Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5320/14 (D. D.)

Odluka donesena 15. 04. 2015.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5320/14

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

15. 04. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović, i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine, u predmetu broj AP-5320/14, rješavajući zahtjev Danijela Delića za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka e. i članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neutemeljen zahtjev Danijela Delića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Danijel Delić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Smiljana Delić, odvjetnica iz Banjaluke, podnio je 9. prosinca 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) br: 11 0 K 008052 14 Kvlz od 19. rujna 2014. godine i 11 0 K 008052 13 Kž 10 od 17. rujna 2013. godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 008052 12 K od 1. veljače 2013. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje navedene presude Okružnog suda do donošenja odluke o apelaciji.

2. Odlučujući o apelaciji istog apelanta u predmetu broj AP 5027/13 koja se odnosila na isto činjenično i pravno pitanje kao predmetna apelacija, Ustavni sud je donio odluku o dopustivosti broj AP 5027/13 od 17. rujna 2014. godine (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti broj AP 5027/13 od 17. rujna 2014. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba) kojom je apelacija odbačena kao preuranjena, jer je apelant podnio zahtjev za zaštitu zakonitost Vrhovnom sudu o kojem Vrhovni sud nije bio odlučio.

3. Presudom Okružnog suda broj 11 0 K 008052 12 K od 1. veljače 2013. godine apelant je, između ostalog, oglašen krivim (zajedno sa više osoba) zato što je, u vrijeme i na način navedeno u izreci presude, počinio kazneno djelo neovlaštena proizvodnja i promet opojnih droga iz članka 224. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona Republike Srpske, te osuđen na kaznu zatvora u trajnju od četiri godine. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je apelantovu krivnju za navedeno kazneno djelo utvrdio na temelju većeg broja materijalnih dokaza (navedeno u presudi), te iskaza većeg broja svjedoka (između ostalih, osoba kojim je apelant prodavao drogu), odnosno telefonski zabilježene komunikacije, kako bi se izvršio dogovor oko prodaje i preuzimanja opojne droge iz čega nesporno slijedi da je apelant sam prodavao drogu, a da je radi daljne prodaje angažirao optužene D.J., LJ.J. i A.M.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 K 008052 13 Kž 10 od 17. rujna 2013. godine, između ostalih, odbijena je i apelantovu žalba i potvrđena prvostupanjska presuda. Obrazlažući razloge za takvu odluku Vrhovni sud je, između ostalog, istakao da apelantova žalba neutemeljeno prigovara na nezakonitost dokaza koji su pribavljeni posebnim istražnim radnjama, zato što sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP) naredba koju je donio sudac za prethodni postupak mora sadržavati i podatke o osobi protiv koje se ta radnja poduzima, a ne osobne podatke tako da se naredba o provođenju posebnih istražnih radnji (kao i naredba o provođenju istrage) može odrediti i protiv NN osoba sa navođenjem pretplatničkih brojeva mobilnih telefona. Vrhovni sud je naveo da niti jedna odredba ZKP ne uvjetuje da se posebne istražne radnje mogu odrediti samo ako je donesena naredba o provođenju istrage. Vrhovni sud je istakao da apelant neutemeljeno prigovara na činjenicu da je tužitelj dostavio sucu za prethodni postupak pismeni izvještaj nakon više od godinu dana od prestanka provođenja posebnih istražnih radnji, jer odredbe ZKP-a ne propisuju rok u kojem je tužitelj dužan dostaviti ovaj izvještaj. Propust tužitelja da dostavi takav izvještaj ili da ga dostavi kasnije, sam za sebe ne znači da su posebne istražne radnje nezakonite. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da se presuda odnosi na osobe koje su optužene u potvrđenoj optužnici, zasnovanoj na činjeničnom stanju utvrđenom na glavnom pretresu tako da je izvršena neznatna korekcija u činjeničnom opisu djela koja su ostala u okviru istih događaja i istih kaznenih djela iz potvrđene i izmijenjene optužnice. Vrhovni sud je naveo da je pobijana presuda utemeljena na brojnim dokazima izvedenim na glavnom pretresu koji su izneseni u obrazloženju i ocijenjeni sukladno odredbama ZKP-a, na temelju kojih je izveden pravilan zaključak o apelantovoj krivnji.

5. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 K 008052 14 Kvlz od 19. rujna 2014. godine odbijen je, između ostalih, i apelantov zahtjev za zaštitu zakonitosti.

6. Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 K 17988 13 Iks-377 od 8. listopada 2014. godine odložen je početak izdržavanja kazne zatvora apelantu do četvrtka 8. siječnja 2015. godine, kada se apelant trebao javiti na izdržavanje kazne zatvora. Obrazlažući zašto je udovoljio apelantovoj molbi za odlaganje izvršenja kazne zatvora, Osnovni sud je naveo da je apelant uz molbu dostavio nalaz i mišljenje liječnika iz kojeg je vidljivo da je apelant obolio od akutne bolesti (u rješenju preciziran naziv bolesti). Kako je člankom 69. stavak 1. točka a) Zakona o izvršenju kaznenih sankcija propisano odlaganje izvršenja kazne zatvora „ako je osuđeni obolio od teže akutne bolesti, a provjerom se utvrdi da u kazneno-popravnoj ustanovi nema uvjeta za liječenje - dok bolest traje“, to je udovoljio apelantovoj molbi za odlaganje izvršenja kazne zatvora.

7. Apelant smatra da mu je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant ukazuje na kvalitet i nezakonitost dokaza, posebno da posebne istražne radnje nisu zakonito provedene. Nadalje apelant prigovara da je sud dopustio izmjenu optužnice u fazi postupka kako to ne predviđa Zakon o kaznenom postupku. Osim toga apelant ukazuje da presuda nije dala obrazloženje odlučnih razloga za apelantovu krivnju.

8. U odnosu na razloge za određivanje privremene mjere apelant navodi da je nalazima lječnika konstatirana bolest na temelju kojih je odložen početak izvršenja kazne, „te imajući u vidu da okolnosti u tijeku donošenja presude protiv koje je uložena apelacija otvaraju ozbiljna pitanja u pogledu kršenja apelantovih prava iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. st. 1., 2. i 3.

a) Europske konvencije i članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, ... u konkretnom slučaju ispunjeni su uvjeti za donošenje privremene mjere kojom će se obustaviti od izvršenja pravosnažna presuda Okružnog suda... „. Apelant je naveo da je Ustavni sud u slučaju Ane Mastilo u predmetu broj AP-4413/13 (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti broj AP 4413/13 od 12. ožujka 2014. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba) po istoj pravosnažnoj presudi već donio odluku o privremenoj mjeri tako da smatra da ima razloga da se udovolji i njegovom zahtjevu, jer se radi o istom činjeničnom i pravnom osnovu.

9. Prilikom ispitivanja utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

11. Dakle, apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi odložio izvršenje kazne zatvora do okončanja postupka pred Ustavnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da Zakon o izvršenju kaznenih sankcija Republike Srpske (“Službeni glasnik RS” br. 12/10, 117/11 i 98/13, u daljnjem tekstu: Zakon o izvršenju kaznenih sankcija) regulira način, postupak i uvjete izvršenja kazne, kao i postupak odlaganja izvršenja kazne. U smislu navedenog zakona apelantu je uvažena molba za odlaganje početka izdržavanja kazne zatvora koje je u međuvremenu isteklo. Međutim, Ustavni sud uočava da je apelantovoj molbi za odlaganje izvršenja udovoljeno u smislu članka 69. stavak 1. točka a) koja propisuje „Osuđenom koji se nalazi na slobodi može se na njegovu molbu ili na prijedlog nadležnog organa socijalnog staranja odložiti izvršenje kazne zatvora: a) ako je obolio od teže akutne bolesti, a provjerom se utvrdi da u kazneno-popravnoj ustanovi nema uvjeta za liječenje - dok bolest traje“. Ustavni sud dalje uočava da odredbe istog članka stavak 2. Zakona o izvršenju kaznenih sankcija propisuju „Osuđeni kome je izvršenje kazne odloženo zbog teške akutne bolesti dužan je da svaka tri mjeseca, a na zahtjev suda i češće, podnosi izvještaj zdravstvene ustanove u kojoj se liječi o svom zdravstvenom stanju“. Ustavni sud primjećuje da Zakon o izvršenju kaznenih sankcija za ovaj osnov nije ograničio mogućnost odlaganja nego je predvidio mogućnost odlaganja sve dok bolest traje, a provjerom se utvrdi da u kazneno-popravnoj ustanovi nema uvjeta za liječenje, uz obvezu podnošenja izvještaja o zdravstvenom stanju. Apelant nije dostavio Ustavnom sudu informacije da li je iscrpio zakonske mogućnosti koje ima prema odredbama Zakona o izvršenju kaznenih sankcija odnosno da je tražio daljne odlaganje izvršenja kazne zatvora, jer je odlaganje moguće sve dok bolest traje. Navedeno je u smislu članka 64. stavak (5) Pravila Ustavnog suda preduvjet za odlučivanje Ustavnog suda o zahtjevu za donošenje privremene mjere. Apelant navodi da je Ustavni sud u predmetu broj AP- 4413/13 u slučaju Ane Mastilo po istoj pravosnažnoj presudi već donio odluku o privremenoj mjeri tako da postoje razlozi da se udovolji i njegovom zahtjevu, jer se radi o istom činjeničnom i pravnom osnovu. Ustavni sud ponavlja da razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Osim toga, u svakom konkretnom slučaju Ustavni sud ispituje postoje li razlozi za usvajanje zahtjeva za privremenu mjeru. Ustavni sud je u prethodnom dijelu odluke razmotrio apelantove navode u svezi razloga za usvajanje zahtjeva za privremenu mjeru, te konstatirao da apelant nije iscrpio zakonske mogućnosti koje ima prema odredbama Zakona o izvršenju kaznenih sankcija za odlaganje izvršenja kazne zatvora.

12. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere neutemeljen. Pored toga, imajući u vidu da apelant nije ponudio argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan budući da u okolnostima konkretnog slučaja, ništa ne ukazuje da bi donošenje privremene mjere bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka shodno odredbama članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.

13. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

15. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5320/14 (D. D.) | Sudska praksa | Aktio