Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-830/14 (V. S. i drugi)
Odluka donesena 15. 04. 2015.
- Apelant nije pretrpio značajniju štetu
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-830/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i suci Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine u predmetu broj AP 830/14, rješavajući apelacije Vide Savić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (5), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Vida Savić protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 87 0 Mal 012560 13 Gž, od 15. maja 2013. godine;
Enes Delić protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 22 0 Pr 025518 14 Pžp, od 28. aprila 2014. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću, broj 22 0 Pr 025518 13 Pr, od 21. marta 2014. godine;
Dragoljub Lukić protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 72 0 Mal 016062 14 Gž, od 10. decembra 2014. godine;
Gordana Ivanović protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 32 0 I 195151 14 Gži, od 18. decembra 2014. godine zbog toga što apelanti nisu pretrpjeli značajniju štetu.
OBRAZLOŽENJE
AP 830/14
1. Vida Savić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Teslića, koju zastupa Marijan R. Savić, advokat iz Teslića, podnijela je 20. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 87 0 Mal 012560 13 Gž, od 15. maja 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom žalba je odbijena i potvrđena presuda Osnovnog suda u Tesliću, broj 87 0 Mal 012560 12 Kom, od 25. marta 2013. godine kojom je apelantica obavezana da na ime duga za RTV taksu plati iznos od 55,60 KM.
AP 2259/14
2. Enes Delić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Osman Hadžić, advokat iz Bihaća, podnio je 15. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 22 0 Pr 025518 14 Pžp, od 28. aprila 2014. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću, broj 22 0 Pr 025518 13 Pr, od 21. marta 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom osporenim drugostepenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je apelant oglašen krivim da je počinio prekršaj iz člana 44 stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH i utvrđena mu je novčana kazna u iznosu od 40,00 KM.
AP 642/15
3. Dragoljub Lukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, podnio je 9. februara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 72 0 Mal 016062 14 Gž, od 10. decembra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom žalba je odbijena i potvrđena presuda Osnovnog suda u Gradišci, broj 72 0 Mal 016062 10 Kom, od 2. juna 2014. godine kojom je apelant obavezan da na ime duga za RTV taksu dužan platiti iznos od 72,00 KM. AP 847/15
4. Gordana Ivanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, podnijela je 20. februara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 32 0 I 195151 14 Gži, od 18. decembra 2014. godine. U konkretnom slučaju rješenjem Općinskog suda u Tuzli, broj 32 0 I 195151 03 I, od 16. jula 2003. godine utvrđeno da je apelantica dužna na ime duga za RTV taksu platiti iznos od 66,00 KM.
Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 830/14. Apelacioni navodi
6. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda glasi:
«Ustavni sud će odbaciti apelaciju kada ocijeni da apelant nije pretrpio značajniju štetu osim ako poštivanje ljudskih prava, kako je to definirano u Ustavu, zahtijeva razmatranje apelacije u meritumu.»
8. Ustavni sud najprije mora ocijeniti da li su u konkretnim slučajevima apelanti „pretrpjeli značajniju štetu“. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da se ova ocjena donosi za svaki slučaj pojedinačno, imajući u vidu specifične okolnosti svakog predmeta. Uvažavajući eventualni značaj predmeta za apelante, Ustavni sud ukazuje da povreda ustavnih prava mora podrazumijevati određeni nivo težine i ozbiljnosti da bi bila meritorno razmatrana pred ovim sudom. Procjena tog nivoa zavisi od okolnosti svakog slučaja, koje obuhvataju kako subjektivnu percepciju apelanta, tako i objektivni karakter predmeta. Dakle, subjektivni osjećaj apelanta o postojanju i važnosti navodne povrede ustavnih prava mora biti opravdan i sa objektivnog stanovišta, što u ovim predmetima nije slučaj. Po ocjeni Ustavnog suda, navodi i razlozi apelacija su takve prirode da ne ukazuju da su apelanti pretrpjeli značajniju štetu u smislu prvog kriterija člana 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda. Također, Ustavni sud mora ocijeniti dopustivost navedih apelacija u svjetlu drugog kriterija sadržanog u ovom osnovu dopustivosti, odnosno da li poštivanje ljudskih prava kako je to definirano u Ustavnu Bosne i Hercegovine zahtijeva razmatranje apelacije u meritumu. Ovaj kriterij služi kao zaštitni mehanizam, na osnovu kojeg će Ustavni sud nastaviti ispitivanje apelacije u meritumu čak i ako ocijeni da apelant nije pretrpio značajniju štetu, ukoliko za to postoji odgovarajući interes poštivanja ljudskih prava. Ocjenjujući okolnosti ovih predmeta u smislu navedenog kriterija, Ustavni sud smatra da okolnosti ovih predmeta ne pokreću niti jedno pitanje poštivanja ljudskih prava koje bi zahtijevalo razmatranje apelacije u meritumu (vidi, Evropski sud Korolev protiv Rusije, Odluka o dopustivosti broj 25551/05 od 1. jula 2010. godine).
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije pretrpio značajniju štetu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić