Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1587/12 (Dž. I.)

Odluka donesena 15. 04. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
  • Prekid postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1587/12

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 04. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1587/12, rješavajući apelaciju Dž. I., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Dž. I.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan pravosnažnom Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 075869 14 Mal 2 od 20. oktobra 2014. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Dž. I. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Aida Smajić, advokatica iz Tuzle, podnio je 30. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Mal 075869 14 Mal 2 od 20. oktobra 2014. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme preduzimanja navedenih radnji, od Općinskog suda zatraženo je 9. oktobra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 17. oktobra 2013. godine i 24. februara 2015. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 20. januara 2009. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv „Lido-osiguranja“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete u iznosu od 2.379,00 KM.

6. Apelant je 31. januara, 21. oktobra i 14. decembra 2011. godine pismenim podnescima u Općinskom sudu urgirao uzimanje konkretnog predmeta u rad.

7. Općinski sud je Rješenjem broj 32 0 Mal 075869 09 Mal od 3. juna 2013. godine utvrdio prekid postupka zbog pokretanja likvidacionog postupka nad tuženim. Rješenjem je utvrđeno da za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji, kao i da će se postupak nastaviti kad likvidator tuženog preuzme postupak ili kada ga sud na prijedlog suprotne strane pozove da to učini.

8. Apelant je 31. decembra 2013. godine podnio prijedlog za nastavak postupka. Postupak je nastavljen rješenjem Općinskog suda od 4. marta 2014. godine. Nakon toga, Općinski sud je donio Presudu broj 32 0 Mal 075869 14 Mal 2 od 20. oktobra 2014. godine.

9. Tuženi je 1. decembra 2014. godine podnio žalbu protiv navedene prvostepene presude, koja je rješenjem Općinskog suda od 8. decembra 2014. godine odbačena kao neblagovremena. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da su mu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku pred prvostepenim sudom povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ukazuje na to da do dana podnošenja apelacije Općinski sud nije zakazao pripremno ročište, niti je preduzeo bilo kakvu procesnu radnju, iako je apelant nekoliko puta pismeno urgirao zakazivanje pripremnog ročišta. Apelant potražuje naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku i to za svaku godinu iznos od 150,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukazao na velik broj predmeta i predmeta koji su hitne prirode, zbog čega u ranijem periodu nije mogao postupati u konkretnom predmetu. Nakon što je podnesen prijedlog za nastavak postupka, sud je preduzeo procesne radnje s ciljem okončanja prvostepenog postupka, te je 20. oktobra 2014. godine donesena prvostepena odluka. Uzimajući u obzir istaknuto, Općinski sud je naveo da su navodi apelacije neosnovani, te je predložio da se odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 378. stav 1. tačka 3.

Prekid postupka Postupak se prekida:

3) kad stranka koja je pravno lice prestane postojati, odnosno kad nadležni organ pravnosnažno odluči o zabrani rada;

Član 380.

(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji.

(2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.

(3) Parnične radnje koje je stranka preduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakvo pravno djejstvo. Njihovo djejstvo počinje tek pošto postupak bude nastavljen.

Član 381. stav 1.

(1) Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tač. 1. do 4. ovog zakona nastavit će se kad nasljednik ili staralac zaostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

VI.Dopustivost

13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

16. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom povodom njegove tužbe radi naknade štete.

17. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, iako je postupak u međuvremenu okončan Presudom Općinskog suda broj 32 0 Mal 075869 14 Mal 2 od 20. oktobra 2014. godine, dakle nakon podnošenja apelacije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

18. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom povrijeđeni pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

19. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

20. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

21. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b) Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud zapaža da je apelant parnični postupak pokrenuo 20. januara 2009. godine, te da je postupak okončan presudom Općinskog suda od 20. oktobra 2014. godine. Međutim, u navedeni period ne računa se vrijeme prekida parničnog postupka od dana donošenja rješenja o prekidu do dana kada je apelant podnio prijedlog za nastavak postupka, budući da u tom periodu sud nije mogao preduzimati bilo kakve procesne radnje. Imajući u vidu navedeno, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine postupka jeste period od pet godina i dva mjeseca.

c) Analiza dužine trajanja postupka

23. U konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku pokrenutom radi naknade štete, pa, s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se nije radilo o posebno složenom predmetu.

24. U odnosu na apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne može zaključiti da je on svojim radnjama odugovlačio postupak, naprotiv, on je urgirao na zakazivanju pripremnog ročišta i tražio nastavak prekinutog postupka.

25. Vezano za ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u svom odgovoru kao opravdanje naveo da se u konkretnom slučaju nije radilo o hitnom predmetu, kao i velik broj neriješenih predmeta koji se nalaze pred tim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza, te da, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, kao što je već navedeno, velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ne može uzeti navode Općinskog suda kao razumno i objektivno opravdanje za dužinu trajanja postupka pred prvostepenim sudom, posebno ako se uzme u obzir činjenica da je početni zastoj trajao četiri godine i četiri mjeseca (od podnošenja tužbe pa do donošenja rješenja o prekidu postupka). Nakon što je apelant podnio prijedlog za nastavak postupka, postupak je okončan u roku kraćem od godinu dana. Međutim, imajući u vidu dužinu cjelokupnog postupka, računajući i početni zastoj u postupku koji je bio prekomjeran, Ustavni sud ne može naći opravdanje za trajanje postupka pred prvostepenim sudom u periodu od pet godina i dva mjeseca, imajući pri tome u vidu da predmet nije bio naročito složene prirode.

26. Stoga, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Naknada nematerijalne štete

27. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 20/06).

28. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta, posebno činjenicu da je u međuvremenu od podnošenja apelacije donesena pravosnažna odluka redovnog suda, Ustavni sud smatra da je odluka o kršenju ustavnog prava dovoljna satisfakcija apelantu.

Pravo na nediskriminaciju

29. Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

Član 14. Evropske konvencije glasi:

Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.

30. Iako apelant nije eksplicitno naveo, iz navoda apelacije proizlazi da on smatra da mu je prekršeno pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da postoji diskriminacija ako rezultira različitim tretmanom pojedinaca u sličnim pozicijama i ako taj tretman nema objektivno ili razumno opravdanje. Da bi bio opravdan, tretman mora težiti zakonitom cilju, te mora postojati razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja koji se treba ostvariti (vidi Evropski sud za ljudska prava, Marckx protiv Belgije, stav 33). Stoga je potrebno u svakom konkretnom slučaju ustanoviti da li se prema apelantu postupalo drukčije nego prema drugima u istim ili sličnim situacijama. Svako različito postupanje smatra se diskriminacijskim ako nema razumno i objektivno opravdanje, tj. ako ne stremi legitimnom cilju ili ako nema razumnog odnosa.

31. Ustavni sud primjećuje da apelant, osim svojih paušalnih navoda o kršenju navedenog prava, nije ponudio bilo kakav argument koji bi upućivao na to da je na bilo koji način diskriminiran. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje neosnovani.

Ostali navodi

32. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da se, u suštini, navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o kršenju prava na pravično suđenje, o kojim je Ustavni sud već iznio svoj stav u prethodnim tačkama ove odluke. VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada je postupak povodom apelantove tužbe za naknadu štete pred prvostepenim sudom trajao pet godina i dva mjeseca.

34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1587/12 (Dž. I.) | Sudska praksa | Aktio