sud je naveo da je postupajući stručni saradnik predmetom zadužen 20. juna 2013. godine i da je 9. oktobra 2013. godine donesena presuda zbog propuštanja. Ukazano je da je u predmetnom postupku postupano u skladu sa odredbama ZPP i da nije bilo kršenja apelantovih ustavnih prava.

V. Relevantni propisi

13. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Odgovor na tužbu i njena sadržina Član 70.

(1) Po prijemu tužbe sa prilozima tuženi je dužan najdocnije u roku od 30 dana da dostavi sudu pismeni odgovor na tužbu.

(2) Prilikom dostavljanja tužbe tuženom, sud će poučiti tuženog o obavezi iz stava 1. ovog člana, o tome šta treba da sadrži odgovor na tužbu i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja odgovora na tužbu u određenom roku.

Član 75.

(1) Po prijemu odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.

(2) Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište po isteku roka za podnošenje odgovora na tužbu. (3) Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, po pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.

(4) Pripremno ročište održaće se, po pravilu, najdocnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.

d) Presuda zbog propuštanja Član 182.

(1) Kad tuženi, kome je uredno dostavljena tužba u kojoj je tužilac predložio donošenje presude zbog propuštanja, ne dostavi pismeni odgovor na tužbu u zakonskom roku, sud će donijeti presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev (presuda zbog propuštanja), osim ako je tužbeni zahtjev očigledno neosnovan.

(2) Tužbeni zahtjev je očigledno neosnovan:

1) ako je tužbeni zahtjev očigledno protivan činjenicama navedenim u tužbi;

2) ako su činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtjev u očiglednoj protivrječnosti sa dokazima koje je sam tužilac predložio ili sa činjenicama koje su opštepoznate.

(3) Ako je zahtjev očigledno neosnovan, sud će donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev. (4) Presuda zbog propuštanja neće se donijeti o zahtjevu ili dijelu zahtjeva kojim stranke ne mogu raspolagati.

VI. Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

16. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

17. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred prvostepenim sudom povodom njegove tužbe.

18. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije iako je predmetni postupak u međuvremenu okončan Presudom Općinskog suda zbog propuštanja broj 65 0 Mal 245018 09 Mal od 9. oktobra 2013. godine, dakle, nakon podnošenja apelacije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

19. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje-razuman rok Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

20. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Analiza trajanja postupka

21. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu 23. jula 2009. godine, te da je predmetni postupak okončan Presudom Općinskog suda zbog propuštanja broj 65 0 Mal 245018 09 Mal od 9. oktobra 2013. godine. Prema tome, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jesu četiri godine i dva mjeseca.

22. Dalje, Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radilo o predmetu isplate duga po osnovu Sporazuma o naknadi štete, te da se, s obzirom na činjenice i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo ispitati, nije radilo o predmetu složene prirode. Također, Ustavni sud primjećuje da je apelant u svojoj tužbi predložio donošenje presude zbog propuštanja u smislu odredbe člana 182. ZPP.

23. Također, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim radnjama na bilo koji način odugovlačio predmetni postupak.

24. U odnosu na ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku tek 6. aprila 2012. godine od apelanta zatražio ispravku i dopunu tužbe, dakle, nakon dvije godine i osam mjeseci od momenta podnošenja tužbe. Navedeno je, po mišljenju Ustavnog suda, u suprotnosti sa odredbom člana 10. ZPP. Pored navedenog, Ustavni sud primjećuje da je apelant u svojoj tužbi predložio i postupanje suda u smislu odredbe člana 182. ZPP (donošenje presude zbog propuštanja), te da je tužba na odgovor dostavljena tuženom 25. oktobra 2012. godine, a presuda zbog propuštanja donesena 9. oktobra 2013. godine. Dakle, Općinski sud je tek nakon skoro godinu dana od dostavljanja tužbe tuženom na odgovor donio presudu zbog propuštanja, a što je u suprotnosti sa odredbama čl. 75. i 182. ZPP. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud naglašava da član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Na državama ugovornicama je da svoj pravni sistem organiziraju tako da njihovi sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. maja 1991. godine, A-206-A, str. 10. i 11, stav 19). Stoga, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da trajanje predmetnog postupka pred prvostepenim sudom u periodu od više od četiri godine ne zadovoljava principe razumne dužine postupka, odnosno donošenja odluke u razumnom roku. Pri tome Ustavni sud zapaža da prvostepeni sud nije dostavio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim za ovako dugo trajanje postupka pred tim sudom. Prema tome, Ustavni sud ne može naći opravdanje za trajanje predmetnog postupka pred prvostepenim sudom u periodu od četiri godine i dva mjeseca, imajući u vidu da predmet nije bio složene prirode i da je apelant u tužbi predložio postupanje suda u smislu odredbe člana 182. ZPP (donošenje presude zbog propuštanja).

25. Dakle, imajući u vidu ukupno trajanje postupka pred prvostepenim sudom, Ustavni sud zaključuje da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Naknada nematerijalne štete

26. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06).

27. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti ovoga predmeta, posebno činjenicu da je u međuvremenu od podnošenja apelacije donesena pravosnažna odluka redovnog suda, Ustavni sud smatra da je odluka o kršenju apelantovog ustavnog prava dovoljna satisfakcija u konkretnom slučaju.

Pravo na nediskriminaciju

28. Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

Član 14. Evropske konvencije glasi:

Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.

29. Iako apelant nije eksplicitno naveo, proizlazi da smatra da mu je prekršeno pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da postoji diskriminacija ako rezultira različitim tretmanom pojedinaca u sličnim pozicijama i ako taj tretman nema objektivno ili razumno opravdanje. Da bi bio opravdan, tretman mora težiti zakonitom cilju, te mora postojati razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja koji se treba ostvariti (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Marckx protiv Belgije, stav 33). Stoga je potrebno u svakom konkretnom slučaju ustanoviti da li se prema apelantu postupalo drukčije nego prema drugima u istim ili sličnim situacijama. Svako različito postupanje se ima smatrati diskriminacijskim ako nema razumno i objektivno opravdanje, tj. ako ne stremi legitimnom cilju ili ako nema razumnog odnosa.

30. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da apelant, osim svojih paušalnih navoda o kršenju navedenog prava, nije ponudio bilo kakav argument koji bi upućivao na to da je apelant u predmetnom postupku na bilo koji način diskriminiran. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje neosnovani.

Ostali navodi

31. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom» roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da se, u suštini, navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o kršenju prava na pravično suđenje o kojim je Ustavni sud već iznio svoj stav u prethodnim tačkama ove odluke.

VIII. Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada je postupak po apelantovoj tužbi pred prvostepenim sudom trajao četiri godine i dva mjeseca, imajući u vidu da se nije radilo o složenom predmetu, kada je prvostepeni sud od apelanta zatražio ispravku i dopunu tužbe tek nakon dvije godine i osam mjeseci, računajući od momenta podnošenja tužbe, te kada je presudu zbog propuštanja donio tek nakon skoro godinu dana, računajući od momenta dostavljanja tužbe na odgovor tuženom.

33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1337/12 (S. L.) | Sudska praksa | Aktio