Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3194/12 (Đ. K. iz Konjica, M. T. iz Konjica, D. H. iz Konjica i drugi)
Odluka donesena 17. 03. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3194/12
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 03. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3194/12, rješavajući apelaciju Đenana Korića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. marta 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Đenana Korića, Majde Tufekdžija, Dženite Hasagić, Armina Tikveše, Jasminke Pirija, Vahide Karić, Aide Trešnjo, Jasme Redžović, Zejne Lavić, Ševale Dinar, Derviše Hejub, Osmana Sćukulja, Sade Badžak, Zakire Alić, Adise Gostevčić, Elisa Sultanića, Zijade Osmančević, Almine Cilić, Nazifa Kašića, Zore Franjić-Tubić, Ive Ramljaka, Ane Džalto, Ivana Matešića, Milke Tolj, Aide Mezit, Arnele Ivković, Mirsada Bećirovića, Mirele Sukman-Idrizović, Rusmile Omerović i Nade Mucić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio u Općinskom sudu u Mostaru u predmetu broj 58 0 Rs 048874 08 Rs (stari broj 58 0 P 048874 08 P) u kojem je donesena Presuda Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 048874 08 Rs od 19. marta 2013. godine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, hitno odluči o žalbama podnesenim protiv Presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 048874 08 Rs od 19. marta 2013. godine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Đenan Korić iz Konjica, Majda Tufekdžija iz Konjica, Dženita Hasagić iz Konjica, Armin Tikveša iz Konjica, Jasminka Pirija iz Konjica, Vahida Karić iz Bradine, Aida Trešnjo iz Konjica, Jasma Redžović iz Konjica, Zejna Lavić iz Konjica, Ševala Dinar iz Pazarića, Derviša Hejub iz Konjica, Osman Sćukulj iz Konjica, Sada Badžak iz Konjica, Zakira Alić iz Konjica, Adisa Gostevčić iz Konjica, Elis Sultanić iz Konjica, Zijada Osmančević iz Konjica, Almina Cilić iz Jablanice, Nazif Kašić iz Konjica, Zora Franjić-Tubić iz Prozora, Ivo Ramljak iz Prozora, Ana Džalto iz Prozora, Ivan Matešić iz Prozora, Milka Tolj iz Prozora, Aida Mezit iz Konjica, Arnela Ivković iz Jablanice, Mirsad Bećirović iz Jablanice, Mirela Sukman-Idrizović iz Jablanice, Rusmila Omerović iz Konjica i Nada Mucić iz Konjica (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, podnijeli su 31. augusta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 58 0 Rs 048874 08 Rs (stari broj 58 0 P 048874 08 P) koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 6. decembra 2012. godine, 13. augusta 2013. godine i 12. februara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 12. februara 2015. godine.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 14. decembra 2012. godine, 29. augusta 2013. godine i 20. februara 2015. godine, a Kantonalni sud 19. februara 2015. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelanti su 28. novembra 2008. godine podnijeli tužbu protiv Hercegovačko-neretvanskog kantona, Ministarstva finansija Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate razlike toplog obroka, v. sp. 29.079,00 KM. Apelanti su u tužbi, između ostalog, naveli da su zaposlenici Kantonalnog tužilaštva Mostar – Podružnog tužilaštva Konjic, te da tuženi nije izvršavao svoju obavezu u pogledu novčanih davanja, nije isplaćivao topli obrok u punom iznosu, nego je isplaćivao 6,00 KM dnevno za period od 1. novembra 2005. godine do 31. decembra 2006. godine, da im nije bio isplaćivan topli obrok u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora koji regulira naknadu za ishranu (topli obrok) u toku rada najmanje u iznosu od 2% prosječne plaće u FBiH. Predmet je u Općinskom sudu zaprimljen pod brojem 58 0 P 048874 08 P.
6. Također, iz stanja spisa proizlazi da su apelanti dopisima od 24. novembra 2009. godine, 15. aprila i 2. juna 2011. godine urgirali u Općinskom sudu da ubrza postupak povodom njihovih tužbi.
7. Općinski sud je donio Presudu broj 58 0 Rs 048874 08 Rs od 19. marta 2013. godine, kojom je obavezao tuženog da apelantima na ime manje isplaćenog toplog obroka za period od 1. novembra 2005. godine do 31. decembra 2006. godine isplati iznose pobliže navedene u izreci te presude, s kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate. Istom presudom odbijen je tužbeni zahtjev apelanata Aide Mezit, Arnele Ivković, Mirsada Bećirovića i Mirele Šukman-Idrizović.
8. Iz stanja spisa proizlazi da su parnične stranke izjavile žalbu protiv presude Općinskog suda, i to: apelanti 3. aprila 2013. godine, a tuženi 22. marta 2013. godine.
