Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1844/12 („Sanitacija“ d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 15. 04. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Isplata duga
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1844/12
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1844/12, rješavajući apelaciju DOO „Sanitacija“ Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija DOO „Sanitacija“ Sarajevo.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelanticino pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan pravosnažnom Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mals 025863 10 Pz od 5. septembra 2013. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Sanitacija“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Amila Eterović, advokatica iz Sarajeva, podnijela je 18. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Mals 025863 10 Pz od 5. septembra 2013. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme preduzimanja navedenih radnji, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 23. maja 2012. godine, a od Kantonalnog suda i 14. augusta 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 13. juna 2012. godine, a Kantonalni sud 14. juna 2012. godine i 3. oktobra 2013. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 14. marta 2007. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv Federacije BiH – Vlada FBiH (u daljnjem tekstu: tužena) radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 275,00 KM nastalog na osnovu neplaćenih računa za obavljene usluge deratizacije i dezinsekcije nastalih na osnovu narudžbe tužene.
6. Općinski sud je Presudom broj 09 65 Mals 025863 07 Mals od 20. maja 2010. godine odbio u cijelosti kao neosnovan apelanticin tužbeni zahtjev, kojim je tražila da se tužena obaveže da joj isplati iznos od 275,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 8. januara 2006. godine pa do isplate, uz nadoknadu troškova postupka. Istom presudom utvrđeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da apelantica u dokaznom postupku sudu nije ponudila niti jedan dokaz (dispoziciju, ugovor) kojim bi se nesumnjivo utvrdilo da su parnične stranke bile u obligacionom odnosu.
7. Apelantica se 9. juna 2010. godine žalila protiv navedene presude Općinskog suda.
8. Odlučujući o žalbi, Kantonalni sud je donio Presudu broj 65 0 Mals 025863 10 Pz od 5. septembra 2013. godine, kojom je žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ukazuje na to da je postupak pred prvostepenim sudom predugo trajao, a nakon podnesene žalbe Kantonalni sud nije odlučio u razumnom roku. U vrijeme podnošenja apelacije postupak je već trajao preko pet godina, a još uvijek nije bio pravosnažno okončan. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da u tom sudu postoji velik broj spisa dostavljenih na rješavanje o izjavljenim žalbama, a rješavanje se vrši prema datumu podnošenja inicijalnog akta, odnosno predmeti se uzimaju u rad u skladu s datumom podnošenja tužbe.
11. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je rješenjem od 12. juna 2007. godine vratio tužbu apelantici na ispravku i uređenje, te da je apelantica 23. augusta 2007. godine sudu vratila ispravljenu i uređenu tužbu. Nakon toga, rotirali su se stručni saradnici koji su radili na sporovima male vrijednosti. Pripremno ročište održano je 2. novembra 2009. godine, a ročište za glavnu raspravu zakazano je za 1. februar 2010. godine. Ročište za glavnu raspravu je bilo dva puta odloženo zbog procesnih smetnji. Glavna rasprava je zaključena na ročištu od 20. aprila 2010. godine, nakon čega je u zakonskom roku donesena presuda od 20. maja 2010. godine. Ukazano je na veliki broj predmeta i obimnost referata stručnog saradnika koji je radio na predmetu. V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
16. Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred drugostepenim sudom, a povodom njene žalbe protiv prvostepene presude.
17. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, iako je postupak u međuvremenu okončan Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Mals 025863 10 Pz od 5. septembra 2013. godine, dakle nakon podnošenja apelacije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
18. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
19. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
20. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
21. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav
1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
b) Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je apelantica parnični postupak pokrenula 14. marta 2007. godine, te da je postupak pravosnažno okončan presudom Kantonalnog suda od 5. septembra 2013. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine postupka jeste period od šest i pol godina.
c) Analiza dužine trajanja postupka
23. U konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku pokrenutom radi naplate novčanog potraživanja, pa, s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se nije radilo o posebno složenom predmetu.
24. Zatim, Ustavni sud zapaža da je parnični postupak na dvije sudske instance trajao gotovo šest i pol godina, što je neprihvatljivo dug period. Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu bilo potrebno preko tri godine da donese prvostepenu odluku, a da je žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom također trajao preko tri godine, što je utjecalo na prekomjernu dužinu postupka. Ustavni sud smatra da je period od šest i pol godina u kojem je okončan postupak a priori van razumnog roka i traži globalnu ocjenu. Njegova bi se dužina mogla opravdati samo pod iznimnim okolnostima. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelanticini navodi o kršenju prava na pravično suđenje u razumnom roku opravdani.
25. Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije.
d) Naknada nematerijalne štete
26. Apelantica je zatražila da joj se naknadi šteta zbog dužine trajanja postupka. Prema članu
74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 20/06).
27. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta, posebno činjenicu da je u međuvremenu donesena pravosnažna odluka redovnog suda, Ustavni sud smatra da je odluka o kršenju ustavnog prava apelantici dovoljna satisfakcija u konkretnom slučaju.
VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je parnični postupak na dvije sudske instance trajao gotovo šest i pol godina, za što odgovornost snose redovni sudovi koji su postupali u konkretnom postupku.
29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić