Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-42/15 (Branko Đedović)
Odluka donesena 15. 04. 2015.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-42/15
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
15. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine, u predmetu broj AP-42/15, rješavajući zahtjev Branka Đedovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Branka Đedovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Branko Đedović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg zastupa Mihajlo Šipovac, advokat iz Nevesinja, podnio je 29. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 P 015108 14 Gž 2 od 30. oktobra 2014. godine i Rješenja Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 95 0 P 015108 13 P 2 od 25. februara 2014. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „u slučaju izvršenja osporenih rješenja odložio njihovo izvršenje do donošenja svoje odluke.“
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 95 0 P 015108 13 P 2 od 25. februara 2014. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 95 0 P 015108 14 Gž 2 od 30. oktobra 2014. godine, utvrđeno je se da je apelant omeo tužiteljicu S.B. (u daljnjem tekstu: tužiteljica) u mirnoj i faktičkoj državini nekretnine, označene kao k.č. br. 2591/3, Podvor, u naravi oranica, površine 1.760 m , upisane u ZK.ul. br. 28 KO SP Čičevo, na način što je oranjem pomjerio granicu unutar parcele, sa južne strane parcele, u površini od 90 m , pa je uspostavljena granica parcele sa stanjem od 9.
februara 2011.godine i predaja cjelokupne nekretnine u državinu tužiteljice, saglasno skici vještaka geometra Milana Đerića, koja je i sastavni dio rješenja, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. Apelantu je zabranjeno da ubuduće na isti i sličan način vrši takvo ili slično smetanje, te je obavezan naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 4.180,00 KM.
3. Iz obrazloženja prvostepenog rješenja proizlazi da je Osnovni sud u toku dokaznog postupka saslušao parnične stranke, svjedoke, proveo uviđaj na licu mjesta i vještačenje po vještaku geometru, te izvršio uvid u popisni list za zemljište, zgrade i posebne dijelove zgrade. Na osnovu provedenih dokaza Osnovni sud je utvrdio da je tužiteljica, 24. aprila 2011. godine, kada je sa članovima svoje porodice došla obići svoju nepokretnost, utvrdila da međni znaci koje je 9. februara 2011. godine postavio ovlašteni inženjer geodezije, između južne strane ove parcele i susjedne parcele apelanta, oranjem poremećeni-pomjereni, tako da je apelant na ovaj način zauzeo 90 m . Na osnovu ovako utvrđene činjenice posljednjeg mirnog posjeda i nastalog smetanja, pozivajući se na odredbe čl. 313. i 317. Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/08, 58/09 i 95/11), Osnovni sud je usvojio tužiteljicin tužbeni zahtjev.
4. Okružni sud je u cijelosti prihvatio činjenično utvrđenje i pravni zaključak Osnovnog suda.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Smatra da su u predmetnom postupku redovni sudovi pogrešno i na njegovu štetu primijenili materijalno i procesno pravo, što u konkretnom predmetu spora može dovesti do tog da su pitanja posjeda nekretnina jača od vlasničkih prava, pa iz tih razloga traži i donošenje privremene mjere.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
7. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
8. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na "pristup sudu" što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant svoj zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na tvrdnjama koje se tiču meritornog odlučivanja o podnesenoj apelaciji. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da istaknuti navodi apelanta, na kojima zasniva predmetni zahtjev, u okolnostima konkretnog slučaju nisu dovoljni da bi Ustavni sud donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je pravosnažna i izvršna, odnosno smatra da apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.
9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić