Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1921/12 (S. B.)
Odluka donesena 15. 04. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Bračna stečevina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1921/12
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1921/12, rješavajući apelaciju Safije Bunić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Safije Bunić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Općinskom sudu u Bihaću pod brojem P: 396/97, a okončan je Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 020756 12 Gž od 14. januara 2013. godine.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom
74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Safiji Bunić u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.550,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Safija Bunić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Danko Mamontov, advokat iz Bihaća, podnijela je 23. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazio pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) povodom apelanticine tužbe radi podjele bračne tečevine, a postupak je u međuvremenu okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 P 020756 12 Gž od 14. januara 2013. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme preduzimanja navedenih radnji, od Kantonalnog i Općinskog suda zatraženo je 30. maja 2012. godine i 19. novembra 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Općinskog suda zatraženo je 14. oktobra 2014. godine da dostavi na uvid spis predmeta P:396/97.
3. Kantonalni sud dostavio je odgovor na apelaciju 2. decembra 2013. godine, a Općinski sud 2. novembra 2012. godine i 29. novembra 2013. godine, a traženi spis predmeta dostavio je 14. oktobra 2014. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 8. januara 1996. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv Hamdije Sušića, Bejze Sušić, Muhameda Sušića, Envera Sušića, Razije Sušić, Senade Dizdarević-Sušić i Ismete Muslić-Sušić (u daljnjem tekstu: tuženi), radi utvrđivanja bračne tečevine.
6. Općinski sud je 25. aprila 2002. godine apelanticinu tužbu dostavio tuženim na odgovor. Tuženi nisu dostavili odgovor na tužbu.
7. Općinski sud je u periodu od 23. maja 2002. godine do 23. decembra 2005. godine zakazao 16 ročišta, od kojih je tri održao (4. oktobra, 9. novembra i 23. decembra 2005. godine), a apelantica se u međuvremenu žalbom obratila Instituciji ombudsmena, Ured u Bihaću, zbog dužine trajanja postupka, koji su aktom broj I:9/05 od 7. januara 2005. godine urgirali aktiviranja rada tog suda u predmetnom spisu (P:396/97).
8. Apelantica je na ročištu održanom 4. oktobra 2005. godine povukla tužbu protiv tuženih Bejze Sušić, Muhameda Sušića, Envera Sušića, Razije Sušić, Senade Dizdarević-Sušić i Ismete Muslić-Sušić, jer nije izvršena podjela nekretnina nakon smrti njihovog pravnog prednika, tako da je ostala pri tužbi protiv tuženog Hamdije Sušića (u daljnjem tekstu: tuženi) i u odnosu na njega je preinačila tužbeni zahtjev, na način što je umjesto stvarnopravnog zahtjeva postavila obligacionopravni zahtjev, kojim je predložila da se tuženom naloži da joj na ime zajednički stečene bračne tečevine isplati iznos od 48.000,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama od 4. oktobra 2005. godine i troškove parničnog postupka.
9. Na ročištu održanom 9. novembra 2005. godine Općinski sud je izveo dokaze saslušanjem parničnih stranaka na okolnost zajednički stečene imovine tokom trajanja njihove bračne zajednice, i nastavak tog ročišta je zakazao za 23. decembar 2005. godine, na kojem je glavnu raspravu zaključio i donio rješenje kojim je odlučio da će presudu u predmetnoj pravnoj stvari donijeti 5. januara 2006. godine.
10. Presudom Općinskog suda broj P:396/97 od 5. januara 2006. godine tuženom je naloženo da apelantici isplati iznos od 20.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 4. oktobra 2005. godine i naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 975,00 KM. Istom presudom odbijen je kao neosnovan apelanticin tužbeni zahtjev za isplatu traženog iznosa iznad dosuđenog.
11. Tuženi je 30. januara 2006. godine izjavio žalbu protiv presude Općinskog suda od 5. januara 2006. godine, koju je taj sud apelantici dostavio na odgovor 13. februara 2006. godine. Apelantica je dostavila sudu odgovor 24. februara 2006. godine.