9. Kantonalni sud je 7. maja 2013. godine primio predmet radi odlučivanja o podnesenoj žalbi i predmet je registriran pod brojem 58 0 Rs 048874 13 Rsž.
10. Na osnovu stanja u spisu, Ustavni sud zapaža da do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije donesena odluka Kantonalnog suda o žalbi parničnih stranaka.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su, između ostalog, naveli da su 28. novembra 2008. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu, ali da do podnošenja apelacije Općinski sud nije zakazao ročište u konkretnoj pravnoj stvari. Apelanti predlažu da Ustavni sud usvoji njihovu apelaciju, utvrdi povrede prava na pravično suđenje, naloži Općinskom sudu donošenje odluke u meritumu, tj. donošenje presude povodom njihove tužbe od 28. novembra 2008. godine, te obaveže Hercegovačko-neretvanski kanton da na ime nematerijalne štete isplati apelantima iznos od po 500,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
12. Općinski sud je u odgovorima na apelaciju, između ostalog, naveo hronologiju postupka, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te predložio da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu.
13. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da postupak koji se povodom žalbe apelanata i tuženog vodi u tom sudu pod brojem 58 0 Rs 048874 13 Rsž još nije okončan. V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost
15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
18. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
19. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
21. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da su apelanti 28. novembra 2008. godine podnijeli tužbu i da parnični postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste više od šest godina.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu u okviru kojeg su apelanti tražili isplatu razlike toplog obroka, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koji su provedeni tokom dokaznog postupka (uvid i čitanje materijalne dokumentacije, te pribavljanje nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke), u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu.
26. U pogledu ponašanja apelanata, Ustavni sud zapaža da iz dokaza u spisu proizlazi da apelanti ni na koji način nisu utjecali na dužinu postupka, te da su svojim urgencijama tražili od Općinskog suda postupanje povodom njihove tužbe. Osim toga, budući da apelanti traže zaštitu prava iz radnog odnosa, može se zaključiti da je postupak za apelante značajan, a i prema zakonu je hitne prirode.
27. S druge strane, ocjenjujući ponašanje sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostepenu presudu (19. marta 2013. godine) donio nakon četiri godine i tri mjeseca od podnošenja tužbe (28. novembra 2008. godine), protiv koje su parnične stranke podnijele žalbu Kantonalnom sudu (koji je zaprimio predmet 7. maja 2013. godine), a prema raspoloživim podacima Kantonalni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o podnesenim žalbama. Ustavni sud, također, zapaža da se predmet gotovo dvije godine (od 7. maja 2013. godine) nalazi u Kantonalnom sudu, te da je neizvjesno kada će biti donesena odluka o žalbama parničnih stranaka. Ustavni sud naglašava da Općinski i Kantonalni sud u odgovorima na apelaciju nisu ponudili nikakve racionalne razloge za dužinu trajanja postupka. Naime, Općinski sud je naveo hronologiju postupka, te predložio da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu, a Kantonalni sud je naveo da postupak koji se povodom žalbi apelanata i tuženog vodi u tom sudu pod brojem 58 0 Rs 048874 13 Rsž još nije okončan. Ocjenjujući navedeno, kao i činjenicu da apelanti ni na koji način nisu doprinijeli dužini postupka, slijedi da razlozi koji su navedeni u odgovorima Općinskog i Kantonalnog suda ne mogu biti realno opravdanje za dužinu postupka pri nespornoj činjenici da je tužba Općinskom sudu podnesena 28. novembra 2008. godine. Uzimajući u obzir da postupak u cijelosti traje više od šest godina, te da prema stanju spisa još nije okončan, a posebno činjenicu da se radi o postupku koji je prema zakonu hitan i da je u takvoj vrsti postupaka, shodno praksi Evropskog suda koju Ustavni sud podržava, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnosti. Odgovornost za dužinu postupka isključivo snose redovni sudovi, naročito Općinski sud, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom u skladu s relevantnim odredbama ZPP.
28. Međutim, budući da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom podnesenih žalbi nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke o tužbenom zahtjevu apelanata neophodno je da Kantonalni sud donese odluku o žalbama, to je Kantonalnom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
Pitanje naknade nematerijalne štete
29. U smislu člana 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
30. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je apelantima dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njihovog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog Kantonalnom sudu da bez daljnjeg odgađanja donese odluku u konkretnom predmetu.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada postupak u sporu iz radnog odnosa, koji je prema zakonu hitan, traje preko šest godina i koji još nije okončan, pri čemu odgovornost za dužinu postupka isključivo snose redovni sudovi, naročito Općinski sud, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom, kako je propisano procesnim zakonom, a apelanti svojim ponašanjem nisu utjecali na dužinu postupka.
32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić