Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-680/15 (H. D.)
Odluka donesena 15. 04. 2015.
- Privremena mjera - usvojena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-680/15
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
15. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine, u predmetu broj AP-680/15, rješavajući zahtjev Hamze Dizdara za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvaja se zahtjev Hamze Dizdara za donošenje privremene mjere.
Odlaže se izvršenje rješenja JU Gazi Husrev-begove medrese br.08-22/15 od 13. januara 2015. godine i 08-22-3/15 od 26. januara 2015. godine.
Ova odluka stupa na snagu odmah i obavezujuća je do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Hamza Dizdar (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, kojeg zastupa Dženita Homarac advokat iz Ilidže, podnio je 12. februara 2015. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 023125 15 U od 6. februara 2015. godine. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud ukinuo rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 U 023125 15 U od 6. februara 2015. godine i odložio izvršenje rješenja JU Gazi Husrev begove medrese br. 08-22/15 i 08-22-3/15 od 13. i 26. januara 2015. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Rješenjem Nastavničkog vijeća Gazi Husrev-begove medrese (u daljnjem tekstu:
Nastavničko vijeće ustanove) broj 08-22/15 od 13. januara 2015. godine apelantu, učeniku IV b odjeljenja, izrečena je odgojno-disciplinska mjera isključenja iz škole, zbog teže povrede discipline. U obrazloženju je navedeno da je Nastavničko vijeće ustanove, postupajući po prijedlogu odjeljenskog vijeća da se apelantu izrekne disciplinska mjera, utvrdilo da je apelantovo ponašanje neprimjereno od početka školske 2014/15 godine čime je počinio težu povredu discipline iz člana 7. stav 1. alineja 4. Pravilnika o odgojno disciplinskim mjerama učenika Gazi Husrev-begove medrese (u daljnjem tekstu: Pravilnik) i izrečena mu je odgojno disciplinska mjera isključenje iz škole. Prijedlog odjeljenskog vijeća je iniciran događajem koji se desio 29. oktobra 2014. godine kada je MUP primio poziv da je u zgradi muškog odjeljenja postavljena eksplozivna naprava zbog čega je prekinuta nastava i izvršen KDZ pregled. Iz informacije koju je dostavio MUP 11. decembra 2014. godine proizilazi da je lažna dojava o podmetnutoj eksplozivnoj napravi upućena s mobilnog telefona za koji se prema listingu operatera ispostavilo da je u vlasništvu učenika ustanove. Nakon uzimanja izjava od učenika među kojima je i apelant, Nastavničko vijeće ustanove nije moglo pouzdano utvrditi da je apelant uputio lažnu dojavu o podmetnutoj eksplozivnoj napravi. Po prijedlogu odjeljenskog vijeća cijenjeno je apelantovo ponašanje od početka školske 2014/15 godine za koje je Nastavničko vijeće utvrdilo da je neprimjereno i da je takvim ponašanjem apelant počinio težu povredu discipline iz člana 7. stav 1. alineja 4. Pravilnika. Pri izricanju mjere isključenja iz škole, Nastavničko vijeće je imalo u vidu da je apelant već imao izrečenu odgojno disciplinsku mjeru ukor direktora.
