Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2185/14 (M. T.)

Odluka donesena 17. 03. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vanparnični postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Uređenje međa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2185/14

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 03. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2185/14, rješavajući apelaciju Miroslava Trifkovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. marta 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Miroslava Trifkovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja vanparničnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Bijeljini u predmetu broj 80 0 V 010088 14 V 5 (stari broj: 080-0-V-07-000-431).

Nalaže se Osnovnom sudu u Bijeljini, u skladu sa članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 80 0 V 010088 14 V 5 (stari broj: 080-0-V-07-000-431), u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Bijeljini da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Miroslav Trifković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Koraja podnio je 8. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja vanparničnog postupka pred Osnovnim sudom u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 80 0 V 010088 14 V 5 (stari broj: 080-0-V-07-000-431). II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 21. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. februara 2015. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je kao predlagač Osnovnom sudu 4. oktobra 2007. godine podnio prijedlog za uređenje međe protiv protivpredlagača Ivana Pejkanovića (u daljnjem tekstu: protivpredlagač), a kasnije njegovih pravnih sljednika.

6. Iz odgovora na apelaciju koji je dostavio Osnovni sud proizilazi da je rješenjem od 6. decembra 2007. godine postupak prekinut, a protivpredlagač upućen na parnicu da dokaže da na nepokretnostima koje su predmet postupka ima pravo služnosti. Rješenjem Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) to rješenje je ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak.

7. Dalje, iz odgovora na apelaciju proizilazi da je Osnovni sud 9. juna 2008. godine donio rješenje o uređenju međe, koje je Okružni sud ukinuo rješenjem od 28. oktobra 2008. godine.

8. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je Osnovni sud donio rješenje od 4. februara 2009. godine kojim je prekinuo predmetni postupak i proivpredlagača uputio na parnicu. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni parnični postupak okončan donošenjem presude Okružnog suda od 15. februara 2011. godine.

9. Nakon toga, što, takođe, proizilazi iz odgovora na apelaciju, Osnovni sud je 20. septembra 2011. godine donio rješenje kojim je predmetni postupak prekinuo zbog smrti protivpredlagača i odredio da će prekid trajati dok nasljednici ne preuzmu postupak.

10. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je Osnovni sud u dva navrata (15. maja 2012. godine i 28. aprila 2014. godine) donosio rješenja o uređenju međe, koja je Okružni sud ukidao svojim rješenjima (22. januara 2013. godine i 3. jula 2014. godine) i predmet vraćao na ponovni postupak.

11. Konačno, iz odgovora na apelaciju proizilazi da je Osnovni sud donio rješenje o uređenju međe od 2. februara 2015. godine protiv kojeg je apelant podnio žalbu 11. februara 2015. godine.

12. Prema stanju spisa, predmetni vanparnični postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je, između ostalog, istakao da predmetni vanparnični postupak traje od 2007. godine, te da je Osnovni sud povrijedio njegovo pravo na pravično suđenje, koje se sastoji u nedonošenju odluke u zakonskom, niti u razumnom roku. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje, te naloži Republici Srpskoj da mu na ime nematerijalne štete plati za svaku godinu od pokretanja postupka (2007. godine) pa do isplate iznos od po 200,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je izložio hronologiju postupka koja je u skladu sa navedenim podacima navedena u činjeničnom stanju odluke, pri čemu se nije izjašnjavao na navode o razlozima dužine trajanja predmetnog postupka.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o vanparničnom postupku («Službeni glasnik RS» broj 36/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drukčije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske” br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drukčije određeno.

16. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

PREKID POSTUPKA

Član 378. stav 1.

Postupak se prekida:

1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici;

[...] Član 379.

Osim slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu, prekid postupka sud će odrediti:

1) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju;

[...] Član 380.

Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji.

Za vrjeme trajanja prekida postupka sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.

Parnične radnje koje je jedna stranka preduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakvo pravno dejstvo. Njihovo dejstvo počinje tek pošto postupak bude nastavljen.

Član 381.

Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tač. 1. do 4. voog zakona nastaviće se kad nasljednik ili staralac zaostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine. Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 379. stav 1. tačka 1. i stav 2. ovog zakona postupak će se nastaviti kad se pravosnažno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom, ili kad sud nađe da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.

U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastaviće se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida.

[...] VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni vanparnični postupak nije okončan ni nakon proteka perioda od sedam i po godina, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja vanparničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga vezana za krivične postupke.

23. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

24. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. (vidi, Evropski sud, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, Serija A broj 198, stav 30, i Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, stav 24).

a)Period koji se uzima u obzir

25. Ustavni sud zapaža da je predmetni vanparnični postupak apelant pokrenuo prijedlogom od 4. oktobra 2007. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste oko sedam i po godina.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

26. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se ovaj vanparnični postupak tiče uređenja međa, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i radnje koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

27. Sumirajući vanparnični postupak, Ustavni sud zapaža da postupak koji je pokrenut prijedlogom od 4. oktobra 2007. godine ni nakon proteka roka od oko sedam i po godina još nije okončan, što je samo po sebi dovoljno da se zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da je postupak tri puta prekidan (prvi prekid, radi upućivanja protivpredlagača na parnični postupak, trajao je oko šest mjeseci, drugi prekid, takođe radi upućivanja protivpredlagača na parnični postupak, trajao je dvije godine, a treći prekid, zbog smrti protivpredlagača, trajao je oko sedam mjeseci), što je Osnovni sud objektivno sprečavalo da u tom periodu postupa u predmetu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je odredbama Zakona o parničnom postupku, koje se, u smislu člana 2 Zakona o vanparničnom postupku, shodno primjenjuju, propisano da za vrijeme prekida postupka rokovi ne teku, odnosno da sud za vrijeme prekida postupka ne može preduzimati nikakve procesne radnje. Dakle, Ustavni sud zapaža da je tokom postupka u periodu od oko tri godine postojala objektivna okolnost usljed koje sud nije mogao da postupa. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u tri navrata donosio rješenja o uređenju međe (15. maja 2012. godine, 28. aprila 2014. godine i 2. februara 2015. godine), te da je Okružni sud u dva navrata svojim rješenjima (22. januara 2013. godine i 3. jula 2014. godine) poništavao rješenja prvostepenog suda i predmet vraćao tom sudu na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realizuju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Kada je u pitanju nastavak predmetnog vanparničnog postupka, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud donio rješenje od 2. februara 2015. godine protiv kojeg je apelant podnio žalbu 11. februara 2015. godine, te da do dana donošenja odluke Ustavnog suda Okružni sud još uvijek nije donio odluku po žalbi. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je izložio tok vanparničnog postupka, ne obrazlažući pri tome razloge nepostupanja iz čega proizilazi da nema razumnog opravdanja za iskazanu neaktivnost tog suda. Stoga, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje oko sedam i po godina i koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan, može u najvećoj mjeri pripisati Osnovnom sudu, koji nije djelotvorno i efikasno kontrolisao i upravljao postupkom u skladu s relevantnim odredbama Zakona o vanparničnom postupku i Zakona o parničnom postupku.

28. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

29. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

30. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti ovoga predmeta, Ustavni sud smatra da je odluka kojom se utvrđuje kršenje apelantovih ustavnih prava i nalog da se bez daljnjeg odlaganja okonča predmetni vanparnični postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta. VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada vanparnični postupak koji se vodi radi uređenja međe nije okončan duže od sedam i po godina od podnošenja prijedloga. Ustavni sud smatra da se dosadašnje trajanje postupka može u najvećoj mjeri staviti na teret Osnovnom sudu koji nije postupao djelotvorno, niti je dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

32. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2185/14 (M. T.) | Sudska praksa | Aktio