Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1657/12 (E. D.)

Odluka donesena 15. 04. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1657/12

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 04. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1657/12, rješavajući apelaciju E. D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija E. D. podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 I 023971 10 I.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. E. D. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa majka kao zakonska zastupnica, a koju zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnijela je 7. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 I 023971 10 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme poduzimanja navedenih radnji, od Općinskog suda zatraženo je 11. maja 2012. godine i 15. augusta 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 29. maja 2012. godine i 22. augusta 2013. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 13. jula 2010. godine Općinskom sudu dostavila uređen prijedlog za izvršenje na osnovu Presude Općinskog suda broj 032-0-P-07-000914 od 6. novembra 2009. godine kao izvršnog naslova, radi naplate duga.

6. Općinski sud je 30. augusta 2010. godine donio Rješenje o izvršenju broj 32 0 I 023971 10 I, kojim je dozvolio predloženo izvršenje. Navedeno rješenje o izvršenju dostavljeno je strankama i nadležnoj banci koja je rješenje primila 9. septembra 2010. godine.

7. Izvršenik je 17. septembra 2010. godine podnio prigovor protiv navedenog rješenja o izvršenju.

8. Općinski sud je 25. oktobra 2010. godine izvršenikov prigovor poslao apelantici na odgovor, koji je apelantica primila 30. oktobra 2010. godine, ali sudu nije dostavila odgovor.

9. Općinski sud je 10. decembra 2010. godine zakazao ročište za 20. decembar 2010. godine. Na zakazanom ročištu saslušane su stranke, te je za naredno ročište od 27. decembra 2010. godine predloženo saslušanje svjedoka. U periodu od 27. decembra 2010. godine do 7. marta 2011. godine održano je pet ročišta. Sud je u navedenom periodu zakazao više ročišta, budući da na neka nije pristupio uredno pozvani izvršenik, a svoj izostanak je opravdao, ili su predlagani novi svjedoci. Općinski sud je 7. marta 2011. godine donio rješenje kojim je izvršenikov prigovor odbio kao neosnovan i rješenje o izvršenju od 30. augusta 2010. godine u cijelosti potvrdio. Rješenje je radi provođenja dostavljeno strankama i nadležnoj banci. Banka je rješenje primila 21. marta 2011. godine.

10. Općinski sud je dopisom od 12. aprila 2011. godine tražio izjašnjenje nadležne banke o provođenju rješenja o izvršenju ili o smetnjama za provođenje. Dopisom od 29. aprila 2011. godine banka je obavijestila sud o smetnjama za provođenje izvršenja jer nije naveden račun apelantice kao tražioca izvršenja, te da je djelomično zaplijenila novčana sredstva na izvršenikovom računu (do visine salda).

11. Općinski sud je 24. juna 2011. godine nadležnoj banci ponovo dostavio rješenje o izvršenju od 30. augusta 2010. godine, rješenje kojim se prigovor odbija, i naložio banci prijenos sredstava prema rješenju o izvršenju.

12. Nadležna banka je dopisom od 4. jula 2011. godine obavijestila sud o djelomičnom izvršenju rješenja do visine salda na izvršenikovom računu. Konačno, banka je 27. aprila 2012. godine dopisom obavijestila sud o provođenju rješenja o izvršenju u cijelosti iz izvršenikovih novčanih sredstava u apelanticinu korist u ukupnom iznosu od 3.800,00 KM.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelantica smatra da su joj zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ukazuje na to da u konkretnom postupku Općinski sud nije poštovao rokove iz Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Apelantica potražuje naknadu štete zbog prekomjerne dužine trajanja izvršnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

14. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukazao na to da svojim postupanjem nije doprinio ukupnoj dužini trajanja postupka. Naveo je da je konkretni postupak okončan u skladu s članom 64. ZIP-a, to jeste provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava. Istakao je da se nedolazak uredno obaviještenog svjedoka kojeg je predložila apelantica ne može pripisati sudu kao njegov doprinos dužini postupka, a zbog čega je okončanje postupka produženo još za dva mjeseca. Također je ukazao na propuste nadležne banke u provođenju izvršenja nakon što joj je sud dostavio rješenja o izvršenju 21. marta i 24. juna 2011. godine. Da nije bilo navedenih propusta koji prema mišljenju Općinskog suda nisu posljedica neaktivnosti suda, postupak bi bio okončana u skladu s prosječnim standardima za takvu vrstu postupaka. Zbog navedenih propusta, prema navodima Općinskog suda, postupak je trajao oko šest mjeseci duže. Općinski sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/09, 74/11 i 35/12) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 169. st. 2. i 3.

Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu (2) Ukoliko banka ne uspije u potpunosti da naplati izvršno potraživanje zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drukčije određeno.

(3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz to obavještenje banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.

VI.Dopustivost

16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

19. Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom povodom njenog prijedloga za izvršenje pravomoćne presude.

20. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, iako je postupak u međuvremenu okončan provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava shodno članu 64. ZIP-a. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII.Meritum

21. Apelantica smatra da su joj zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom povrijeđeni pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

23. Ustavni sud ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti promatrano kao integralni dio suđenja, u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05 i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da apelantica uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a) Relevantni principi

24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

25. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

26. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav

1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b) Period koji se uzima u obzir

27. Ustavni sud zapaža da je apelantica izvršni postupak pokrenula 13. jula 2010. godine, a da je postupak okončan 27. aprila 2012. godine provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava shodno članu 64. ZIP-a. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od jedne godine i devet mjeseci.

c) Analiza dužine trajanja postupka

28. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku pokrenutom radi izvršenja pravosnažne presude, pa s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se nije radilo o posebno složenom predmetu. Također, Ustavni sud smatra da je predmet konkretnog postupka (naplata duga) za apelanticu bio značajan.

29. Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 5. stav 1. ZIP-a prema kojima je sud u postupku izvršenja dužan postupati hitno. Analizirajući konkretni postupak, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud o apelanticinom prijedlogu za izvršenje odlučio u roku od jednog mjeseca. Nakon toga Općinski sud je rješenje o izvršenikovom prigovoru donio u roku od pet mjeseci. U tom periodu Općinski sud je zakazao i održao više ročišta na kojima je izvodio predložene dokaze. Nakon što je donio rješenje o odbijanju izvršenikovog prigovora Općinski sud je u roku od 14 dana rješenje o izvršenju dostavio nadležnoj banci radi izvršenja. Također, Općinski sud je od banke tražio informacije o toku izvršnog postupka i eventualnim smetnjama za provođenje izvršenja, a o čemu je banka dostavljala informacije, sve do posljednjeg izvještaja da je apelanticino potraživanje u potpunosti namireno. Imajući u vidu navedeno, a posebno činjenicu da je Općinski sud bio aktivan i da je preduzimao procesne radnje u razumnim rokovima, Ustavni sud smatra da period od jedne godine i devet mjeseci u kojem je postupak okončan nije prekomjeran niti je postupak proveden van razumnog roka, u smislu garancija člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

30. Stoga, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da nema kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na nediskriminaciju

31. Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

Član 14. Evropske konvencije glasi:

Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.

32. Iako nije eksplicitno navedeno, proizlazi da apelantica smatra da joj je prekršeno pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da diskriminacija postoji ako rezultira različitim tretmanom pojedinaca u sličnim pozicijama i ako taj tretman nema objektivno ili razumno opravdanje. Da bi bio opravdan, tretman mora težiti zakonitom cilju, te mora postojati razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja koji se treba ostvariti (vidi Evropski sud, Marckx protiv Belgije, stav 33). Stoga je potrebno u svakom konkretnom slučaju ustanoviti da li se prema apelantu postupalo drukčije nego prema drugima u istim ili sličnim situacijama. Svako različito postupanje se smatra diskriminacijskim ako nema razumno i objektivno opravdanje, tj. ako ne stremi legitimnom cilju ili ako nema razumnog odnosa.

33. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da apelantica osim svojih paušalnih navoda o kršenju navedenog prava nije ponudila bilo kakav argument koji bi upućivao na to da je na bilo koji način diskriminirana. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelanticini navodi o kršenju prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje neosnovani.

Ostali navodi

34. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o pravu na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravu na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da se ti navodi, u suštini, zasnivaju na navodima o kršenju prava na pravično suđenje, o čemu je Ustavni sud već iznio svoj stav u prethodnim tačkama ove odluke.

VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na suđenje u razumnom roku u situaciji kada je izvršni postupak radi izvršenja pravomoćne presude okončan u roku od jedne godine i devet mjeseci, a redovni sud je u tom periodu aktivno preduzimao procesne radnje.

36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1657/12 (E. D.) | Sudska praksa | Aktio