Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-396/15 (L. J. i drugi)
Odluka donesena 15. 04. 2015.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-396/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i suci Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine u predmetu broj AP 396/15, rješavajući apelacije Ljuben Jordanov i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h, člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Ljuben Jordanov protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 87 0 P 016577 14 Gž, od 19. novembra 2014. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću, broj 87 0 P 016577 14 P, od 24. septembra 2014. godine;
Marin Milorad protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 11 0 U 009690 12 U, od 28. novembra 2014. godine;
Vidomir Kojić protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 85 0 Mal 044360 14 Gž, od 27. oktobra 2014. godine i rješenja Osnovnog suda u Doboju, broj 85 0 Mal 044360 14 Mal, od 12. maja 2014.
godine;
Brana Vučić protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 11 0 U 007694 13 Uvp, od 2. oktobra 2013. godine;
Muharem Begić protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 10 0 U 002673 14 Uvp, od 15. januara 2015. godine;
Neđeljko Dragojević protiv rješenja Osnovnog suda u Kotor Varoši, broj 73 0 I 005516 14 I2, od 28. decembra 2014. godine;
Drago Vidaković i Mirko Vidaković protiv presude Vrhovnog suda Republike Srspke, broj 13 0 U 02098 13 Uvp, od 4. decembra 2014. godine;
zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP 396/15
1. Ljuben Jordanov (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Vručice, kojeg zastupa Miroslav Janjić, advokat iz Teslića, podnio je 24. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 87 0 P 016577 14 Gž, od 19. novembra 2014. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću, broj 87 0 P 016577 14 P, od 24. septembra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenim prvostepenim rješenjem apelantov prijedlog za određivanje sudske mjere obezbjeđenja precizirane u izreci rješenja odbijen je kao neosnovan, jer nisu ispunjeni uslovi iz člana 269. stav 1 i 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske.
AP 519/ 15
2. Marin Milorad (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubice, kojeg zastupa Savan Zec, advokat iz Kozarske Dubice, podnio je 2. februara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 11 0 U 009690 12 U, od 28. novembra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom apelantov zahtjev za vandredno preispitivanje presude Okružnog suda, broj 11 0 U 009690 12 U, od 29. septembra 2013. godine odbačen je kao nedozvoljen, jer apelant u predmetnom upravnom sporu nema položaj zainteresovane stranke propisan članom 13. Zakona o upravnom sporu Republike Srpske.
AP 527/15
3. Vidomir Kojić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dervente, kojeg zastupa Gordana Damjanović, advokat iz Dervente, podnio je 2. februara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 85 0 Mal 044360 14 Gž, od 27. oktobra 2014. godine i rješenja Osnovnog suda u Doboju, broj 85 0 Mal 044360 14 Mal, od 12. maja 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenim prvostepenim rješenjem apelantova tužba radi utvrđenja da ZP Elektro Doboj a.d. Doboj tuženi nema pravo na naplatu potrošnje električne energije od apelanta odbačena je kao nedopuštena, jer ne postoji pravni interes apelanta za podnošenje tužbe za utvrđenje propisan članom 54. stav 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske.
AP 596/15
4. Brana Vučić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, podnijela je 5. februara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 11 0 U 007694 13 Uvp, od 2. oktobra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom apelanticin zahtjev za vandredno preispitivanje presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 11 0 U 007694 11 U, od 27. septembra 2012. godine odbačen je kao nedopušten, jer nisu ispunjeni uslovi iz člana 35. Zakona o upravnim sporovima Republike Srpske.
AP 671/15
5. Muharem Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 12. februara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 10 0 U 002673 14 Uvp, od 15. januara 2015. godine. Rješenjem Kantonalnog suda u Livnu, broj 10 0 U 002673 14 U, od 20. avgusta 2014. godine sud se oglasio stvarno nenadležnim da rješava o radno pravnom statusu apelanta i doredio da će cijeli spis dostaviti kao stvarno i mjesno nadležnom sudu Općinskom sudu u Sarajevu. U konkretnom slučaju osporenom presudom apelantov zahtjev za vandredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda u Livnu, od 20. avgusta 2014. godine uvažen je i rješenje preinačeno na način da je tužba odbačena, jer rješenje o prestanku radnog odnosa u smislu Zakona o radu (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 43/99 i 32/00) nije upravni akt protiv kojeg se može voditi upravni spor.
AP 738/15
6. Neđeljko Dragojević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca, podnio je 17. februara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Osnovnog suda u Kotor Varoši, broj 73 0 I 005516 14 I 2, od 28. decembra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem apelantova revizija podnesena protiv rješenja Osnovnog suda, broj 73 0 I 005516 14 I 2, od 28. januara 2014. godine odbačena je kao nedozvoljena, jer je podnesena protiv pravosnažnog rješenja, a što nije dopušteno prema odredbama člana 14. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske. AP 895/15
7. Drago Vidaković i Mirko Vidaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Modriče, koje zastupa Zoran Tanasić, advokat iz Modriče podnijeli su 23. februara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srspke, broj 13 0 U 02098 13 Uvp, od 4. decembra 2014. godine. Rješenjem Republičke uprave za geodetsko imovinsko pravne poslove Područna jedinica Modriča (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 21.30/952.3-48/09, od 17. februara 2010. godine utvrđeno je pravo vlasništva Krajina Borac A.D. Banjaluka na poslovnom prostoru bliže opisanom u izreci rješenja. U konkretnom slučaju zaključkom Uprave, broj 21.30/952.348/09, od 3. januara 2012. godine žalba apelanata protiv rješenja Uprave od 17. februara 2010. godine odbačena je kao nedopuštena, jer su je podnijela neovlašteno lica.
Spajanje predmeta
8. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 396/15. Apelacioni navodi
9. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o procesnoj dopustivosti pravnih lijekova koje su apelanti upotrijebili u konkretnim slučajevima. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata.
12. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.).
13. Ustavni sud primjećuje da apelanti osporavaju odluke donesene u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali samo o porcesni pitanjima, odnosno utvrđivali samo procesnu dopustivost predmetnih pravnih lijekova. Dakle, iz navedenog proizilazi da se osporenim odlukama nije odlučivao o «građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić