Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4427/14 (S. J.)

Odluka donesena 15. 04. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4427/14

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 04. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4427/14, rješavajući apelaciju Senada Jusića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Senada Jusića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Bosanskoj Krupi u predmetu broj 018 0 I 06 002183.

Nalaže se Općinskom sudu u Bosanskoj Krupi da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Bosanskoj Krupi da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Senad Jusić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bužima kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 13. oktobra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 018 0 I 06 002183 od 22. maja 2007. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 6. februara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 20. februara 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Tražiteljica izvršenja M. J. (apelantova majka, koja je umrla 8. oktobra 2013. godine i koju je apelant, zajedno sa još petoro braće i sestara naslijedio te stupio u izvršni postupak kao tražilac izvršenja) je 2. oktobra 2006. godine podnijela prijedlog za dozvolu izvršenja na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda broj B-P:216/97 od 29. juna 2005. godine, a radi naknade nematerijalne štete u iznosu od 30.150,00 KM te parničnih troškova u iznosu od 2.000,00 KM.

6. Prema navodima Općinskog suda, prijedlog za dozvolu izvršenja je vraćen tražiteljici izvršenja na ispravku i dopunu, a ispravljenu verziju prijedloga za izvršenje Općinski sud je zaprimio 27. februara 2007 godine, nakon čega je 22. maja 2007. godine donio Rješenje o izvršenju broj I-2183/06.

7. Izvršenik je protiv navedenog rješenja Općinskog suda izjavio prigovor koji je Rješenjem Općinskog suda broj 018-0-I-06-002183 od 8. juna 2009. godine djelimično usvojen u dijelu koji je izvršenik izmirio, odnosno u iznosu od 13.720,00 KM, te se u tom dijelu izvršenje obustavlja, dok se u preostalom dijelu prigovor odbija kao neosnovan i u preostalom dijelu se rješenje o izvršenju održava na snazi.

8. Odlučujući o izvršenikovoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda od 8. juna 2009. godine, Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je donio Rješenje broj 001-0-Gž-09- 001 121 od 20. novembra 2009. godine kojim se žalba uvažava u dijelu kojim je izvršenikov prigovor odbijen i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak.

9. U ponovnom postupku Općinski sud je donio Rješenje broj 018-0-I-06-002183 od 14. maja 2010. godine, kojim se izvršenikov prigovor od 11. juna 2007. godine usvaja u dijelu izmirenog duga prema tražiteljici izvršenja, te se izvršenje određeno Rješenjem o izvršenju broj I-2183/06 od 22. maja 2007. godine za izmireni iznos od 13.720,00 KM obustavlja, dok se u odnosu na preostalo navedeno istim rješenjem o izvršenju izvršenikov prigovor odbija kao neosnovan, pa se izvršenje ima nastaviti do potpunog izmirenja.

10. Odlučujući o izvršenikovoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda od 15. maja 2010. godine, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 01 0 I 004939 10 Gž od 10. oktobra 2011. godine kojim se žalba uvažava, pobijano rješenje ukida u cijelosti i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak.

11. U ponovnom postupku Općinski sud je donio Rješenje broj 18 0 I 06 002183 od 13. aprila 2012. godine, kojim se usvaja izvršenikov prigovor za iznos izmirenog duga od 13.720,00 KM, kao i iznos od 125,00 KM potraživanih troškova izvršnog postupka, tako da se Rješenje Općinskog suda broj I-2183/06 od 22. maja 2007. godine u dijelu izvršenikovih plaćenih obaveza prema tražiteljici izvršenja stavlja van snage jer je plaćeno prije pokretanja izvršenog postupka. Prijedlog za dozvolu izvršenja tražiteljice izvršenja u dijelu naprijed navedenog izmirenja se odbija kao neosnovan. Preostali dio izvršenikovog prigovora da je izmirio sve svoje obaveze prema tražiteljici izvršenja iz prijedloga i rješenja suda se odbija kao neosnovan. Dopušteno izvršenje po Rješenju o izvršenju Općinskog suda broj I-2183/06 od 22. maja 2007. godine u preostalom dijelu neizmirenih obaveza po istim izvršnim ispravama se održava na snazi, dozvoljavajući izvršenje radi namirenja tražiteljicinog novčanog potraživanja izvršenja za naplatom preostale naknade za duševne bolove u iznosu od 18.450,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 29. juna 2005. godine pa do naplate, te dijela troškova izvršnog postupka u iznosu od 1.518,10 KM, i to popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari.

12. Odlučujući o izvršenikovoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda od 13. aprila 2012. godine, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 01 0 I 004939 12 Gž2 od 24. oktobra 2012. godine, kojim je izvršenikovu žalbu djelimično uvažio te pobijano rješenje ukinuo u dijelu kojim je prvostepeni sud odredio da Rješenje o izvršenju broj I-2183/06 od 22. maja 2007. godine ostaje na snazi za troškove izvršnog postupka u iznosu od 1.518,10 KM i u ovom dijelu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U ostalom dijelu je žalba odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno. Odlučeno je da će o izvršenikovom zahtjevu za naknadu troškova za sastav žalbe u iznosu od 750,00 KM odlučiti prvostepeni sud konačnom odlukom. Odbijen je zahtjev tražiteljice izvršenja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.053,00 KM.

13. Tražiteljica izvršenja je 13. februara 2013. godine zatražila od Općinskog suda da u skladu s odredbama člana 122. stav 1. Zakona o izvršnom postupku izvršenikove popisane pokretne stvari povjeri na čuvanje tražiteljici izvršenja, i to odlukom koju će sud dostaviti tražiteljici izvršenja u što kraćem roku.

14. Odlučujući u ponovnom postupku o troškovima stranaka u izvršnom postupku, Općinski sud je donio Rješenje o troškovima izvršnog postupka broj 18 0 I 06 002183 od 14. marta 2013. godine kojim su tražiteljici izvršenja na izvršenikov teret priznati troškovi izvršenja u iznosu od 996,00 KM dok je za razliku u iznosu od 1.232,10 KM zahtjev tražioca izvršenja odbijen kao neosnovan. Izvršeniku su na teret tražiteljice izvršenja priznati troškovi izvršenja u ukupnom iznosu od 807,00 KM, dok je za razliku u iznosu od 425,10 KM zahtjev izvršioca odbijen kao neosnovan. Naprijed priznati troškovi stranaka se uzajamno prebijaju tako da je u vezi ovog postupka izvršenik prema tražiteljici izvršenja i dalje u obavezi izmirenja troškova iz ovog izvršenja za iznos od 89,00 KM.

15. Odlučujući o žalbi tražiteljice izvršenja protiv rješenja Općinskog suda od 14. marta 2013. godine, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 01 0 I 004939 13 Gž3 od 11. septembra 2013. godine, kojim se žalba odbija i prvostepeno rješenje potvrđuje.

16. Općinski sud je izdao potvrdu o djelimičnoj pravosnažnosti rješenja o izvršenju Općinskog suda od 22. maja 2007. godine za izvršenikov dug u iznosu od 18.450,00 sa zakonskom zateznom kamatom od 29. juna 2005. godine pa do namirenja, prisilnom pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari i to sa 24. oktobrom 2012. godine.

17. Zapisnik o pljenidbenom popisu i procjeni izvršenikovih pokretnih stvari, broj 0180 0 J 06 002183, sačinjen je 21. aprila 2014. godine.

18. Apelant je 2. juna 2014. godine od suda zatražio promjenu sredstva izvršenja, i to procjenom i prinudnom prodajom izvršenikovih nekretnina.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

19. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju zbog toga što izvršni postupak traje nerazumno dugo. Apelant također potražuje i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM za svaku godinu neblagovremenog postupanja suda u izvršnom postupku.

b) Odgovor na apelaciju

20. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 20. februara 2015. godine opisao hronologiju izvršnog postupka koja je, u skladu s dostavljenim podacima, navedena u činjeničnom stanju. Općinski sud predlaže da Ustavni sud odbije apelantovu apelaciju budući da apelant nije stranka izvršenja na strani tražiteljice izvršenja jer imaju i druga lica pozvana na nasljeđe iza umrle tražiteljice izvršenja, i sud ne zna njihovu volju, a ostavinski postupak nije ni pokrenut kod suda.

V. Relevantni propisi

21. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 8.

(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost

22. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina izvršnog postupka u predmetu pred Općinskim sudom na osnovu Rješenja o izvršenju broj 018 0 I 06 002183 od 22. maja 2007. godine.

25. S obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

26. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a) Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

27. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, s izvršnim postupkom, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

a)Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud zapaža da je apelantova pravna prednica kao tražiteljica izvršenja 2. oktobra 2006. godine pokrenula izvršni postupak i da taj postupak prema stanju spisa još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste više od osam godina. b)Analiza razumnosti trajanja postupka

29. U konkretnom slučaju se radi o postupku koji je tražiteljica izvršenja pokrenula 2. oktobra 2006. godine radi izvršenja na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda broj B-P:216/97 od 29. juna 2005. godine, a radi naknade nematerijalne štete u iznosu od 30.150,00 KM te parničnih troškova u iznosu od 2.000,00 KM. Ustavni sud ne smatra da se u konkretnom slučaju radi o naročito složenom predmetu.

30. Što se tiče apelantovog ponašanja, on ni na koji način nije uticao na dužinu postupka.

31. Što se tiče ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud konstatuje da izvršni postupak koji se vodi pred ovim sudom nije okončan ni nakon više od osam godina. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina).

32. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud dozvolio predloženo izvršenje 22. maja 2007. godine. Od juna 2009. godine do septembra 2013. godine predmet je tri puta vraćan na ponovni postupak da bi bio djelimično okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 I 004939 13 Gž3 od 11. septembra 2013. godine. Ustavni sud konstatuje da su sudovi u periodu od 2006. do 2013. godine radili u kontinuitetu i donosili odluke u žalbenom te ponovnom postupku. U 2014. godine je izvršen popis i procjena izvršenikovih stvari, nakon čega je apelant zatražio promjenu sredstva izvršenja i to procjenom i prinudnom prodajom izvršenikovih nekretnina, po kojem zahtjevu, prema navodima apelanta, sud još nije odlučio.

33. Ustavni sud zapaža da su Općinski i Kantonalni sud u periodu od osam godina provodili određene radnje i donosili odluke s ciljem okončanja izvršnog postupka, ali zbog izvršenikovih žalbi, predmet je nekoliko puta vraćan na ponovni postupak. Iako se u konkretnom slučaju ne može zaključiti da postoji potpuna neaktivnost redovnih sudova i odsustvo namjere da se izvršni postupak okonča, Ustavni sud ne može zanemariti činjenicu da je Kantonalni sud u tri navrata vraćao predmet na ponovni postupak čime je značajno produženo trajanje izvršnog postupka, koji je po svojoj prirodi hitan postupak. Ustavni sud ovakvo ponašanje ne može smatrati opravdanim.

34. Ustavni sud posebno naglašava da su redovni sudovi prilikom postupanja morali biti svjesni činjenice da je izvršni postupak pokrenut 2006. godine i da se radi o hitnom postupku. Imajući u vidu navedeno, a prije svega činjenicu da Općinski sud nije postupio u skladu s odredbama člana

64. ZIP-a, i da u periodu od preko osam godina nije okončao izvršni postupak, te da, iako su postojale objektivne okolnosti koje su uticale na dužinu postupka, Ustavni sud zapaža da se cjelokupni period do 2006. godine do danas ne može smatrati razumnim u pogledu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je Općinski sud propustio da dovrši postupak u skladu s odredbama člana 64. ZIP-a.

35. Sve navedeno, a posebno činjenica da Općinski sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon više od osam godina nije okončao izvršni postupak za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina izvršnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

36. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

37. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i to da se navodi o povredi prava na imovinu odnose na iste razloge kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno u konkretnom slučaju na neizvršenje rješenja, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi njegovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

38. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog neizvršenja pravosnažne odluke. Ustavni sud zapaža da, prema članu 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

39. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča izvršni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

VIII. Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada redovni sudovi u periodu dužem od osam godina nisu okončali izvršni postupak.

41. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4427/14 (S. J.) | Sudska praksa | Aktio