Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2171/12 (R. M.)
Odluka donesena 15. 04. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2171/12
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2171/12, rješavajući apelaciju R. M., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija R. M.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na suđenje u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 074379 12 Gž od 21. januara 2013. godine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da R. M., u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati ukupan iznos od 1.950,00 KM na ime naknade nematerijalne štete, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. R. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kog zastupa Zoran Kisin, advokat iz Banjaluke, podnio je 8. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i činjenice što navedeni sud nije u zakonskom roku dostavio spis Okružnom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) na odlučivanje o podnesenim žalbama.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u relevantnom periodu, od Okružnog suda i Osnovnog suda zatraženo je 20. juna 2012. godine, odnosno 14. marta 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud je odgovore na apelaciju dostavio 6. jula 2012. godine i 22. avgusta 2013. godine, a Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 12. jula 2012. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelant je 16. juna 1999. godine tužbom pokrenuo parnični postupak protiv Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade nematerijalne štete, i to zbog ranjavanja tokom rata kao pripadnik vojske tužene.
6. Nakon stupanja na snagu Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (u daljnjem tekstu: Zakon o ostvarivanju prava) predmet je (iz raspoloživih dokaza nije vidljivo tačno kada) dostavljen Pravobranilaštvu tužene, sjedište zamjenika Banjaluka (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo tužene), radi zaključenja vansudske nagodbe.
7. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak vansudskog poravnanja u Pravobranilaštvu tužene okončan 3. septembra 2009. godine, tako što ugovorne strane nisu prihvatile vansudsko poravnanje, pa je stoga postupak nastavljen pred Osnovnim sudom.
8. Pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu održani su u Osnovnom sudu u maju, odnosno decembru 2010. godine.
9. Osnovni sud je odlučio o tužbenom zahtjevu Presudom broj 71 0 P 074379 09 P od 27. januara 2011. godine.
10. Prema stanju spisa, parnične stranke su žalbama osporile prvostepenu presudu.
11. Iz raspoloživih dokaza proizilazi da je apelant putem Osnovnog suda podnio žalbu Okružnom sudu, koja je u Osnovnom sudu primljena 25. februara 2011. godine.
12. Odgovor na žalbu tužene apelant je dostavio Osnovnom sudu 9. marta 2011. godine.
13. Podnescima od novembra 2011. godine do aprila 2012. godine apelant je urgirao u Osnovnom sudu da se spis zajedno sa žalbama dostavi na postupanje Okružnom sudu.
14. Naredbom Osnovnog suda od 21. maja 2012. godine spis je dostavljen Okružnom sudu na odlučivanje o žalbama.
15. Odlučujući o žalbama parničnih stranaka, Okružni sud je donio Presudu broj 71 0 P 074379 12 Gž od 21. januara 2013. godine, kojom je, prema raspoloživim podacima, postupak okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred prvostepenim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ukazuje na neopravdano odugovlačenje postupka pred Osnovnim sudom, što uključuje i odugovlačenje navedenog suda da dostavi spis Okružnom sudu na postupanje povodom žalbi, zbog čega je on u više navrata, bezuspješno, urgirao u Osnovnom sudu. Smatra da takvo postupanje Osnovnog sud ničim nije opravdano i da se postupak pred tim sudom odugovlači bez posebnog razloga, imajući u vidu da postupak već traje nepunih 13 godina, što je, kako smatra apelant, neprihvatljivo dug period. Predložio je da se apelacija usvoji, zatim da se utvrdi kršenje prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda, te da se navedenom sudu naloži da bez odlaganja dostavi spis Okružnom suda, te da mu se zbog odugovlačenja postupka dosudi naknada na ime nematerijalne štete u iznosu od 4.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
17. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju hronološki opisao tok postupka istaknuvši da je spis primio 18. juna 2012. godine, te da mu je spis dostavljen naredbom Osnovnog suda od 21. maja 2012. godine. Navodi da predmetni slučaj ne spada u kategoriju starih predmeta na koje se odnosi odredba člana 217 stav 3 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), s obzirom na datum prijema predmeta (18. jun 2012. godine), iz čega proizilazi da rok za odlučivanje o žalbama ističe 2. septembra 2012. godine.
18. Okružni sud je naknadnim podneskom informisao Ustavni sud da je o žalbama odlučeno Presudom broj 71 0 P 074379 12 Gž od 21. januara 2013. godine.
19. Osnovni sud je naveo da su apelantovi navodi neosnovani jer mu prava pred tim sudom ničim nisu povrijeđena, te da je spis dostavljen Okružnom sudu, predloživši da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
20. Zakon o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
21. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09), u tekstu koji je važio u relevantnom periodu, bitne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 215. stav 1.
(1) Nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu, prvostepeni sud će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesena, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana.
22. U Zakonu o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 103/05), u tekstu koji je važio u relevantnom periodu, bitne odredbe glase:
Član 4.
Postupak za priznavanje prava predviđenih ovim zakonom, u predmetima koji nisu pravosnažno okončani, sprovodi se putem vansudskog poravnanja (u daljnjem tekstu: poravnanje) kod Pravobranilaštva Republike Srpske.
Član 5.
Predmeti u postupcima za naknadu ratne štete koji se vode kod sudova ustupaju se nadležnom pravobranilaštvu u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. […] VI.Dopustivost
23. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
25. U konkretnom slučaju apelant apelacijom ukazuje na kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u predmetu koji u trenutku podnošenja apelacije nije bio okončan. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na član 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, prema kom može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U kontekstu navedenog, Ustavni sud primjećuje da je postupak u međuvremenu okončan, ali da u vrijeme podnošenja apelacije postupak još uvijek nije bio okončan pred Okružnim sudom, te stoga smatra da je apelacija, u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, bila dozvoljena već u vrijeme podnošenja. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kog apelacija nije dozvoljena, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
27. Apelant smatra da mu je zbog odugovlačenja postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku
28. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
29. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
30. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a)Period koji se uzima u obzir
31. Ustavni sud zapaža da apelant apelacijom osporava postupak pred Osnovnim sudom u svjetlu činjenice da i pored toga što je postupak pred navedenim sudom već trajao skoro 12 godina navedeni sud ni nakon duže od godinu dana nije dostavio spis na odlučivanje Okružnom sudu o žalbama parničnih stranaka. Međutim, iz odgovora Okružnog suda proizilazi da je spis u međuvremenu dostavljen navedenom sudu i da je taj sud o žalbama odlučio Presudom broj 71 0 P 074379 12 Gž od 21. januara 2013. godine. S obzirom na navode apelacije i činjenicu da postupak u trenutku podnošenja još uvijek nije bio okončan pred Okružnim sudom i da apelant suštinski ukazuje na neodlučivanje o njegovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud će dužinu postupka sagledati u cjelini, i to prema raspoloživim dokazima iz spisa.
32. Dakle, imajući u vidu navedeno, Ustavni sud iz raspoloživih dokaza zapaža da je tužba Osnovnom sudu podnesena 16. juna 1999. godine, a da je postupak prema raspoloživim podacima okončan Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 074379 12 Gž od 21. januara 2013. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba da uzme u obzir prilikom razmatranja dužine postupka jeste period od 13 godina i sedam mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
33. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o postupku naknade ratne štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo da se utvrde i dokaze koje je trebalo da se sprovedu, ne može govoriti o posebno složenom predmetu. Sem toga, imajući u vidu predmet spora, može se zaključiti da je postupak značajan za apelanta.