3. Školski odbor Gazi Husrev-begove medrese (u daljnjem tekstu: Školski odbor) je odlučujući o apelantovoj žalbi, donio rješenje broj 08-22-3/15 od 26. januara 2015. godine kojim je žalba odbijena kao neosovana i potvrđeno rješenje Nastavničkog vijeća ustanove od 13. januara 2015. godine. U pogledu žalbene tvrdnje da su u postupku povrijeđene odredbe Pravilnika izricanjem najstrožije mjere umjesto blaže kojom se mogla postići svrha kažnjavanja, Školski odbor je ocijenio da je neosnovana jer je apelantu, između ostalog, već jednom bila izrečena mjera ukor direktora škole. Osim toga, iz odredbi Pravilnika proizlazi da Nastavničko vijeće može izreći bilo koju od propisanih odgojno disciplinskih mjera, vodeći računa o ranijem ponašanju učenika i težini povrede discipline. Školski odbor je zaključio da su paušalni apelantovi navodi da su grubo prekršena pravila postupka uskraćivanjem prava na odbranu, jer iz dokumentacije i službenog izvještaja odgajatelja proizilazi da se apelant izjasnio povodom svog ponašanja, a njegovo ponašanje u svojoj ukupnosti predstavlja težu povredu discipline. Školski odbor je zaključio da Gazi Husrev-begova medresa nije organ krivičnog gonjenja niti krivični sud, već odgojno obrazovna ustanova koja u skladu sa Pravilima izriče odgojno disciplinske mjere za povredu učeničkih dužnosti, te da je disciplinska mjera u konkretnom slučaju pravilna i zakonita. Zaključeno je da najstrožija mjera apelantu nije izrečena zbog događaja od 29. oktobra 2014. godine već zbog ponašanja koje je u suprotnosti sa Pravilima ustanove.
4. Kantonalni sud je u upravnom sporu, odlučujući o apelantovom zahtjevu za odlaganje izvršenja odgojno-disciplinske mjere, rješenjem broj 09 0 U 023125 15 U od 6. februara 2015. godine, apelantov zahtjev odbio. U obrazloženju je navedeno da je apelant tužbom od 5. februara 2015. godine pokrenuo upravni spor i istovremeno, uz tužbu podnio zahtjev za odlaganje izvršenja osporenih rješenja s prijedlogom da se ona kao nezakonita ponište. Apelant je svoj zahtjev utemeljio na odredbi člana 17. Zakona o upravnim sporovima FBiH (u daljnjem tekstu: ZUS) navodeći da je završni (IV) razred škole, da je do kraja školske godine ostalo tri mjeseca i da mu je navedenom mjerom uskraćeno pohađanje nastave. Kantonalni sud je zatim naveo sadržaj odredbe člana 17. ZUS-a te utvrdio da su ispunjenje pretpostavke da sud odlučuje o zahtjevu. Nakon uvida u priloženu dokumentaciju i zahtjev, Kantonalni sud nije mogao zaključiti da bi apelant izvršenjem osporenog rješenja pretrpio nenadoknadivu štetu, zbog čega je zaključio da nisu ispunjeni uslovi iz člana 17. ZUS-a za odgodu izvršenja osporenog rješenja. Na osnovu člana 36. stav 7. ZUS-a apelantov zahtjev za odlaganje izvršenja odgojno-disciplinske mjere je odbijen.
5. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na obrazovanje iz čl. II/3. e) i l) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naročito ukazuje na pogrešan stav Kantonalnog suda iz osporenog rješenja, budući da je u svom zahtjevu za odlaganje izvršenja ukazao na općepoznate činjenice: da gubi pravo na redovno školovanje, da vanredno polaganje ispita iziskuje određeni finansijski izdatak, da je prilikom vanrednog polaganja ograničen na ispitne rokove u januaru, junu i septrembru i da su upisni rokovi na bilo kom Univerzitetu u Bosni i Hercegovini u junu mjesecu. Osim toga, ukazao je i na posebne okolnosti koje se tiču njegovog zdravstvenog stanja, koje se, nakon donošenja osporenih rješenja, pogoršalo. Nenadoknadiva šteta je po apelantovom mišljenju skup općepoznatih činjenica i posebnih okolnosti pri čijoj je ocjeni Kantonalni sud proizvoljno primijenio odredbu člana 22. stav 2. ZUS-a. U zahtjevu za donošenje privremene mjere predložio je da se ukine rješenje Kantonalnog suda i da se odloži izvršenje rješenja kojim mu je izrečena odgojno-disciplinska mjera, do konačne odluke Ustavnog suda ili do konačne odluke Kantonalnog suda.
6. Prije ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud konstatuje da je predmet osporavanja apelacijom rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 I 023125 15 U od 6. februara 2015. godine kojim je odbijen apelantov zahtjev za odlaganje izvršenja odgojno-disciplinske mjere, da je osporena odluka donesena u upravnom sporu koji je apelant pokrenuo protiv JU Gazi Husrev-begove medrese radi poništenja rješenja kojima mu je izrečena disciplinska mjera iz čega proizilazi da u predmetnom postupku kojeg je apelant tužbom pokrenuo nije donesena konačna odluka. U vezi s dopustivošću zahtjeva za donošenje privremene mjere protiv odluke koja nije konačna, Ustavni sud ukazuje na svoju noviju praksu u predmetu AP-1676/10 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1676/10 od 27. novembra 2010. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), prema kojoj se garancije iz člana 6. Evropske konvencije primijenjuju i na rješenje o privremenoj mjeri ukoliko je pravo o kojem se odlučivalo privremenom mjerom „građansko“. Navedenom odlukom je promijenjena dotadašnja praksa Ustavnog suda prema kojoj nisu bile dopustive apelacije podnesene protiv odluke kojom se rješava o privremenoj mjeri zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine, nalazeći da rješenjem kojim se odlučuje o osnovanosti određivanja privremene mjere nisu utvrđivana nova ni posebna građanska prava apelanta.
7. Ustavni sud je u predmetu AP-1676/10, u pogledu primjenjivosti garancija iz člana 6. Evropske konvencije imao u vidu stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetu Micallef protiv Malte, presuda od 15. oktobra 2009. godine, u kojoj je između ostalog navedeno da su garancije iz člana 6. Evropske konvencije primjenjive jer se suština prava u glavnom postupku odnosila na uživanje građanskog prava.
8. S obzirom da je apelant u konkretnom slučaju tužbom pokrenuo upravni spor tražeći zaštitu svojih građanskih prava kroz zahtjev da se kao nezakonita ponište rješenja kojima mu je izrečena disciplinska mjera isključenje iz škole, proizilazi da je svrha apelantove tužbe u upravnom sporu i zahtjeva za odlaganje izvršenja rješenja, zaštita njegovih građanskih interesa, pa je prema tome član
6. Evropske konvencije primjenjiv.
9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
11. Razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom da se takvi razlozi, ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri.
12. U konkretnom slučaju, iz apelantovog zahtjeva proizilazi da traži ukidanje rješenja Kantonalnog suda kojim je odbijen njegov zahtjev za odlaganje izvršenja izrečene disciplinske mjere, kojeg je podnio paralelno uz tužbu o kojoj nije donesena konačna odluka. Svoj zahtjev je utemeljio na razlozima o kršenju prava na pravično suđenje kojima ukazuje na nepravilnosti počinjene u postupku izricanja odgojno disciplinske mjere i pravu na obrazovanje, utemeljenim na općepoznatim činjenicama (gubitak prava na redovno školovanje, upis na fakultet u redovnom roku) te posebnim okolnostima koje se tiču njegovog zdravstvenog stanja, koje se kako proizlazi iz medicinske dokumentacije dostavljene uz zahtjev nakon izrečene disciplinske mjere pogoršalo. U vezi s argumentima koje je u svom zahtjevu istakao apelant, Ustavni sud smatra da su predmetnom apelacijom pokrenuta ozbiljna pitanja koja se tiču primjene prava i da je apelant učinio izvjesnim nastupanje neotklonjivih štetnih posljedica, s aspekta ozbiljnosti i težine izrečene disciplinske mjere.
13. Imajući u vidu naprijed navedene okolnosti, kao i činjenicu da je apelant učenik završnog razreda srednje škole, Ustavni sud smatra da je u interesu kako apelanta tako i postupka da se usvoji privremena mjera i da se, privremeno, do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji, odloži izvršenje rješenja JU Gazi Husrev begove medrese br. 08-22/15 i 08-22-3/15 od 13. i 26. januara 2015. godine.
14. Imajući u vidu odredbe člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.
15. U smislu člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, odluka kojom se usvaja zahtjev za donošenje privremene mjere je obavezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnog suda. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić