Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-319/12 (A. K.)
Odluka donesena 15. 04. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-319/12
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 319/12, rješavajući apelaciju Amire Keserović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Amire Keserović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 005580 07 P od 27. jula 2012. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Amira Keserović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Male Kladuše, koju zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 19. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 23 0 P 005580 07 P.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 29. januara 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 3. februara 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelantica je 23. maja 2007. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tuženog „Sarajevo osiguranja“ d.d. Podružnica Bihać (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade materijalne i nematerijalne štete. Tužba je zavedena pod brojem 23 0 P 005580 07 P.
6. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je predmetna tužba 26. oktobra 2010. godine dostavljena tuženom na odgovor, te da je postupak pred Općinskim sudom okončan donošenjem Presude broj 23 0 P 005580 07 P od 27. jula 2012. godine, koja je postala pravomoćna 27. augusta 2012. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
7. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Općinskog suda o njenoj tužbi, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela da je 23. maja 2007. godine podnijela tužbu protiv tuženog, ali da Općinski sud nije postupao po toj tužbi od dana njenog podnošenja. Imajući u vidu navedeno, apelantica je predložila da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje, i to zbog nepostupanja suda u razumnom roku, te naloži Općinskom sudu da okonča postupak bez odgađanja. Također, zatražila je da joj se isplati naknada na ime nematerijalne štete u iznosu od po 150,00 KM godišnje od dana podnošenja tužbe do donošenja prvostepene presude.
b) Odgovor na apelaciju
8. Općinski sud je naveo da je predmet uzet u rad prvom radnjom - dostavljanjem tužbe na odgovor tuženom 26. oktobra 2010. godine, a da je postupak okončan donošenjem presude od 27. jula 2012. godine, koja je postala pravomoćna 27. augusta 2012. godine. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je naveo da je postupao u razumnim rokovima i predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
9. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogučiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku
VI. Dopustivost
10. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
11. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
12. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je parnični postupak okončan nakon više od pet godina, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
13. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
14. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
15. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
16. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Period koji se uzima u obzir
17. Ustavni sud zapaža da je apelantica 23. maja 2007. godine podnijela tužbu i da je parnični postupak, prema stanju spisa, okončan donošenjem presude od 27. jula 2012. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste pet godina i dva mjeseca.
b) Analiza razumnosti trajanja postupka
18. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se apelanticin tužbeni zahtjev odnosio na naknadu štete, te da se, imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
19. Ocjenjujući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je taj sud bio pasivan u fazi dostavljanja apelanticine tužbe tuženom na odgovor s obzirom na to da je tužbu dostavio tuženom na odgovor tek poslije tri godine i pet mjeseci od njenog podnošenja, nakon čega je počela teći parnica i 27. jula 2012. godine donesena presuda (u roku od godinu dana i devet mjeseci od dana dostavljanja tužbe tuženom na odgovor) kojom je okončan postupak pred tim sudom. Dalje, Ustavni sud zapaža da Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio nikakvo opravdanje za svoju pasivnost u vezi sa dostavljanjem tužbe tuženom na odgovor, odnosno nije obrazložio zašto mu je trebalo toliko vremena za provođenje te procesne radnje. S druge strane, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje na to da je apelantica svojim ponašanjem utjecala na dužinu trajanja postupka pred Općinskim sudom. U vezi sa navedenim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Dakle, imajući u vidu sve navedeno, naročito činjenicu da je, uslijed pasivnosti Općinskog suda, odgovor na tužbu dostavljen tuženom tek nakon tri godine i pet mjeseci od njenog podnošenja, te uzimajući u obzir da je parnični postupak okončan nakon pet godina i dva mjeseca, pri čemu se dužina trajanja postupka može u cijelosti pripisati postupanju Općinskog suda, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina trajanja predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
20. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina trajanja ovog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelanticinog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Pitanje naknade nematerijalne štete
21. U smislu člana 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, iznimno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, [...], na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
22. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantici dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njenog prava na pravično suđenje.
VIII. Zaključak
23. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada je parnični postupak okončan nakon pet godina i dva mjeseca nakon podnošenja tužbe, pri čemu se neopravdano trajanje postupka može u cijelosti pripisati ponašanju Općinskog suda, koji nije upravljao postupkom kako je to procesnim zakonom propisano, odnosno koji je apelanticinu tužbu dostavio tuženom na odgovor tek nakon tri godine i pet mjeseci od njenog podnošenja, a nije ponudio opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
24. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
25. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić