Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2459/12 („Leburić-Komerc“ d.o.o. Prnjavor)

Odluka donesena 15. 04. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2459/12

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 04. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2459/12, rješavajući apelaciju DOO „Leburić-Komerc“ Prnjavor, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija DOO „Leburić-Komerc“ Prnjavor.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na suđenje u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom zbog propuštanja Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 007940 06 Mals od 24. aprila 2012.

godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Leburić-Komerc“ d.o.o. Prnjavor (u daljnjem tekstu: apelant), sa sjedištem u Prnjavoru, kog zastupa zakonski zastupnik, podnio je 28. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji je okončan Presudom zbog propuštanja Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Mals 007940 06 Mals od 25. aprila 2012. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privedenog suda zatraženo je 10. jula 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 11. septembra 2014. godine od navedenog suda zatraženo je i da dostavi predmetni spis na uvid, nakon čega je 7. oktobra 2014. godine odgovor zatražen i od Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud).

3. Okružni privredni sud i Osnovni sud su odgovore na apelaciju dostavili 26. jula, odnosno 31. oktobra 2014. godine, a predmetni spis dostavljen je na uvid 18. septembra 2014. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelant je parnični postupak protiv tuženog „Bukara“ d.o.o. Laktaši (u daljnjem tekstu: tuženi) pokrenuo 24. oktobra 2006. godine tužbom Osnovnom sudu radi isplate duga (v. s. 1.484,91 KM). Apelant je u tužbi tražio donošenje presude zbog propuštanja, ukoliko tuženi u zakonom propisanom roku ne dostavi odgovor na tužbu.

6. Apelant je podneskom od 23. aprila 2008. godine urgirao u Osnovnom sudu da se predmet prioritetno uzme u rad.

7. Osnovni sud je 25. maja 2008. godine tuženom dostavio tužbu na odgovor, te dopis o medijaciji, a apelantovom punomoćniku je uz dopis o medijaciji dostavio i opomenu za plaćanje sudske takse.

8. Tuženi je tužbu primio 31. maja 2008. godine, a prema stanju spisa odgovor na tužbu nije dostavio u zakonom propisanom roku od 30 dana od dana prijema tužbe.

9. Podneskom od 5. juna 2008. godine apelant je putem punomoćnika obavijestio Osnovni sud da je uplatio sudsku taksu.

10. Iz raspoloživih dokaza proizilazi da je spis 2. novembra 2010. godine zbog prijenosa nadležnosti ustupljen Okružnom privrednom sudu na daljnje postupanje.

11. Prema stanju spisa, Presudom zbog propuštanja Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 007940 06 Mals od 25. aprila 2012. godine predmetni postupak je okončan. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da protiv te presude nije dozvoljena žalba, ali se može podnijeti prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje u roku od osam dana od dana kada je prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje, odnosno od dana kada je stranka za to saznala, a najkasnije u roku od 60 dana od dana propuštanja.

12. Iz raspoloživih dokaza nije vidljivo da je tuženi u navedenim rokovima podnio prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje, što upućuje na zaključak da je postupak pravosnažno okončan citiranom presudom zbog propuštanja.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji je okončan presudom Okružnog privrednog suda povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Za apelanta je neprihvatljivo da je sudu trebalo skoro tri godine od momenta kada je tuženi primio tužbu na odgovor da donese presudu zbog propuštanja. Traži da se apelacija usvoji i utvrdi kršenje njegovog prava na suđenje u razumnom roku, te da mu se dosudi naknada na ime nematerijalne štete i to za svaku godinu trajanja postupka po 150,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

14. Okružni privredni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da pred tim sudom nije bilo kršenja apelantovih prava, da je odluka donesena u skladu sa zakonom, posebno imajući u vidu broj predmeta, te činjenicu osnivanja navedenog suda u čiju nadležnost je prešao predmet, što je dovelo do promjene u organizaciji i načinu rada suda i sudija.

15. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da je u postupku u svemu postupao u skladu sa zakonom, predloživši da se apelacija odbije, posebno uzme li se u obzir veliki broj neriješenih predmeta. Istaknuto je da od momenta podnošenja tužbe (24. oktobar 2006. godine), pa do dana ustupanja predmeta nadležnom sudu (2. novembar 2010. godine) sud nije postupao zbog preopterećenosti suda sa Mal i Mals predmetima. V.Relevantni propisi

16. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09), u tekstu koji je važio u vrijeme odlučivanja, relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 62.

(1) Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.

(2) Te pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavu tužbe na obavezan odgovor, (...).

Član 65.

Sud može u toku pripremanja glavne rasprave donijeti (...) i presudu zbog propuštanja (...).

Član 70. stav 1.

(1) Nakon prijema tužbe sa prilozima, tuženi je dužan najkasnije u roku od 30 dana dostaviti sudu pismeni odgovor na tužbu.

Član 182. stav 1.

(1)Kada tuženi, kome je uredno dostavljena tužba u kojoj je tužilac predložio donošenje presude zbog propuštanja, ne dostavi pismeni odgovor na tužbu u zakonskom roku, sud će donijeti presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev (presuda zbog propuštanja), osim ako je tužbeni zahtjev očigledno neosnovan.

17. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 119/08), važeći u relevantnom periodu, relevantne odredbe glase:

Član 1.

U Zakonu o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 111/04, 109/05 i 37/06) poslije člana 17. dodaje se novi čl. 17a. i 17b. koji glasi: Okružni privredni sudovi Član 17a.

Okružni privredni sudovi, kao prvostepeni, osnivaju se za područje koje pokrivaju okružni sudovi. (...)

Član 6.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“, i primjenjivaće se od 1. jula 2009. godine.

VI.Dopustivost

18. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda zbog propuštanja Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 007940 06 Mals od 25. aprila 2012. godine, kojom je, prema raspoloživim dokazima, predmetni postupak okončan na način da je u cijelosti udovoljeno apelantovom tužbenom zahtjevu. Ustavni sud zapaža da je apelant zapravo zadovoljan odlučenjem Okružnog privrednog suda, ali da apelacijom ukazuje na dužinu trajanja postupka. U takvim okolnostima Ustavni sud ukazuje na to da u domaćem pravnom sistemu ne postoji djelotvorno pravno sredstvo kojim bi apelant osporio dužinu parničnog postupka okončanog presudom, te da u okolnostima konkretnog slučaja osporena prvostepena presuda predstavlja konačnu odluku o apelantovom tužbenom zahtjevu. S obzirom na to da je osporenu presudu apelantov punomoćnik primio 11. maja 2012. godine, a da je apelacija podnesena 28. juna 2012. godine, proizilazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

22. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka koji je okončan presudom zbog propuštanja Okružnog privrednog suda povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao jednog od segmenata prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje u razumnom roku

23. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

24. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

25. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav a)Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da apelant apelacijom ukazuje na neprihvatljivu dužinu trajanja prvostepenog postupka, koji je okončan Presudom zbog propuštanja Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 007940 06 Mals od 25. aprila 2012. godine. U vezi s tim, Ustavni sud iz raspoloživih dokaza zapaža da je tužba tada nadležnom Osnovnom sudu podnesena 24. oktobra 2006. godine, a da je postupak okončan pred Okružnim privrednim sudom presudom zbog propuštanja od 25. aprila 2012. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba da uzme u obzir prilikom razmatranja dužine postupka jeste period od pet godina i šest mjeseci.

b) Analiza dužine trajanja postupka

27. Ustavni sud zapaža da je tokom trajanja postupka (26. decembra 2008. godine) na pravnu snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (koji je počeo da se primjenjuje 1. jula 2009. godine) na osnovu kog su na području Republike Srpske formirani okružni privredni sudovi, kao prvostepeni sudovi, u čiju je nadležnost prešao predmetni postupak. Stoga će Ustavni sud dužinu postupka sagledati u svjetlu navedene okolnosti, budući da su i redovni sudovi tu okolnost apostrofirali kao jedan od razloga koji je uticao na ukupnu dužinu trajanja postupka.

28. Polazeći od navedenog, Ustavni sud primjećuje da je tužba podnesena Osnovnom sudu u oktobru 2006. godine, da je navedeni sud u maju 2008. godine tužbu dostavio tuženom na odgovor (tuženi je tužbu primio 31. maja 2008. godine), da je tuženi propustio da u zakonom propisanom roku od 30 dana, shodno odredbi člana 70 stav 1 ZPP, dostavi odgovor na tužbu, te da je Osnovni sud 2. novembra 2010. godine (dakle, nakon nešto duže od četiri godine) predmetni spis, u smislu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima, proslijedio Okružnom privrednom sudu na daljnje postupanje, koji je o tužbi odlučio nakon godinu i pet mjeseci. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra posebno neprihvatljivim da Osnovni sud u periodu od četiri godine, koliko se predmet zadržao pred tim sudom, nije uspio da donese presudu zbog propuštanja, budući da se apelant u tužbi pozvao na odredbu člana 182 ZPP (donošenje presude zbog propuštanja, ukoliko tuženi u zakonskom roku od 30 dana ne dostavi odgovor na tužbu), pri čemu tužbeni zahtjev, u smislu navedene odredbe, očigledno nije bio neosnovan, naročito zbog toga što je tuženom 31. maja 2008. godine dostavljena tužba na odgovor, što tuženi u zakonom propisanom roku nije dostavio odgovor na tužbu, što se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima počeo primjenjivati od 1. jula 2009. godine, te što je Osnovni sud tek 2. novembra 2010. godine proslijedio spis Okružnom privrednom sudu na nadležno postupanje. Treba napomenuti i da se u predmetnom postupku nisu sprovodili dokazi, niti su se održavala ročišta, što bi eventualno moglo da opravda dužinu trajanja postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u takvim okolnostima ne može prihvatiti opravdanim stav redovnih sudova da se reorganizacija sudova u Republici Srpskoj odrazila na ukupnu dužinu trajanja postupka. Isto tako, u vezi s obrazloženjem redovnih sudova da je i velik broj predmeta uticao na to da je postupak pred prvostepenim sudom (sudovima) trajao tako dugo, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu da zadovolje uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

29. Imajući u vidu relevantne odredbe ZPP koje jasno propisuju način i rokove za postupanje redovnih sudova u parničnom postupku, Ustavni sud u odsustvu relevantnog obrazloženja, te uz činjenicu da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka, apelantove prigovore smatra opravdanim, naročito imajući u vidu da je postupak okončan presudom zbog propuštanja u okviru kog, kako je već naglašeno, Osnovni sud, odnosno Okružni sud, kao prvostepeni sudovi, nisu sprovodili dokaze, niti održavali ročišta. Stoga, uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, za što najveći dio odgovornosti, prije svega, leži na Osnovnom sudu.

30. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da ukupna dužina trajanja postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

c) Pitanje naknade nematerijalne štete

31. Apelant je zatražio da mu se zbog dužine trajanja postupka naknadi nematerijalna šteta. Ustavni sud podsjeća na to da, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava 2 navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda. S obzirom na navedeno, Ustavni sud, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja (između ostalog, vrstu postupka, visinu potraživanja, ponašanje redovnih sudova i apelanta), smatra da je utvrđivanje povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku odgovarajuća satisfakcija za apelanta. VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je prvostepeni postupak, koji je okončan presudom zbog propuštanja Okružnog privrednog suda, ukupno trajao pet godina i šest mjeseci, od toga samo pred tada nadležnim Osnovnim sudom nešto duže od četiri godine, i taj sud snosi najveći dio odgovornosti, za što redovni sudovi u odgovoru na apelaciju nisu ponudili relevantno obrazloženje, a iz raspoloživih dokaza ne proizilazi bilo kakav apelantov doprinos u tom segmentu.

33. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2459/12 („Leburić-Komerc“ d.o.o. Prnjavor) | Sudska praksa | Aktio