Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1266/14 (Š. V.)

Odluka donesena 17. 03. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1266/14

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 03. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1266/14, rješavajući apelaciju Šabana Veljačića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka c) i člana 57. stav (2) tač. a) i b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. marta 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Šabana Veljačića podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupcima koji se vode u Općinskom sudu u Velikoj Kladuši u predmetima broj 23 0 P 010698 10 P i broj 23 0 P 011881 11 P.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šabana Veljačića podnesena zbog dužine trajanja postupka kod Općine Velika Kladuša u predmetu deeksproprijacije nekretnina broj 05/3-31-2-17/01 usljed proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Šaban Veljačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše podnio je 20. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupcima koji se vode u Općinskom sudu u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 010698 10 P i broj 23 0 P 011881 11 P, te zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u upravnom postupku kod Općine Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: Općina) u predmetu deeksproprijacije nekretnina broj 05/3-31-2-17/01.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Općine je zatraženo 28. novembra 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 11. decembra 2014. godine, dok je Općina 10. decembra 2014. godine dostavila odgovor na apelaciju i spis predmeta.

III. Činjenično stanje

1. Upravni postupak po zahtjevu za deeksproprijaciju kod Općine u predmetu broj 05/3-31-2-17/01.

4. Apelant je 17. januara 2001. godine podnio Općini zahtjev za deeksproprijaciju nekretnina k.č. broj 2295 i k.č. broj 2296/2 upisanih u p.l. broj 279 k.o. Velika Kladuša, ekspropriranih Rješenjem SO Velika Kladuša broj 03/2-473-25-2/79 od 27. aprila 1979. godine. Predmet je u Općini zaveden pod brojem 05/3-31-2-17/01.

5. Općina je 26. juna 2002. godine na traženje Općinskog suda izvršila dostavu spisa predmeta broj 05/3-31/2-17/01 Općinskom sudu.

6. Apelant je, zbog nepostupanja Općine po njegovom zahtjevu, podnio žalbu zbog šutnje administracije Federalnoj upravi za geodetske i imovinskopravne poslove Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava). Uprava je 27. decembra 2007. godine donijela Rješenje broj 05-31-3- 824/07 kojim je obavezala Općinu da u roku od 15 dana provede postupak i donese odluku o apelantovom zahtjevu za deeksproprijaciju.

7. Općina je 16. aprila 2008. godine donijela rješenje kojim je apelantov zahtjev usvojen i poništeno Rješenje SO Velika Kladuša broj 03/2-473-25-2/79 od 27. aprila 1979. godine. Protiv rješenja Općine od 16. aprila 2008. godine žalbu su podnijeli i apelant i tužena.

8. Uprava je 27. oktobra 2010. godine donijela Rješenje broj 05-31-2-707/08 kojim je poništeno rješenje o deeksproprijaciji i predmet vraćen na ponovni postupak.

9. Općina je od apelanta 27. oktobra 2010. godine zatražila da dopuni zahtjev za deeksproprijaciju na način da dostavi primjerak pravosnažnog Rješenja Općine broj 03/2-473-25- 2/79 od 27. aprila 1979. godine, budući da u službenoj evidenciji Općine to rješenje nije moglo biti pronađeno. Pošto apelant nije dostavio traženo rješenje, nego je podneskom od 2. novembra 2011. godine obavijestio Općinu da nije u mogućnosti dostaviti traženo rješenje i da to rješenje treba tražiti od tužene, Općina je donijela zaključak broj 05/3-31/2-17/01 od 9. novembra 2011. godine kojim se smatra da apelantov zahtjev nije ni podnesen. Apelant je navedeni zaključak primio 18. novembra 2011. godine. Zaključak je postao pravosnažan 4. decembra 2011. godine.

2. Parnični postupak radi predaje u posjed nekretnina (period obuhvaćen Odlukom Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu broj AP 335/09 od 14. septembra 2010.

godine)

10. Apelant je tužbom od 30. augusta 1990. godine, zavedenom pod brojem 723/90, pokrenuo postupak protiv JP „Elektroprivreda BiH“ d.d. Sarajevo - Podružnica Elektrodistrubija Bihać (u daljnjem tekstu: tužena) radi predaje u posjed nekretnina bliže označenih u tužbi. Općinski sud je 3. septembra 2002. godine donio Presudu broj P-651/97 kojom je odbio apelantov tužbeni zahtjev kao neosnovan. Apelant je protiv presude Općinskog suda podnio žalbu Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), koji je Rješenjem broj Gž-1142/02 od 29. aprila 2003. godine žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje.

11. Općinski sud je u ponovnom postupku Presudom broj P-267/03 od 15. februara 2008. godine obavezao tuženu da apelantu preda u posjed nekretnine označene u izreci presude, te da mu naknadi štetu zbog nekorištenja zemljišta u označenom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove postupka. Tužena je protiv prvostepene presude podnijela žalbu Kantonalnom sudu 19. marta 2008. godine. Kantonalni sud je Presudom broj 001-0-Gž-08- 000653 od 28. augusta 2009. godine žalbu tužene odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu prvostepenog suda.

12. Apelant je 6. februara 2009. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku o njegovoj tužbi podnesenoj 30. augusta 1990. godine.

13. Ustavni sud je 14. septembra 2010. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 335/09 (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) kojom je usvojena apelantova apelacija i utvrđena povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-08-000653 od 28. augusta 2009. godine.

Predmet broj 23 0 P 010698 10 P (nastavak postupka)

14. Tužena je protiv Presude Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-08-000653 od 28. augusta 2009. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).

15. Vrhovni sud je Presudom broj 070-0-Rev-09-002243 od 6. maja 2010. godine ukinuo osporenu presudu i predmet vratio Kantonalnom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju presude Vrhovnog suda je ukazano da, s obzirom na to da je tokom postupka po reviziji utvrđeno da „između stranaka nije sporna činjenica da je Općina udovoljila zahtjevu tužitelja (apelanta) od 17. januara 2001. godine donošenjem rješenja od 16. aprila 2008. godine (što bi značilo da taj organ prihvata da rješenje jeste pravosnažno) kojim se poništava sporno rješenje o eksproprijaciji od 27. aprila 1979. godine, onda daljnja činjenica da je na ovo rješenje tužena uložila žalbu drugostepenom organu - Federalnoj upravi za geodetske i imovinskopravne poslove Sarajevo predstavlja razlog iz člana 379. stav 1. tačka 1. Zakona o parničnom postupku. Naime, od odluke upravnog organa u predmetu deeksproprijacije predmetnih nekretnina zavisit će i osnovanost tužbenog zahtjeva […]. Dakle, kada upravni organ vodi postupak radi eksproprijacije […], onda se obavezno prekida parnični postupak dok taj organ ne donese svoju odluku“.

16. Kantonalni sud je u ponovnom postupku Rješenjem broj 01-0-P-004478-10 GŽ od 16. augusta 2010. godine ukinuo Presudu Općinskog suda broj P-267/03 od 15. februara 2008. godine i predmet vratio na ponovni postupak.

17. Spis predmeta broj P-267/03 Općinskom sudu je vraćen iz Kantonalnog suda 6. septembra 2010. godine, a 14. septembra 2010. godine je kod Općinskog suda evidentiran u CMS-u pod brojem 23 0 P 010698 10 P.

18. Nakon toga Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 1. novembar 2010. godine. Tužena je podneskom od 18. oktobra 2010. godine tražila da se odgodi pripremno ročište, čemu je sud udovoljio, pa je zakazao novo pripremno ročište za 20. decembar 2010. godine. Na tom je ročištu sud donio Rješenje o prekidu postupka broj 23 0 P 010698 10 P od 20. decembra 2010. godine zbog rješavanja prethodnog pitanja u upravnom postupku kod nadležnog općinskog organa uprave u vezi sa ovim predmetom. Prekid postupka je određen zbog činjenice da je Vrhovni sud u svojoj presudi naložio obavezan prekid parničnog postupka zbog toga što se kod nadležnog organa uprave vodi upravni postupak po apelantovom prijedlogu za deeksproprijaciju spornih nekretnina i da postupak nije okončan, što je na zahtjev suda Općina svojim aktom broj 05-3-31/2-7/01 od 4. novembra 2011. godine i potvrdila.

19. Apelant je 3. decembra 2013. godine podnio prijedlog za nastavak postupka.

Općinski sud je po tom prijedlogu zakazao pripremno ročište za 27. januar 2015. godine.

3. Postupak u predmetu broj 23 0 P 011881 11 P zbog stjecanja bez osnova

20. Tužena je 20. januara 2011. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv apelanta zbog stjecanja bez osnova. Pripremno ročište zakazano za 4. decembar 2013. godine je odgođeno na apelantov prijedlog za 13. januar 2014. godine, kada je i održano. Nakon održanog pripremnog ročišta zakazana je glavna rasprava koja je održana 13. decembra 2014. godine, poslije čega je sud donio Rješenje broj 23 0 P 011881 11 P od 14. marta 2014. godine kojim je određen prekid postupka do pravosnažnog okončanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda broj 23 0 P 010698 10 P.

21. Navedenim rješenjem je određeno da će se postupak nastaviti kada se on pravosnažno završi, ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka njegov završetak. Protiv ovog rješenja stranke nisu podnijele žalbe, niti je podnesen zahtjev za nastavak postupka.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

22. Apelant je u apelaciji naveo da je u sudskom postupku povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

23. U odnosu na parnični postupak u predmetu broj 23 0 P 010698 10 P, apelant je, nakon što je opisao tok postupka, ukazao da je rješenjem Općinskog suda od 20. decembra 2010. godine postupak prekinut i da će se nastaviti na prijedlog jedne od parničnih stranaka, ili kad prestanu razlozi zbog kojih je prekinut. Dalje, apelant je naveo da je upravni postupak okončan zaključkom Općine od 9. novembra 2011. godine, te da je 2. decembra 2013. godine podnio zahtjev za nastavak postupka, a da postupak do dana podnošenja apelacije nije nastavljen.

24. Konačno, apelant je, u odnosu na parnični postupak u predmetu broj 23 0 P 011881 11 P, naveo da tužena podnosi tužbu iako se sudski postupak vodi već 24 godine u istom predmetu sa istim strankama, koristeći neefikasnost suda, te druge razloge koji pružaju mogućnost da se manipulira dokumentacijom i dokazima, čime ugrožava osnovna ljudska prava nanoseći materijalnu i nematerijalnu štetu apelantu.

25. U odnosu na upravni postupak koji se vodio kod Općine, apelant je opisao tok postupka od dana donošenja rješenja o eksproprijaciji 1979. godine do, kako je naveo, okončanja postupka zaključkom Općine od 9. novembra 2011. godine. Apelant je ukazao da je Općina, umjesto da utvrdi ključne činjenice u skladu sa odredbama člana 134. stav 3. Zakona o upravnom postupku, tražila da dokaze dostavi apelant, a da je trebalo, s obzirom na to da uz zahtjev za deeksproprijaciju nije dostavljeno pravosnažno rješenje, zahtjev odbiti uz konstataciju da rješenje o eksproprijaciji nije pravosnažno, pa se po zahtjevu ne može postupiti.

26. Apelant je uz apelaciju podnio zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije uz obrazloženje da postupak u predmetu broj 267/02 (novi broj 23 0 P 010698 10 P) traje 24 godine i da još uvijek nije okončan. Konačno, pokrenuta je i nova parnica u istom predmetu sa istim strankama 2011. godine. Apelant je naveo da sve navedene radnje i postupanja sudskih i upravnih organa, direktno i indirektno vršenje pritiska, predstavljaju psihičko maltretiranje apelanta koje ničim nije zasluženo i koje nije izazvao, a iziskuje vrijeme i živce za okončanje u skladu s važećim zakonima.

b) Odgovor na apelaciju

27. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je u osporenim parničnim predmetima, i pored velikog broja predmeta u radu, postupao u razumnim rokovima zbog čega smatra da je apelacija neosnovana, pa je predloženo da se apelacija odbije kao neosnovana.

28. U odgovoru na apelaciju Općina je opisala tok postupka koji se vodio povodom apelantovog zahtjeva i istakla da smatra da je neutemeljena apelantova tvrdnja da upravni postupak pred tim organom još nije okončan. Općina je navela da je danas korisnik u katastarskom operatu na k.č. broj 2295 i k.č. broj 2296/2 k.o. Velika Kladuša (dakle, nekretnina koje su bile eksproprirane) apelantov sin, koji je upisan na temelju ugovora o poklonu zaključenog između apelanta, kao poklonodavca, i njegovog sina, kao poklonoprimca. Općina je na temelju prijave službenih lica Odsjeka za katastar po službenoj dužnosti 27. juna 2002. godine izvršila ispravak greške, te parcele koje su bile predmet eksproprijacije k.č. broj 2295 i k.č. broj 2296/2 k.o. Velika Kladuša, a koje su bez pravosnažnog rješenja o eksproprijaciji bile upisane na ime tuženem vratila na apelantovo ime sa dijelom 1/1. Dakle, posljedice koje je proizvelo rješenje o eksproprijaciji čije se poništenje tražilo su na ovaj način otklonjene.

V. Relevantni propisi

29. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 380.

Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.

VI. Dopustivost

30. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

31. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost u odnosu na upravni postupak po apelantovom zahtjevu za deeksproprijaciju koji je okončan zaključkom Općine broj 05/3-31-2-17/01 od 9.

novembra 2011. godine

32. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda.

33. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

34. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

35. U odnosu na navode apelacije o nerazumno dugom trajanju upravnog postupka po apelantovom zahtjevu za deeksproprijaciju nekretnina, Ustavni sud zapaža da je postupak pred organom uprave - Općinom okončan zaključkom od 9. novembra 2011. godine, koji je apelant primio 18. novembra 2011. godine. Ustavni sud zapaža da apelant nije koristio raspoložive pravne lijekove protiv navedenog zaključka, koji je, prema navodima Općine, postao pravosnažan 4. decembra 2011. godine. Pored navedenog, iz odgovora na apelaciju Ustavni sud zapaža da je Općina po službenoj dužnosti 27. juna 2002. godine izvršila ispravak greške, te parcele koje su bile predmet eksproprijacije, a koje su bez pravosnažnog rješenja o eksproprijaciji bile upisane na ime tužene vratila na apelantovo ime sa dijelom 1/1. Dakle, posljedice koje je proizvelo rješenje o eksproprijaciji čije se poništenje tražilo na ovaj način su otklonjene. Imajući u vidu navedeno, kao i okolnost da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 20. marta 2014. godine, proizlazi da je apelacija, u ovom dijelu podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio zaključak Općine od 9. novembra 2011. godine. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena nakon proteka roka za podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja parničnih postupaka pred Općinskim sudom

36. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

37. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da postupci u predmetima broj 23 0 P 010698 10 P i broj 23 0 P 011881 11 P, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traju nerazumno dugo.

38. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

VII. Meritum

39. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnih postupaka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

40. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz ovog člana stav 2, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Dužina postupka u predmetu broj 23 0 P 010698 10 P

1. Period koji se uzima u obzir

41. Ustavni sud podsjeća da je 14. septembra 2010. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 335/09 kojom je usvojena apelantova apelacija i utvrđena povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-08-000653 od 28. augusta 2009. godine.

42. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će u ovoj odluci razmotriti dužinu trajanja postupka koja nije obuhvaćena Odlukom broj AP 335/09, dakle, nastavak postupka od donošenja Presude Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-09-002243 od 6. maja 2010. godine. Iz navedenog proizlazi da je dužina postupka koju Ustavni sud treba razmotriti u predmetu broj 23 0 P 010698 10 P period od više od četiri godine.

2. Analiza dužine trajanja postupka

43. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o sporu pokrenutom radi vraćanja nekretnina u posjed. S obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju se može govoriti o relativno složenom predmetu. Sumirajući navedeni postupak, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, odmah nakon što je Kantonalni sud vratio spis, uzeo predmet u rad zakazivanjem pripremnog ročišta, kao i ročišta za glavnu raspravu, a nakon toga i donošenjem rješenja o prekidu postupka. Činjenica je da je u ovom predmetu došlo do prekida postupka koji je bio duži od četiri godine, što je objektivna okolnost koja je sprečavala Općinski sud da postupa u predmetu. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je prethodni postupak pred organom uprave, zbog kojeg je predmetni postupak prekinut, okončan donošenjem zaključka od 9. novembra 2011. godine. Apelant je, nakon što je donesen navedeni zaključak, mogao podnijeti zahtjev za nastavak postupka, ali on je to uradio tek 3. decembra 2013. godine. Na temelju navedenog, Ustavni sud zapaža da je apelant svojim pasivnim držanjem u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka u ovom predmetu.

44. Dakle, s obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da postoje objektivni razlozi zbog kojih predmetni parnični postupak nije okončan, budući da je više od četiri godine bio prekinut, te da je apelant svojim pasivnim ponašanjem, također, doprinio dužini predmetnog postupka, budući da je prijedlog za nastavak postupka podnio tek nakon više od dvije godine od okončanja prethodnog postupka pred organom uprave. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da ukupna dužina predmetnog parničnog postupka zadovoljava zahtjev „razumnosti“, te da ne postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Dužina postupka u predmetu broj 23 0 P 011881 11 P

1. Period koji se uzima u obzir

45. U postupku broj 23 0 P 011881 11 P tužba je podnesena protiv apelanta 20. januara 2011. godine, pa proizlazi da je dužina postupka koju Ustavni sud treba razmotriti period od oko četiri godine.

2. Analiza dužine trajanja postupka

46. U ovom predmetu postupak se vodi po tužbi tužene, odnosno zbog stjecanja bez osnova, pa se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu.

47. Ustavni sud zapaža da je u početnoj fazi postupka sud zakazao pripremno ročište tek nakon dvije godine od podnošenja tužbe, ali da je apelant predložio odgodu ročišta, te da je postupak prekinut zbog rješavanja prethodnog pitanja u postupku koji se po apelantovoj tužbi vodi između istih stranaka. U ovom predmetu je 14. marta 2014. godine donijeto rješenje kojim je određen prekid postupka do pravosnažnog okončanja parničnog postupka u predmetu broj 23 0 P 010698 10 P, što objektivno sprečava sud da postupa. Apelant je u apelaciji naveo da nije podnio žalbu protiv rješenja o prekidu postupka, jer nema nikakve svrhe, te jer se postupak obnovljen revizijom treba nastaviti i okončati u što kraćem roku. Iz navedenog proizlazi da je, zbog prekida postupka, kao i zbog apelantovog pasivnog držanja, sud bio objektivno spriječen postupati s obzirom na to da prethodni postupak u predmetu broj 23 0 P 010698 10 P još uvijek nije okončan.

48. Dakle, s obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da postoje objektivni razlozi zbog kojih predmetni parnični postupak nije okončan, budući da je prekinut, a da parnični sud zbog prekida postupka objektivno ne može postupati. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da ukupna dužina predmetnog parničnog postupka zadovoljava zahtjev „razumnosti“, te da ne postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

49. Ustavni sud zaključuje da, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segmentu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pored okolnosti da parnični postupci nisu okončani ni nakon više od četiri godine, budući da postoje objektivne okolnosti zbog kojih Općinski sud nije mogao postupati u navedenim predmetima.

50. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka c) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

51. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1266/14 (Š. V.) | Sudska praksa | Aktio