Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4704/13 (G. Č.)

Odluka donesena 15. 04. 2015.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršajni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4704/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 04. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 19. ožujka 2015. godine, u predmetu broj AP-4704/13, rješavajući apelacije Gorana Čurčića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Goran Čurčić, protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Pr 162443 13 Pžp od 9. septembra 2013. godine;

Imperial Tobacco BH d.o.o. Sarajevo i Kemal Jakić, protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 278472 13 Pžp od 28. oktobra 2013. godine;

"Žuti Taxi" d.o.o. Sarajevo, protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 326544 13 Pžp od 10. februara 2014. godine;

Vahid Zajko, protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 344006 14 Pžp od 27. marta 2014. godine;

Samira Fazlagić, protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Pr 118035 13 Pžp od 18. marta 2014. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-4704/13 Goran Čurčić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Mustafa F. Muharemagić, advokat iz Tuzle, podnio je 18. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Pr 162443 13 Pžp od 9. septembra 2013. godine. U konkretnom prekršajnom postupku osporenom končanom odlukom nije uvažen apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje, zbog propuštanja roka za podnošenje zahtjeva za sudsko odlučivanje po prekršajnom nalogu izdatom od strane Porezne uprave, Kantonalni ured Tuzla, zbog prekršaja iz člana 52. stav 3. u vezi sa članom 4. Zakona o fiskalnim sistemima. U toku postupka je utvrđeno da apelant u zakonom predviđenom roku nije podnio zahtjev za sudsko odlučivanje po predmetnom prekršajnom nalogu koji mu je uredno uručen, već ga je podnio nakon isteka navedenog roka, zajedno sa prijedlogom za povrat u prijašnje stanje, ne navodeći uz to ni jedan opravdan razlog propuštanja, tj. da je apelant bio objektivno spriječen da u zakonskom roku podnese zahtjev za sudsko odlučivanje.

2. AP-5364/13 Imperial Tobacco BH d.o.o. Sarajevo i Kemal Jakić iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant ili apelanti), koje zastupa ZAK Gorčić & Gagula Sarajevo, podnijeli su 30. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 278472 13 Pžp od 28. oktobra 2013. godine. Apelanti su dopunili apelaciju 5. augusta 2014. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelanti su proglašeni odgovornim za prekršaj iz člana 8. stav 1. tačka a) Zakona o carinskim prekršajima BiH, pa im je izrečena novčana kazna, i to prvoapelantu u iznosu od 1.000,00 KM i drugoapelantu u iznosu od 500,00 KM, te zaštitna mjera oduzimanja robe. U toku postupka je utvrđeno da su apelanti, u momentu kada je određeno da se predmetna roba ima pregledati, izgubili mogućnost vršenja izmjene podataka u carinskoj ispravi, te je okolnost da je naknadno prijavljen višak robe cijenjena kao olakšavajuća okolnost na strani apelanata.

3. AP-1625/14 "Žuti Taxi" d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 9. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 326544 13 Pžp od 10. februara 2014. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašen odgovornim za prekršaj iz člana 42. Zakona o drumskom prevozu u FBiH, pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.050,00 KM. U toku postupka je na osnovu izvedenih dokaza utvrđeno da je prilikom inspekcijske kontrole utvrđeno da se vozilom u apelantovom vlasništvu obavljao taxi prevoz bez važeće dopunske taxi oznake.

4. AP-2227/14 Vahid Zajko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 15. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 344006 14 Pžp od 27. marta 2014. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant, kao odgovorno lice u pravnom licu, je proglašen odgovornim za prekršaj iz člana 86. Zakona o inspekcijama u FBiH, pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 250,00 KM. U toku postupka je utvrđeno da je zapisnik o inspekcijskom nadzoru uredno dostavljen i uručen okrivljenom pravnom licu. S tim u vezi, obrazloženo je da je okrivljeno pravno lice u konkretnom slučaju, zloupotrijebilo svoja zakonska prava, pri tome izbjegavajući svoje obaveze (da odredi osobu za prijem pismena i da ista potvrdi prijem pismena pečatom pravnog lica), a sve u cilju onemogućavanja vođenja zakonitog prekršajnog postupka.

5. AP-2383/14 Samira Fazlagić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Sanel Nezirić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Pr 118035 13 Pžp od 18. marta 2014. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelantica je proglašena odgovornom za prekršaj iz člana 5. stav 4. tačka a) Zakona o javnom redu i miru, pa joj je izrečena uvjetna osuda, kojom je utvrđena novčana kazna u iznosu od 500,00 KM koja se neće izvršiti ukoliko apelantica u roku od jedne godine ne počini novi prekršaj, te je prekršajni nalog stavljen van snage. U toku postupka je utvrđeno da je apelantica svojim radnjama ometala ovlaštena službena lica u privođenju trećeg lica, te je zaključeno da ukoliko je bilo kakvih propusta u radu službenih lica, isti nisu bili takvog karaktera da ih sud poprimi kao nezakonite radnje službenih osoba, što bi eventualno moglo ekskulpirati apelanticu.

Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4704/13.

Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4704/13 (G. Č.) | Sudska praksa | Aktio