Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3172/13 (S.T. i R.T.)

Odluka donesena 15. 04. 2015.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3172/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 04. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i suci Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine u predmetu broj AP 3172/13, rješavajući apelacije S.T. i R.T. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

S.T. i R.T. protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 75 0 I 011773 12 Gž, od 16. aprila 2013. godine;

Božo Vulin protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 18 0 P 011843 12 Gž, od 26. aprila 2013. godine;

MZ Velagići, općina Ključ protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 01 0 Ps 002466 13 Pž 2, od 20. septembra 2013. godine i presude Općinskog suda u Bihaću, broj 017-0-Ps-08-000311, od 24.

novembra 2009. godine;

N.H. i B.H. protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 01 0 Dn 004245 08 Gž, od 9. oktobra 2013. godine;

T.N. zbog dužine trajanja postupka pred Odjeljenjem za prostorno uređenje Grada Banjaluka;

Ljubo Duvnjak zbog dužine trajanja postupka pred Federalnom komisijom za implementaciju člana 143. Zakona o radu po apelantovoj žalbi u predmetu priznavanja prava na otpremninu;

Cvita Duvnjak zbog dužine trajanja postupka pred Federalnom komisijom za implementaciju člana 143. Zakona o radu po apelantovoj žalbi u predmetu priznavanja prava na otpremninu zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

AP 3172/13

1. S.T. i R.T. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mrkonjić Grada, koje zastupa Dragan Stupar, advokat iz Banjaluke podnijeli su 16. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 75 0 I 011773 12 Gž, od 16. aprila 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom žalba apelanta, izvršenika odbijena je kao neosnovana i potvrđeno rješenje Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu, broj 75 0 I 011773 09 I, od 5. oktobra 2012. godine kojim je prigovor apelanta protiv rješenja o izvršenju Osnovnog suda, broj 75 0 I 011773 09 I, od 7. juna 2011. godine odbačen kao neblagovremen.

2. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 12. stav 3. Zakona o izvršnom postupku (Službeni glasnik Republike Srpske broj 59/03 i 118/07) u propisanom roku podnio prigovor protiv rješenja o izvršenju Osnovnog suda, broj 75 0 I 011773 09 I, od 7. juna 2011. godine.

AP 3202/13

3. Božo Vulin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe, podnio je 17. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 18 0 P 011843 12 Gž, od 26. aprila 2013. godine. U konkretnom slučaju rješenjem Općinskog suda u Bosanskoj Krupi, broj 18 0 P 011843 11 P, od 8. jula 2013. godine apelantova revizija protiv osporenog rješenja odbačena je kao neblagovremena.

4. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi isplate duga nije u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavio reviziju protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 18 0 P 011843 12 Gž, od 26. aprila 2013. godine.

AP 4840/13

5. MZ Velagići, općina Ključ (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Feho Botonjić, advokat iz Ključa, podnio je 26. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 01 0 Ps 002466 13 Pž 2, od 20. septembra 2013. godine i presude Općinskog suda u Bihaću, broj 017-0-Ps-08-000311, od 24. novembra 2009. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi isplate duga v.sp. 35.199,99 KM žalba je odbijena i potvrđena prvostepena presuda kojom je apelantica obavezana da tužitelju Krajinaputevi dd Bihać isplati dug u iznosu i na način preciziran u izreci presude.

6. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi isplate duga nije u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 01 0 Ps 002466 13 Pž 2, od 20. septembra 2013. godine.

AP 4971/13

7. N.H. i B.H. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sanskog Mosta, podnijeli su 3. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 01 0 Dn 004245 08 Gž, od 9. oktobra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba apelanata protiv rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj 022-DN-z-11-001 586, od 22. septembra 2011. godine odbačena je kao neblagovremena.

8. Ustavni sud zapaža da apelanti nisu u skladu sa odredbama člana 97. stav 3. i člana 203. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine FBiH br. 53/03, 73/05 i 19/06) podnijeli žalbu u propisanom roku protiv rješenja Općinskog suda, broj 022-DN-z-11-001 586, od 22. septembra 2011. godine.

AP 5443/14

9. T. N. (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 16. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Odjeljenjem za prostorno uređenje Grada Banjaluka. Apelantica se žali da je 26. aprila, 18. maja i 13. jula 2012. godine podnijela zahtjev Odjeljenju za stambeno komunalne poslove Grada Banjaluka i zatražila uklanjanje arhitektonske barijere izgradnjom rampe za osobe sa invaliditetom o kojem nije odlučeno. Iz stanja spisa proizlazi da je Odjeljenje za prostorno uređenje 10. juna 2014. godine uputilo poziv apelantici da u roku od petnaest dana dostavi urbanističko-tehničke uslove u 4 primjerka i CD za tražene radove za izgradnju rampe izrađene od strane pravnog lica koje posjeduje licencu za izradu dokumenata prostornog uređenja u skladu sa članom 61. Zakona o uređenju prostora.

10. Ustavni sud zapaža da apelantica nije u skladu sa odredbama člana 61. Zakona o uređenju prostora (Službeni glasnik Republike Srpske, broj 40/13) dostavila Odjeljenju za prostorno uređenju traženu dokumentaciju. U odnosu na navode apelantice o povredi prava na pravično suđenje zbog dužine trajanja upravnog postupka, Ustavni sud zapaža da je apelantica imala mogućnost da u skladu sa članom 231. Zakona o opštem upravnom postupku (Službeni glasnik Republike Srpske br. 13/02, 87/07-ispravka i 50/10) podnese žalbu drugostepenom organu, zbog nedonošenja rješenja prvostepenog organa odnosno da pokrene upravni spor u skladu sa članom 17. Zakona o upravnom sporu (Službeni glasnik Republike Srpske 109/05 i 63/11) kojim je propisano da ako drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnom propisu određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv rješenja prvostepenog organa, a ne donese ga ni u daljem roku od 15 dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. AP 5444/14

11. Ljubo Duvnjak (u daljnjem tekstu: apelant) Banjaluke podnio je 16. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Federalnom komisijom za implementaciju člana 143. Zakona o radu po apelantovoj žalbi u predmetu priznavanja prava na otpremninu.

12. Apelant je imao mogućnost da u skladu sa članom 216. Zakona o upravnom postupku (Službene novine FBiH 2/98 i 48/99) podnese žalbu zbog ćutnje administracije drugostepenom organu, odnosno da pokrene upravni spor u skladu sa članom 20. Zakona o upravnom sporu (Službene novine FBiH broj 9/05) kojim je propisano da ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.

AP 5446/14

13. Cvita Duvnjak (u daljnjem tekstu: apelantica) Banjaluke podnijela je 16. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Federalnom komisijom za implementaciju člana 143. Zakona o radu po apelanticinoj žalbi u predmetu priznavanja prava na otpremninu.

14. Apelant je imao mogućnost da u skladu sa članom 216. Zakona o upravnom postupku (Službene novine FBiH 2/98 i 48/99) podnese žalbu zbog ćutnje administracije drugostepenom organu, odnosno da pokrene upravni spor u skladu sa članom 20. Zakona o upravnom sporu (Službene novine FBiH broj 9/05) kojim je propisano da ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

16. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

17. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu.. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. Imajući u vidu odredbe člana 74 Pravila Ustavnog suda, prema kojim Ustavni sud može, izuzetno, odrediti naknadu nematerijalne štete u slučaju da utvrdi povredu ljudskih prava, te imajući u vidu odluku o dopustivosti u predmetima br. AP 5443/14, AP 5444/14 i AP 5446/14, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za naknadu nematerijalne štete

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3172/13 (S.T. i R.T.) | Sudska praksa | Aktio