12. Kantonalni sud je Rješenjem broj 001-0-Gž-06-001172 od 3. februara 2010. godine žalbu tuženog uvažio, osporenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
13. Apelantica je 8. aprila, 6. septembra i 15. novembra 2011. godine urgirala postupanje prvostepenog suda radi zakazivanja ročišta povodom rješenja Kantonalnog suda.
14. Općinski sud je održao ročište zakazano za 5. juli 2012. godine i donio je rješenje kojim je zaključio da će presudu u predmetnoj pravnoj stvari donijeti krajem oktobra 2012. godine, koja će strankama u postupku biti dostavljena putem pošte.
15. Općinski sud je Presudom broj 17 0 P 020756 10 P od 23. oktobra 2012. godine apelanticin tužbeni zahtjev u cijelosti odbio kao neosnovan. Istom presudom apelantici je naloženo da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.160,00 KM.
16. Apelantica je 16. novembra 2012. godine izjavila žalbu protiv presude Općinskog suda od 23. oktobra 2012. godine, koju je taj sud tuženom dostavio na odgovor 21. novembra 2012. godine. Tuženi nije dostavio odgovor sudu. Općinski sud je 4. decembra 2012. godine spis dostavio Kantonalnom sudu na nadležno postupanje povodom apelanticine žalbe.
17. Kantonalni sud je Presudom broj 17 0 P 020756 12 Gž od 14. januara 2013. godine apelanticinu žalbu djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio i naložio apelantici da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.785.05 KM, a u preostalom dijelu apelanticinu žalbu je odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu prvostepenog suda. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka koji je pokrenula tužbom pred Općinskim sudom 8. januara 1996. godine radi podjele bračne tečevine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Smatra da postupak nije složen, ali je do podnošenja apelacije trajao skoro 16 godina i pet mjeseci i još nije okončan jer je Kantonalni sud rješenjem od 3. februara 2010. godine žalbu tuženog uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Imajući u vidu navedeno, apelantica potražuje naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
19. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da ostavlja Ustavnom sudu da ocijeni da li je povrijeđeno pravo na koje se apelantica žali u apelaciji.
20. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je taj sud u predmetnoj pravnoj stvari odlučio 23. oktobra 2012. godine, a Kantonalni sud 14. januara 2013. godine, te da je predmet arhiviran 15. marta 2013. godine.
V.Relevantni propisi
21. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 75/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 11.
Prvostepeni postupak će se, po pravilu, sastojati od dva ročišta – jednog pripremnog ročišta i jednog ročišta za glavnu raspravu.
Član 75.
(1) Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište. [...] (2) Pripremno ročište održat će se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, [...] Član 94.
[...] (2) Glavna rasprava će se, po pravilu, održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta. [...] Član 115.
[...] (2) Ročište za glavnu raspravu ne može se odgoditi ili odložiti duže od 30 dana, osim u slučaju iz člana 129. ovog zakona. [...] Član 123.
(1) Svaka stranka dužna je da dokaže činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev. (2) Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.
Član 184.
(1) Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave. [...] Član 217.
(1) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave. (2) Drugostepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredaba parničnog postupka u prvostepenom postupku potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od zaključenja rasprave.
VI.Dopustivost
22. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
24. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
25. Apelantica se Ustavnom sudu obratila zbog dužine trajanja parničnog postupka, odnosno zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da postupak pred Općinskim sudom nije bio okončan do momenta podnošenja apelacije. Stoga je, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, apelacija bila dopustiva. U međuvremenu, prema informacijama i dokumentaciji koje je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud, parnični postupak je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 17 0 P 020756 12 Gž od 14. januara 2013. godine. Konačno, apelacija i u ovom dijelu ispunjava uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
27. Apelantica se žali zbog dužine trajanja postupka koji je pred Općinskim sudom pokrenula tužbom 8. januara 1996. godine radi podjele bračne tečevine, zbog čega smatra da joj je prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
28. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju, prema stanju spisa, postupak radi utvrđivanja bračne stečevine započeo 8. januara 1996. godine time što je apelantica podnijela tužbu Općinskom sudu i postupak je okončan presudom Kantonalnog suda od 14. januara 2013. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period od 17 godina.
Analiza dužine trajanja postupka
31. U konkretnom slučaju je riječ o postupku radi utvrđivanja bračne stečevine. Iako su radi utvrđivanja ovih činjenica izvedeni brojni dokazi, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu.
32. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što je zaprimio apelanticin tužbeni zahtjev (8. januara 1996. godine), zahtjev dostavio tuženim na odgovor nakon šest godina, tri mjeseca i 17 dana, pa takvo postupanje Općinskog suda predstavlja značajan doprinos ukupnoj dužini trajanja postupka, jer je to period njegove potpune procesne neaktivnosti u odnosu na konkretan predmet. Osim toga, Ustavni sud nalazi da je i sama apelantica svojim ponašanjem na izvjestan način doprinijela dužini postupka, jer je na ročištu održanom 4. oktobra 2005. godine prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev preinačila i umjesto stvarnopravnog zahtjeva postavila obligacionopravni zahtjev, kojim je predložila da se tuženom naloži da joj na ime zajednički stečene bračne tečevine isplati iznos od 48.000,00 KM. Međutim, Ustavni sud takvo postupanje može opravdati činjenicom što je apelantica tek nakon izvedenih dokaza došla do saznanja da svoja prava ne može ostvariti na način definiran prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom, jer nije bila izvršena podjela nekretnina tuženih, zbog čega je tužbeni zahtjev preinačila na način što je ostala pri tužbi samo u odnosu na tuženog i umjesto stvarnopravnog zahtjeva protiv tuženog postavila obligacionopravni zahtjev.
33. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, postupajući povodom apelanticine tužbe od 4. oktobra 2005. godine, odlučio u roku od skoro tri mjeseca (5. januara 2006. godine), a da je Kantonalni sud povodom žalbe tuženog (30. januara 2006. godine) izjavljene protiv presude prvostepenog suda od 4. oktobra 2005. godine odlučio tek nakon četiri godine i jednog mjeseca na način što je žalbu tuženog uvažio, osporenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Ustavni sud smatra da je i taj period suprotan principu razumnog roka, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da taj sud navedeni period neaktivnosti ni na koji način nije opravdao, a apelantica je u navedenom periodu u tri navrata urgirala postupanje Kantonalnog suda (8. aprila, 6. septembra i 15. novembra 2011. godine). Općinski sud je, postupajući u ponovnom postupku povodom presude Kantonalnog suda, odlučio u razumnom roku od jedne godine i devet mjeseci (23. oktobra 2012. godine), kao i Kantonalni sud koji je povodom apelanticine žalbe izjavljene protiv odluke Općinskog suda odlučio u roku od dva mjeseca i 14 dana.
34. Ustavni sud smatra da u konkretnoj situaciji, bez obzira na to što je postupak pred određenim instancama trajao relativno kratko, redovni sudovi nisu ponudili nikakav uvjerljiv argument kojim bi opravdali trajanje konkretnog postupka od 17 godina, već, naprotiv, smatraju da postupak nije dugo trajao. Prema tome, Ustavni sud smatra da postupak u ukupnom trajanju od 17 godina ne zadovoljava standarde Evropske konvencije u pogledu razumnog roka, te da postoji odgovornost prvostepenog i drugostepenog suda za nedonošenje odluke u razumnom roku, budući da nisu djelotvorno kontrolirali i upravljali postupkom na način kako je to propisano procesnim zakonom.
35. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da postoji kršenje apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
36. Apelantica je zatražila da joj se naknadi nematerijalna šteta zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Prema članu 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a ako odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
37. U vezi s tim, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju nije riječ o hitnom postupku i da je postupak do donošenja odluke Kantonalnog suda trajao 17 godina, apelantici se određuje naknada u visini od 2.550,00 KM. Taj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada je postupak utvrđivanja bračne stečevine trajao 17 godina, pri čemu odgovornost za dužinu postupka snose prvenstveno Općinski i Kantonalni sud koji nisu djelotvorno kontrolirali i upravljali postupkom na način kako je to propisano procesnim zakonom.
39. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić