Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-230/15 (Zaštitni fond Federacije Bosne i Hercegovine,BALIĆ DOO Jablanica i V.N.)

Odluka donesena 15. 04. 2015.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-230/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 04. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine, u predmetu broj AP 230/15, rješavajući apelacije Zaštitni fond Federacije Bosne i Hercegovine i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Zaštitni fond Federacije Bosne i Hercegovine protiv rješenja Kantonalnog suda Široki Brijeg, broj 64 0 Mal 024290 14 Gž 2, od 3.

decembra 2014. godine i rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu, broj 64 0 Mal 024290 12 Mal, od 13. juna 2014. godine;

BALIĆ DOO Jablanica protiv rješenja Kantonalnog suda Mostar, broj 56 0 Pr 044350 14 Pžp 2, od 16. decembra 2014. godine;

V.N. protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 12 0 K 001713 14 Kž 8, od 27. novembra 2014. godine i rješenjem Okružnog suda u Bijeljini, broj 12 0 K 001713 12 Kvl 8, od 14.

oktobra 2014. godine zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP 230/15

1. Zaštitni fond Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Advokatsko društvo Palameta & Palameta, iz Mostara podnio je 14. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Široki Brijeg, broj 64 0 Mal 024290 14 Gž 2, od 3. decembra 2014. godine i rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu, broj 64 0 Mal 024290 12 Mal, od 13. juna 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenim drugostepenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbijen kao neosnovan. AP 334/15

2. BALIĆ DOO Jablanica (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Emir Greda, advokat iz Konjica, podnio je 20. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda Mostar, broj 56 0 Pr 044350 14 Pžp 2, od 16. decembra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Konjicu, broj 56 0 Pr 044350 13 Pr, od 22. septembra 2014. godine kojim je apelantov zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka odbačen kao nedopušten.

AP 347/15

3. V.N. (u daljnjem tekstu: apelant) koji se nalazi u KPZ Foča, podnio je 20. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 12 0 K 001713 14 Kž 8, od 27. novembra 2014. godine i rješenjem Okružnog suda u Bijeljini, broj 12 0 K 001713 12 Kvl 8, od 14. oktobra 2014. godine. U konkretnom slučaju rješenjem Okružnog suda, od 14. oktobra 2014. godine apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka okončanog pravosnažnom presudom Vrhovnog suda, broj 118-0-Kžž-0-000 009, od 18. februara 2010. godine odbačen je kao nedopušten.

Spajanje predmeta

4. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 230/15. Apelacioni navodi

5. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

8. Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o njihovom prijedlogu za obnovu krivičnog/prekršajnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, u principu, ne primjenjuju na postupak povodom prijedloga za obnovu postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli obnova pravosnažno okončanog postupka, a ne odlučuje se o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, niti o njegovim građanskim pravima i obavezama (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju, u smislu autonomnog značenja tog pojma, radi o „utvrđivanju osnovanosti krivične optužbe“ protiv apelanta, odnosno o njegovim „građanskim pravima i obavezama“ može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stavak 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnim slučajevima osporenim odlukama nije odlučivano o „osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata“, odnosno o njihovim „građanskim pravima i obavezama“, nego samo o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli obnova pravosnažno okončanog postupka.

10. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

11. Ustavni sud takođe, zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinim apelacijama odnose na odluke donesene u postupku odlučivanja o prijedlog za povrat u pređašnje stanje. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine («Službeni glasnik BiH», broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]» (dostupna na www.ustavnisud.ba ).Takođe, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.).

12. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnim postupcima, pokrenutim po prijedlozima za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka, upravnog spora, te prijedlozima za povrat u pređašnje stanje nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka, odnosno povrat u prijašnje stanje. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-230/15 (Zaštitni fond Federacije Bosne i… | Sudska praksa | Aktio