Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1288/12 (M.H.)

Odluka donesena 17. 03. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1288/12

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 03. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1288/12, rješavajući apelaciju M.H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. marta 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija M.H.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan pravosnažnom Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 075914 09 Mal od 3. decembra 2012. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. M.H. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnijela je 6. aprila 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) koji se vodi pod brojem 32 0 Mal 075914 09 Mal. Apelantica je 9. januara 2013. godine dopunila apelaciju. U međuvremenu predmetni postupak je okončan Presudom Općinskog suda broj 32 0 Mal 075914 09 Mal od 3. decembra 2012. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 18. aprila 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 14. maja 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju. Na traženje Ustavnog suda Općinski sud je 13. februara 2015. godine dostavio spis predmeta broj 32 0 Mal 075914 09 Mal.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelantica je 24. februara 2009. godine podnijela Općinskom sudu tužbu radi naknade nematerijalne štete protiv „VGT osiguranje“ Visoko ( u daljnjem tekstu: tuženi). U tužbi je navela da je u autobusu, koji je vlasništvo „Gradskog i prigradskog saobraćaja“ d.d. Tuzla, kojim se vozila na relaciji Brčanska Malta prema Siminom Hanu, doživjela nesreću uslijed naglog kočenja vozača autobusa, kada je izgubila ravnotežu i udarila u šipku zbog čega je zadobila tjelesne povrede.

6. Apelanticina tužba je dostavljena tuženom na odgovor 6. marta 2009. godine. Tuženi je dostavio odgovor na tužbu 31. marta 2009. godine.

7. Dopisom od 4. januara 2012. godine apelantica je urgirala da se zakaže pripremno ročište u predmetnom postupku.

8. Pripremno ročište koje je bilo zakazano za 5. septembar 2012. godine je odgođeno zbog tehničkih razloga (nestanak električne energije), te je novo ročište bilo zakazano za 25. septembar 2012. godine. U predmetnom postupku održano je još jedno ročište, i to ročište za glavnu raspravu 6. novembra 2012. godine. Svim navedenim ročištima apelantica je pristupila.

9. Presudom Općinskog suda broj 32 0 Mal 075914 09 Mal od 3. decembra 2012. godine obavezan je tuženi da apelantici isplati ukupan iznos od 1.550,00 KM na ime nematerijalne štete, i to za pretrpljene fizičke bolove iznos od 1.000,00 KM i za pretrpljeni strah iznos od 550,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24. februara 2009. godine kao dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.262,00 KM, a sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

10. Prvostepena presuda je postala pravosnažna 25. decembra 2012. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelantica smatra da joj je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku pred prvostepenim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ukazuje na to da do dana podnošenja apelacije Općinski sud nije zakazao pripremno ročište. Apelantica potražuje naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku za svaku godinu od po 150,00 KM. U dopuni apelacije apelantica je obavijestila Ustavni sud da je Općinski sud 3. decembra 2012. godine donio presudu, čime je predmetni postupak okončan. Međutim, apelantica je ostala pri zahtjevu za naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

12. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukazao na veliki broj starih predmeta, te na činjenicu da konkretan predmet ne zahtijeva hitno postupanje. Istaknuto je da je planom rada i planom rješavanja starih predmeta za 2012. godinu predviđeno rješavanje predmeta u kojima je inicijalni akt podnesen „u periodu od 2007. godine do 2011. godine“, te da stoga sud nije u mogućnosti dati precizan rok u kojem će konkretan predmet biti uzet u rad. Međutim, postupajuća stručna saradnica će, u skladu sa rasporedom rada, nastojati predmet staviti u rad do kraja 2012. godine.

V. Relevantni propisi

13. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 69.

Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.

Član 75.

(1) Po prijemu odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.

(2) Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište po isteku roka za podnošenje odgovora na tužbu.

(3) Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, po pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.

(4) Pripremno ročište održaće se, po pravilu, najdocnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.

VI. Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

16. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

17. Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred prvostepenim sudom povodom njene tužbe za naknadu štete.

18. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije iako je predmetni postupak u međuvremenu okončan Presudom Općinskog suda broj 32 0 Mal 075914 09 Mal od 3. decembra 2012. godine, dakle, nakon podnošenja apelacije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

19. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje-razuman rok Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

20. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Analiza trajanja postupka

21. Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela tužbu 24. februara 2009. godine, te da je predmetni postupak okončan Presudom Općinskog suda broj 32 0 Mal 075914 09 Mal od 3. decembra 2012. godine. Prema tome, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jesu tri godine i devet mjeseci.

22. Dalje, Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radilo o predmetu naknade nematerijalne štete (zbog pretrpljenih tjelesnih povreda zadobijenih povodom nesreće), koji je bio značajan za apelanticu imajući u vidu prirodu njenog tužbenog zahtjeva, te da, s obzirom na činjenice i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo ispitati, Ustavni sud smatra da se ovaj postupak ne može smatrati naročito složenim.

23. U odnosu na apelanticino ponašanje, Ustavni sud ne može zaključiti da je ona svojim radnjama odugovlačila predmetni postupak, već je urgirala da sa zakažu pripremna ročišta.

24. U odnosu na ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u svom odgovoru kao opravdanje naveo da se u konkretnom slučaju nije radilo o hitnom predmetu, kao i veliki broj neriješenih predmeta koji se nalaze pred tim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Na državama ugovornicama je da svoj pravni sistem organiziraju tako da njihovi sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. maja 1991. godine, A-206-A, str. 10. i 11, stav 19). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ne može uzeti navode Općinskog suda kao razumno i objektivno opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka pred prvostepenim sudom. Navedeno posebno ako se uzme u obzir činjenica da je pripremno ročište u ovom predmetu bilo zakazano tek 5. septembra 2012. godine. Dakle, nakon proteka perioda dužeg od tri godine računajući od momenta kada je tuženi dostavio odgovor na tužbu (31. mart 2009. godine), a što je suprotno rokovima iz člana 75. Zakona o parničnom postupku. Prema tome, Ustavni sud ne može naći opravdanje za trajanje predmetnog postupka pred prvostepenim sudom u periodu od tri godine i devet mjeseci, imajući pri tome u vidu da predmet nije bio naročito složene prirode.

25. Dakle, imajući u vidu ukupno trajanje postupka pred prvostepenim sudom, Ustavni sud zaključuje da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, došlo do povrede apelanticinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Naknada nematerijalne štete

26. Apelantica je zatražila da joj se naknadi šteta zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06).

27. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti ovoga predmeta, posebno činjenicu da je u međuvremenu od podnošenja apelacije donesena pravosnažna odluka redovnog suda, Ustavni sud smatra da je odluka o kršenju apelanticinog ustavnog prava dovoljna satisfakcija u konkretnom slučaju.

Pravo na nediskriminaciju

28. Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

Član 14. Evropske konvencije glasi:

Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.

29. Iako apelantica nije eksplicitno navela, proizlazi da smatra da joj je prekršeno pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da postoji diskriminacija ako rezultira različitim tretmanom pojedinaca u sličnim pozicijama i ako taj tretman nema objektivno ili razumno opravdanje. Da bi bio opravdan, tretman mora težiti zakonitom cilju, te mora postojati razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja koji se treba ostvariti (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Marckx protiv Belgije, stav 33). Stoga je potrebno u svakom konkretnom slučaju ustanoviti da li se prema apelantu postupalo drukčije nego prema drugima u istim ili sličnim situacijama. Svako različito postupanje se ima smatrati diskriminacijskim ako nema razumno i objektivno opravdanje, tj. ako ne stremi legitimnom cilju, ili ako nema razumnog odnosa.

30. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da apelantica, osim svojih paušalnih navoda o kršenju navedenog prava, nije ponudila bilo kakav argument koji bi upućivao na to da je apelantica u predmetnom postupku na bilo koji način diskriminirana. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelanticini navodi o kršenju prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje neosnovani. Ostali navodi

31. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom» roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da se, u suštini, navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o kršenju prava na pravično suđenje o kojim je Ustavni sud već iznio svoj stav u prethodnim tačkama ove odluke.

VIII. Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada je postupak po apelanticinoj tužbi za naknadu nematerijalne štete pred prvostepenim sudom trajao tri godine i devet mjeseci, te kada je pripremno ročište u predmetnom postupku prvostepeni sud zakazao tek nakon proteka perioda od tri godine, računajući od momenta kada je tuženi dostavio odgovor na tužbu.

33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1288/12 (M.H.) | Sudska praksa | Aktio