Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4043/14 (M. P.)
Odluka donesena 17. 03. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4043/14
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 03. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4043/14, rješavajući apelaciju Miroslava Podrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. marta 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Miroslava Podrića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak u predmetu broj 71 0 P 070838 09 P, koji se povodom žalbe trenutno nalazi u Okružnom sudu u Banjoj Luci.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni parnični postupak, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Miroslav Podrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Rade K. Ćulibrk, advokat iz Banje Luke, podnio je 4. septembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 71 0 P 070838 09, koji se povodom žalbe trenutno nalazi u Okružnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) zatraženo je 6. februara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 18. februara 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 14. oktobra 2009. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv DOO „Centurion“ Bijeljina radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa.
6. Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 P 070838 09 P od 13. decembra 2010. godine apelantu vratio tužbu na ispravku i dopunu budući da nije sadržavala sve potrebne elemente.
7. Apelant je 21. decembra 2010. godine uredio tužbu, ali je i dalje kao adresu tuženog naznačio Branka Popovića b.b. Banja Luka, nakon čega je Osnovni sud ponovo pokušao dostaviti tužbu na odgovor, koja je vraćena s naznakom da je primalac nepoznat na toj adresi.
8. Ponovnim dopisom Osnovnog suda od apelanta je zatraženo da označi ispravnu adresu tuženog, što je apelant i učinio 3. juna 2011. godine kada je naveo novu adresu i to Sretena Stojanovića b.b. Banja Luka. Apelant je uz podnesak dostavio i izvod iz sudskog registra Okružnog privrednog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) iz kojeg je vidljivo da je tuženi u sudskom registru Okružnog privrednog suda upisan na adresi sjedišta u Banjoj Luci, ulica Sretena Stojanovića b.b.
9. Osnovni sud je ponovo pokušao dostaviti tužbu na novu adresu, ali je ona vraćena uz naznaku da je primalac odselio.
10. Apelant je 10. decembra 2012. godine uputio urgenciju za postupanje suda i zakazivanje ročišta.
11. Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 P 070838 09 P od 23. jula 2014. godine, kojim je odbacio apelantovu tužbu kao neurednu. U obrazloženju rješenja navodi se da je apelant nekoliko puta uređivao tužbu i nakon dostavljenog izvoda iz sudskog registra za tuženog nije dostavio adresu na koju je moguće dostaviti tužbu, niti je to učinio prema rješenju suda kada mu je ostavljen rok za uređenje tužbe i kada je upozoren na pravne posljedice nepostupanja prema rješenju suda, niti je sudu predložio drugi način dostavljanja tužbe na odgovor propisan odredbama Zakona o parničnom postupku.
12. Prema navodima Osnovnog suda, protiv navedenog rješenja tog suda apelant je podnio žalbu i predmet je u toku pred Okružnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da su mu povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku i pravo na pristup sudu u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ističe da je Osnovni sud bio dužan primijeniti odredbe člana 348. stav 3. Zakona o parničnom postupku, te tužbu objaviti na oglasnoj tabli suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Republici Srpskoj. Apelant zahtijeva da Ustavni sud naloži tuženoj strani da mu isplati pravičnu naknadu štete u iznosu koji odredi sud.
b) Odgovor na apelaciju
14. Osnovni sud je u svom odgovoru na apelaciju naveo da je zbog nemogućnosti dostavljanja tužbe tuženoj strani od apelanta traženo da sudu dostavi novu adresu tuženog, a budući da apelant to nije učinio, Osnovni sud je rješenjem od 23. jula 2014. godine apelantovu tužbu odbacio kao neurednu. Osnovni sud je dostavio i navedeno rješenje od 23. jula 2014. godine. Prema navodima Osnovnog suda, predmet se nalazi u fazi žalbenog postupka. Osnovni sud se nije osvrnuo na apelantove navode o dužini trajanja parničnog postupka.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasu:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 348.
Ako se utvrdi da je lice kome se pismeno ima dostaviti privremeno odsutno i da mu lica navedena u članu 345. st. 2. i 3. ovog zakona ne mogu pismeno na vrijeme predati, vratiće se pismeno sudu uz naznačenje gdje se odsutni nalazi, a dostavljanje će ponovo biti pokušano u odgovarajuće vrijeme.
Ako dostavljač utvrdi da lice kome se pismeno ima dostaviti ne stanuje na adresi na kojoj se dostavljanje pokušava izvršiti, ali istovremeno utvrdi tačnu adresu tog lica, dostavljanje će se izvršiti na naknadno utvrđenoj adresi. Ako dostavljač ne može utvrditi tačnu adresu lica kome se pismeno ima dostaviti, pismeno će vratiti sudu, a sud će od stranke, koja je prvobitno sud obavijestila o adresi tog lica, zatražiti da dostavi tačnu adresu.
Ako je utvrđeno da tuženi kome se dostavljanje ima izvršiti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravišta ili prebivališta, a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne mogu utvrditi, dostavljanje pismena će se izvršiti istovremenim objavljivanjem pismena na oglasnoj tabli suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Republici Srpskoj.
Dostavljanje se smatra izvršenim protekom roka od 15 dana nakon dana objavljivanja. U objavi se, osim pismena koje se ima dostaviti, navodi i ime i prezime lica kome se dostavljanje vrši, predmet spora i obavještenje o tome kada se dostavljanje pismena smatra izvršenim. Prilikom objavljivanja u dnevnim novinama, ako je pismeno koje se dostavlja predugo da bi bilo objavljeno u cijelosti, objavljuje se samo kratka sadržina pismena.
Lice kome se dostavljanje vrši, biće obaviješteno o objavljivanju slanjem pismenog obavještenja preko pošte, običnom pismonosnom pošiljkom, na adresu njegovog posljednjeg poznatog boravišta.
Troškove objavljivanja u dnevnim novinama predujmljuje tužilac.
b) Dostavljanje pravnim licima Član 349.
Ovlašćeno pravno lice registrovano za vršenje poslova dostavljanja i ovlašćeno službeno lice suda dostavljanje državnim organima i pravnim licima po pravilu vrše predajom pismena jednom od lica iz člana 339. stav 2. ovog zakona.
Ako se dostavljanje ne može izvršiti po odredbi stava 1. ovog člana, a dostavljač utvrdi da se sjedište državnog organa, odnosno kancelarija ili poslovne prostorije pravnog lica nalaze na adresi na kojoj se dostavljanje pokušava izvršiti, shodno se primjenjuju odredbe člana 346. ovog zakona.
Ako se utvrdi da se kancelarija ili poslovne prostorije pravnog lica ne nalaze na adresi koja je upisana kao sjedište tog pravnog lica u odgovarajućem registru pravnih lica, a njegovo novo sjedište nije poznato, shodno se primjenjuju odredbe člana 348. st. 3. do 7. ovog zakona.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost
16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina parničnog postupka koji se trenutno nalazi pred Okružnim sudom.
20. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
22. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
a) Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
23. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta.
b) Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu 14. oktobra 2009. godine i da taj postupak ukupno traje pet godina i pet mjeseci.
c) Analiza dužine trajanja postupka
25. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se radi o tužbi kojom je apelant tražio ostvarivanje prava iz radnog odnosa, pa je bez sumnje predmetni postupak od značaja za apelanta. Na osnovu priloženih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zaključuje da predmet sadrži određene elemente koji ga čine nešto složenijim, budući da je zbog nepoznatog sjedišta tužene strane dostava tužbe na odgovor bila neuspješna. Osim te činjenice, Ustavni sud ne nalazi druge elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim.
26. Posmatrajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je sud bio dužan postupati u skladu s odredbama ZPP, bez odugovlačenja i sa što manje troškova, kako bi se onemogućila svaka zloupotreba prava koja strankama pripadaju u postupku. Također, Osnovni sud je trebao imati u vidu i hitnu prirodu radnog spora, te svoje radnje uskladiti s tom činjenicom. Prema stanju spisa, evidentno je da je Osnovni sud pokušao dostaviti tužbu na odgovor tuženoj strani, ali da je to bilo neuspješno zbog toga što tužena strana nije bila poznata na datoj adresi. Međutim, Ustavni sud zapaža da je od podnošenja tužbe, 14. oktobra 2009. godine, do prve radnje Osnovnog suda, 13. decembra 2010. godine, proteklo više od godinu dana. U naredne dvije godine Osnovni sud je ponovo, u dva navrata, pokušao dostaviti tužbu na odgovor tuženoj strani, ali bezuspješno. Čak i nakon apelantove urgencije 2012. godine, Osnovni sud je tek nakon gotovo dvije godine, u julu 2014. godine, donio rješenje kojim se apelantova tužba odbacuje kao neuredna. Kako apelant opravdano ističe, Ustavni sud smatra da je Osnovni sud u okolnostima konkretnog slučaja zanemario procesne mogućnosti sadržane u odredbama čl. 348. i 349. ZPP, te je, budući da se tuženi nije nalazio na datoj adresi, a njegova nova adresa je također bila nepoznata, dostavljanje moglo biti izvršeno na način da se tužba istovremeno objavi na oglasnoj tabli suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Republici Srpskoj. Osnovni sud je, umjesto da iskoristi navedene procesne mogućnosti za dostavu tužbe na odgovor, kako bi parnica počela teći, odnosno kako bi apelantu bio omogućen efektivan pristup sudu, nakon više od pet godina od podnošenja apelantovu tužbu odbacio kao neurednu. Ustavni sud zapaža da se predmet nalazi na rješavanju povodom apelantove žalbe pred Okružnim sudom.
27. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant promptno odgovorio na svaki zahtjev Osnovnog suda za dopunu tužbe, te da je dostavio i novu adresu tuženog, kao i izvod iz sudskog registra Okružnog privrednog suda, pa se može zaključiti da ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka pred Osnovnim sudom.
28. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog propusta Osnovnog suda da omogući apelantu efektivan pristup sudu, odnosno zbog dužine parničnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. Iako nije utvrdio odgovornost Okružnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, odnosno u pogledu prava na efektivan pristup sudu, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, a koja se analogno može primijeniti i u konkretnom slučaju (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba, tačka 42), smatra svrsishodnim naložiti Okružnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu, posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje, pa kada bez daljnjeg odgađanja ne bi bila donesena konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje. Pitanje naknade nematerijalne štete
30. U vezi s pitanjem isplate naknade nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog neodlučivanja o njegovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
31. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa, s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju sam nalog Okružnom sudu da po hitnom postupku okonča parnični postupak pokrenut povodom apelantove tužbe odgovarajuća satisfakcija za apelanta. VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kad nakon perioda dužeg od pet godina nije meritorno odlučeno o apelantovoj tužbi za zaštitu prava iz radnog odnosa, nego je tužba odbačena, a Osnovni sud je pri tome zanemario procesne mogućnosti za dostavu tužbe u situaciji kad je adresa tužene strane nepoznata.
33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić