Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1285/12 (H. H.)
Odluka donesena 17. 03. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1285/12
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 03. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1285/12, rješavajući apelaciju Hajrulaha Hasanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. marta 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Hajrulaha Hasanovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Tuzli pod brojem 032-0-P-07-001864, koji je nakon podnošenja apelacije okončan donošenjem Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 P 005444 10 Gž od 11. aprila 2012. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Hajrulah Hasanović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 5. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je povodom njegove tužbe vođen pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 032-0-P-07-001864, koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 03 0 P 005444 10 Gž.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme preduzimanja navedenih radnji, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 16. aprila 2012. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 30. aprila 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju (uz obrazloženje da se predmetni spis u to vrijeme nalazio kod Kantonalnog suda).
4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 3. februara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
5. Općinski sud je 12. februara 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Apelant je 17. jula 2007. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tužene "Bosna sunce osiguranje" d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade štete.
8. Presudom Općinskog suda broj 032-0-P-07-001864 od 7. jula 2010. godine obavezana je tužena da apelantu, na ime naknade nematerijalne štete, isplati ukupan iznos od 3.950,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove parničnog postupka.
9. Odlučujući o žalbi tužene protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 03 0 P 005444 10 Gž od 11. aprila 2012. godine kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant navodi da je 17. jula 2007. godine podnio tužbu Općinskom sudu, da je taj sud 7. jula 2010. godine donio prvostepenu presudu, da je tužena protiv te presude izjavila žalbu Kantonalnom sudu, te da taj sud još uvijek nije odlučio o žalbi (tj. u vrijeme podnošenja apelacije). Apelant navodi da, dakle, ni nakon pet godina od pokretanja postupka nije u mogućnosti da ostvari svoje pravo na naknadu štete koju je pretrpio u saobraćajnoj nesreći u toku 2006. godine. Apelant traži naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka u iznosu od 750,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
11. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud 22. septembra 2010. godine dostavio predmetni spis tom sudu na odlučivanje o žalbi tužene protiv prvostepene presude, te da je taj sud na sjednici vijeća, održanoj 19. oktobra 2010. godine, odlučio da se predmetni spis vrati prvostepenom sudu radi otklanjanja nedostataka žalbe (jer je žalbu umjesto advokata potpisao advokatski pripravnik). Kantonalni sud je dalje naveo da je prvostepeni sud 31. decembra 2010. godine ponovo dostavio predmetni spis na odlučivanje o žalbi tužene, te da je taj sud 11. aprila 2012. godine uzeo predmet u rad i odlučio o predmetnoj žalbi (u prilogu dostavljena drugostepena presuda). Kantonalni sud smatra da u postupku pred tim sudom nije došlo do povrede apelantovih prava na koja je ukazao u apelaciji, budući da je postupak pred tim sudom okončan u roku od 19 mjeseci.
12. Općinski sud je naveo da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 17. jula 2007. godine, a da je prvostepena presuda donesena 7. jula 2010. godine. Općinski sud je naveo da su rješenjem tog suda od 1. aprila 2010. godine određena vještačenja vještaka medicinske struke i vještaka neuropsihijatra, te da su navedeni vještaci 22. aprila 2010. godine, odnosno 7. juna 2010. godine, dostavili svoje nalaze i mišljenja, što je doprinijelo dužini trajanja predmetnog postupka. Općinski sud smatra da je postupak pred sudom proveden u skladu sa članom 10. Zakona o parničnom postupku, te u roku koji zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
V. Relevantni propisi
13. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud ukazuje da je predmetni postupak u međuvremenu okončan, ali da je, nezavisno od toga, predmetna apelacija bila dopustiva i u vrijeme podnošenja u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
18. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
21. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
22. Ustavni sud zapaža da je apelant 17. jula 2007. godine pokrenuo predmetni postupak i da je taj postupak okončan donošenjem Presude Kantonalnog suda broj 03 0 P 005444 10 Gž od 11. aprila 2012. godine Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jesu četiri godine i devet mjeseci. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, kako to proizlazi iz odgovora na apelaciju tog suda, u aprilu 2010. godine odredio predložena vještačenja, zatim, u julu održao glavnu raspravu na kojoj su izvedeni predloženi dokazi, te nakon toga donio prvostepenu presudu. Dakle, iz navedenog proizlazi da je Općinski sud tek 2010. godine uzeo predmet u rad, nakon čega je u relativno kratkom roku okončao prvostepeni postupak iz čega proizlazi da je predmetni postupak pred tim sudom trajao oko tri godine isključivo zbog neaktivnosti tog suda. S obzirom na to, Ustavni sud ne smatra da su predložena vještačenja u znatnoj mjeri utjecala na dužinu trajanja postupka, tako da ne može prihvatiti kao valjane razloge koje je u tom pravcu iznio Općinski sud. Pri tome Ustavni sud smatra da je cjelokupnoj dužini trajanja postupka u znatnoj mjeri doprinio i Kantonalni sud, koji je, kako to proizlazi iz odgovora na apelaciju tog suda, prvobitno odmah uzeo predmet u rad da bi, zatim, tek nakon godinu i tri mjeseca, računajući od dostavljanja uredno potpisane žalbe, uzeo ponovo predmet u rad. Imajući u vidu da je predmetni postupak trajao četiri godine i devet mjeseci isključivo zbog neaktivnosti redovnih sudova, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja predmetnog postupka suprotna principu "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pri tome Ustavni sud ne smatra da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
23. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
24. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava 2. navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja, vrstu postupka, visinu apelantovog potraživanja i način okončanja postupka, te zaključio da je za apelanta dovoljna satisfakcija odluka kojom se utvrđuje kršenje njegovog prava.
Ostali navodi
25. U pogledu apelantovih navoda da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da se navodi o kršenju ovih prava, u suštini, svode na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati navodne povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
26. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, jer je predmetni postupak trajao četiri godine i devet mjeseci isključivo zbog neaktivnosti redovnih sudova, koji pri tome nisu ponudili valjane razloge koji bi mogli opravdati takvu neaktivnost, to jest ukupnu dužinu trajanja postupka pred tim sudovima.
27. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić