Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5039/14 (EOS MATRIX d.o.o. za poslovne usluge Sarajevo)

Odluka donesena 15. 04. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5039/14

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 04. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5039/14, rješavajući apelaciju EOS MATRIX d.o.o. za poslovne usluge Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija EOS MATRIX d.o.o. za poslovne usluge Sarajevo.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Bihaću u predmetu broj 17 0 I 027343 10 I.

Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da, u skladu s članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 17 0 I 027343 10 I, u skladu s članom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.

stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da, u skladu s članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. EOS MATRIX d.o.o. za poslovne usluge Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Petar Mrkonjić, apelantov zaposlenik, podnio je 22. novembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 17 0 I 027343 10 I.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 28. januara 2015. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor dostavio 23. februara 2015. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. HYPO-ALPE-ADRIA-LEASING d.o.o. Sarajevo, Podružnica Bihać (u daljnjem tekstu: Podružnica) je sa A. K. (u daljnjem tekstu: izvršenik) 11. jula 2006. godine sklopila Ugovor o zajmu broj BiH/5570304 kojim je izvršeniku finansiran iznos od 37.000,00 KM radi nabave motornog vozila. Kao osiguranje navedenog ugovora zaključen je ugovor o zalogu, te je zasnovano založno pravo na finansiranom vozilu pri Registru zaloga pod brojem registracije A-20060712-46.

6. Kad je izvršenik zapao u kašnjenje Podružnica se obratila Općinskom sudu i predložila da sud donese rješenje o izvršenju kojim će naložiti izvršeniku da plati preostali dug, a ukoliko izvršenik ne plati, da se odredi izvršenje na založenoj pokretnini – motornom vozilu koje je finansirano ugovorom o zajmu.

7. Iz odgovora koji je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud, Ustavni sud je utvrdio da je Podružnica 24. decembra 2010. godine podnijela prijedlog za izvršenje radi naplate novčanog potraživanja, koje je dozvoljeno Rješenjem broj 17 0 I 027343 101 od 17 marta 2011. godine.

8. Općinski sud je 17. marta 2011. godine rješenje o izvršenju i prijedlog za izvršenje dostavio tražitelju izvršenja i izvršeniku, a s obzirom da dostava izvršeniku nije bila uredna, sud je 22. aprila 2011. godine rješenje o izvršenju uz prijedlog za izvršenje ponovno dostavio izvršeniku i Kantonalnom ministarstvu unutarnjih poslova Bihać (u daljnjem tekstu: KMUP) radi upisa zabilježbe.

9. KMUP je 17. maja 2011. sudu dostavio podnesak kojim je obavijestio sud da nije u mogućnosti izvršiti zabilježbu za navedeno motorno vozilo na izvršenikovo ime jer izvršenik nikad nije imao u svom vlasništvu navedeno vozilo.

10. Općinski sud je, zbog neuredne dostave izvršeniku (13. juna 2011. godine i 24. augusta 2011. godine), 4. oktobra 2011. godine odredio da se rješenje o izvršenju uz prijedlog za izvršenje dostavi izvršeniku putem sudskog kurira.

11. Izvršenik je 20. oktobra 2011. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju. Prigovor je tražitelju izvršenja dostavljen na odgovor 25. decembra 2011. godine. Tražitelj izvršenja je 10. januara 2012. godine dostavio odgovor na prigovor. Sud je rješenjem od 2. februara 2012. godine izvršenikov prigovor odbio kao neosnovan.

12. Sud je zaključkom od 13. marta 2012. godine pozvao tražitelja izvršenja da izvrši uplatu predujma na ime izlaska na lice mjesta. Dokaz o uplati je dostavljen sudu 26. marta 2012. godine.

13. Općinski sud je 17. maja 2012. godine spis dostavio sudskim izvršiteljima. Sudski izvršitelj je 7. aprila 2014. godine izašao na lice mjesta i sačinio službenu zabilješku u kojoj je naveo da se izvršenik ne nalazi u kući i da mu je ostavljen poziv da se javi u Općinski sud.

14. Sudski izvršitelj je 30. oktobra 2014. godine izašao na lice mjesta te sačinio službenu zabilješku u kojoj je naveo da na licu mjesta nije zatekao motorno vozilo koje je predmet izvršenja i da je suprug izvršenika izjavio da izvršenik u svom vlasništvu nema niti se sjeća da je posjedovao navedeno vozilo i da zbog navedenih razloga nije mogao pristupiti zapljeni.

15. Zaključkom Općinskog suda od 14. novembra 2014. godine pozvan je tražitelj izvršenja da sudu dostavi tačnu adresu gdje se nalazi založeno motorno vozilo. Navedeni zaključak tražilac izvršenja primio je 8. decembra 2014. godine.

16. Apelant je 12. decembra 2014. godine sudu dostavio pismeni podnesak kojim obavještava sud da je otkupio predmetno potraživanje ugovorom o cesiji od 4. jula 2012. godine o čemu je kao dokaz sudu dostavio ovjerenu fotokopiju ugovora o cesiji. Istim podneskom apelant je obavijestio sud da će postupiti po zaključku suda od 14. novembra 2014. godine i zatražiti podatke o vlasniku vozila s obzirom da postoji mogućnost da ga je izvršenik otuđio, te je tražio produženje roka za dostavu traženih podataka.

17. Apelant je 16. decembra 2014. godine sudu dostavio podnesak kojim je predložio da ga sud označi novim tražiteljem izvršenja jer u suprotnom neće moći postupiti po zaključku suda.

18. Zaključkom suda od 17. februara 2015. godine apelant je pozvan da sudu, u skladu s odredbom člana 30. stav 1. ZlP-a, dostavi dokaz da su potraživanja iz izvršne isprave prenesena na njega, s obzirom da se iz priloženog ugovora o cesiji to ne može utvrditi.

19. Apelant je u više navrata urgirao kod Općinskog suda tražeći da se postupak u ovom predmetu okonča.

20. Prema stanju u spisu, Ustavni sud zapaža da je postupak još uvijek u toku kod Općinskog suda.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

21. Apelant je naveo da apelaciju podnosi zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

22. Apelant je ukazao da je u ovom izvršnom postupku rješenje o izvršenju doneseno 17. marta 2011. godine, nakon čega sud nije poduzeo niti jednu izvršnu radnju. Apelant je 4. jula 2012. godine zaključio ugovor o cesiji kojim je ovo potraživanje ustupljeno apelantu kao cesionaru i za koje je apelant platio naknadu. Apelant je 15. jula 2013. godine obavijestio sud o izvršenoj cesiji, zatim predložio promjenu kod tražitelja izvršenja u skladu s članom 30. (1) Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, dostavio ovjerenu fotokopiju ugovora o cesiji kao dokaz, te urgirao postupanje suda s obzirom da sud u tom predmetu nije nikako postupao od podnošenja prijedloga za izvršenje. Nakon toga je uputio još dvije urgencije (9. oktobra 2013. godine i 23. juna 2014. godine). Apelant je sudu uputio i prijedlog za promjenu kod aktivno legitimiranog lica u ovoj pravnoj stvari. Dalje je ukazano da zbog odugovlačenja izvršnog postupka, a samim time i naplate potraživanja, apelant nije u mogućnosti da dio ekonomske koristi investira u razvoj, obrazovanje zaposlenika ili prodaju svojih proizvoda, pa je jasno da se zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku ugrožava apelantova imovina i egzistencija uopće. Konačno, apelant je predložio da, radi otklanjanja povrede prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud donese odluku u apelantovu korist, naloži Općinskom sudu da uzme predmet u rad i započne s provođenjem izvršnog postupka, te naloži Unsko-sanskom kantonu da isplati 1.200 KM nadoknade na ime nematerijalne štete, od čega po 300 KM za svaku godinu nepostupanja suda.

b) Odgovor na apelaciju

23. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je opisao tok postupka koji je u skladu s činjeničnim stanjem opisanim u ovoj odluci. Općinski sud se nije očitovao o apelantovim navodima vezanim za dužinu trajanja postupka u ovom predmetu.

V. Relevantni propisi

24. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost

25. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

27. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

28. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog toga što izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

29. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

31. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Period koji se uzima u obzir

34. Ustavni sud zapaža da je apelantov pravni prednik 22. decembra 2010. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste više od četiri godine.

b) Analiza razumnosti trajanja postupka

35. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Ustavnog suda i Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju, s obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari ne radi o složenom postupku, te da apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu postupka.

36. Posmatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tokom postupka postupao ažurno, te da su da su postojali određeni problemi s dostavom izvršeniku koji su dijelom utjecali na dužinu postupka, a koje je Općinski sud uspješno riješio. Dalje, Ustavni sud zapaža da se, od trenutka kada je spis dostavljen sudskim izvršiteljima, pojavljuje period neaktivnosti u trajanju dužem od dvije godine, za koji Općinski sud nije dao nikakvo obrazloženje. Konačno, Ustavni sud zapaža da postupak još uvijek nije okončan, iako je prošlo više od četiri godine otkad je podnesen prijedlog za izvršenje. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. Pored toga, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud nije izjašnjavao na navode o dužini postupka, već je samo opisao kako je postupak tekao, kao i da je još uvijek u toku. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti je Općinski sud dao objašnjenje zbog čega postupak nije okončan ni nakon četiri godine. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju.

37. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je dužina ovog izvršnog postupka nerazumna i da bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi te izuzetne okolnosti. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina ovog izvršnog postupka, koji traje više od četiri godine, može u cijelosti pripisati Općinskom sudu.

38. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da ovaj izvršni postupak traje neopravdano dugo u smislu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

39. U smislu člana 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, iznimno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja ljudskih prava i osnovnih sloboda.

40. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdan nalog Općinskom sudu da bez daljnjeg odgađanja donese odluku u konkretnom predmetu u smislu relevantnih odredbi zakona.

VIII. Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije u situaciji kada izvršni postupak pred Općinskim sudom nije okončan ni nakon više od četiri godine iako se izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu postupka, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju Općinskog suda.

42. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-5039/14 (EOS MATRIX d.o.o. za poslovne usluge… | Sudska praksa | Aktio