34. Analizirajući prvostepeni postupak na osnovu raspoloživih dokaza u spisu i apelantovih navoda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud prvostepenu presudu donio 27. januara 2011. godine, dakle nakon 11 godina i sedam mjeseci od podnošenja tužbe (18. jun 1999. godine), što je u nedostatku relevantnog obrazloženja Osnovnog suda samo po sebi neprihvatljivo dug period. Pri tom, Ustavni sud podsjeća na to da je tokom postupka na pravnu snagu stupio Zakon o ostvarivanju prava (29. novembra 2005. godine), te da je shodno odredbama čl. 4 i 5 navedenog zakona (koje su važile u relevantnom periodu) Osnovni sud bio u obavezi da spis u roku od 30 dana dostavi (iz spisa nije vidljivo kada je to učinjeno) nadležnom Pravobranilaštvu tužene radi zaključenja vansudske nagodbe. U tom kontekstu, Ustavni sud prvenstveno konstatuje da i sam period do stupanja na snagu tog zakona, odnosno ustupanja predmeta Pravobranilaštvu, u kom Osnovni sud nije donio presudu o apelantovom tužbenom zahtjevu u periodu dužem od šest godina i šest mjeseci, predstavlja nerazumno dug period odlučivanja za jednu sudsku instancu, čak i pod uslovom da se radi o složenom predmetu. Ustavni sud zapaža da vansudska nagodba nije zaključena, te da je postupak pred Pravobranilaštvom tužene okončan 3. septembra 2009. godine, što su okolnosti koje su svakako uticale na dužinu trajanja postupka. Međutim, navedena okolnost ne može da bude opravdanje za ukupnu dužinu trajanja postupka, imajući u vidu da iz raspoloživih dokaza nije vidljiva procesna aktivnost Osnovnog suda u periodu dužem od šest godina (period od podnošenja tužbe, pa do stupanju na snagu Zakona o ostvarivanju prava).
35. Za Ustavni sud je takođe posebno neprihvatljiva okolnost da je Osnovnom sudu trebalo duže od godinu dana (godinu i četiri mjeseca) da spis proslijedi Okružnom sudu na daljnje postupanje, jer iz raspoloživih dokaza i odgovora Osnovnog suda ne proizilazi da su postojale neke procesne smetnje koje su ga u tome spriječile, a posebno uzme li se u obzir da je apelant na prvostepenu presudu čekao skoro punih 12 godina (11 godina i sedam mjeseci). Ustavni sud podsjeća na odredbu člana 215 stav 1 ZPP, koja propisuje rok od osam dana za dostavu spisa nakon dostavljanja odgovora na žalbu, odnosno nakon proteka roka za dostavljanje odgovora na žalbu. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud o žalbi odlučio u relativno kratkom periodu od osam mjeseci od momenta dostavljanja spisa, što upućuje na zaključak da navedeni sud nije značajnije doprinio ukupnoj dužini trajanja postupka. Uz sve navedeno, Ustavni sud iz raspoloživih dokaza ne može zaključiti da je apelant na bilo koji način uticao na to da postupak pred prvostepenim sudom traje tako dugo. Uzimajući u obzir sve navedeno, a posebno okolnost da je postupak ukupno trajao 13 godina i sedam mjeseci, od toga pred prvostepenim sudom skoro punih 13 godina (uključujući period nakon podnošenja žalbi parničnih stranaka do dostave spisa na odlučivanje Okružnom sudu), što u nedostatku relevantnog obrazloženja Osnovnog suda ukazuje na to da dužina postupka pred Osnovnim sudom ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
36. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
37. Apelant je zatražio da mu se zbog dužine trajanja postupka naknadi nematerijalna šteta. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom se usvaja apelacija može da odredi naknadu na ime nematerijalne štete, koju, u smislu stava 2 navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda.
38. Prilikom odlučivanja o podnesenom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip utvrđivanja naknade štete u takvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
39. S obzirom na to da predmetni postupak prema zakonu ne spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da je postupak ukupno trajao duže od 13 godina (13 godina i sedam mjeseci), Ustavni sud smatra da bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku trebalo isplatiti ukupan iznos od 1.950,00 KM. Taj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
40. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao aspekt prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je Osnovnom sudu trebalo 11 godina i sedam mjeseci da odluči o apelantovom tužbenom zahtjevu, od toga preko šest godina potpune procesne neaktivnosti u periodu od podnošenja tužbe pa do donošenja Zakona o ostvarivanju prava, te dodatnih godinu dana i četiri mjeseca da spis zajedno sa žalbama dostavi na postupanje Okružnom sudu, za što Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio relevantno obrazloženje, a iz raspoloživih dokaza ne proizilazi bilo kakav apelantov doprinos u tom smislu.
41. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić