Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1662/12 (M. L.)
Odluka donesena 15. 04. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1662/12
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1662/12, rješavajući apelaciju Mustafe Lotinca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mustafe Lotinca.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan pravosnažnom Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 s 054419 10 Rsz od 24. maja 2012. godine.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Mustafi Lotincu, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mustafa Lotinac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 7. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 s 054419 10 Rsz od 24. maja 2012. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme preduzimanja navedenih radnji, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 11. maja 2012. godine, a od Kantonalnog suda i 4. oktobra 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 4. juna 2012. godine, a Kantonalni sud 31. maja 2012. godine i 17. oktobra 2013. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 5. augusta 2005. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv Federacije BiH – Vlada FBiH (u daljnjem tekstu: tužena) radi naplate novčanih potraživanja po osnovu radnog odnosa.
6. Općinski sud je Presudom broj 65 0 P 054419 05 P od 25. juna 2010. godine obavezao tuženu da apelantu na ime neisplaćenog toplog obroka, neisplaćenog dijela regresa, neisplaćene plaće i jubilarne nagrade isplati precizirane iznose sa zakonskim zateznim kamatama, kako je precizirao u izreci presude, sve u roku od 15 dana. Istom presudom odbijen je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na neisplaćeni topli obrok, naknadu za regres i naknadu plaće, kako je precizirano u izreci presude. Tužena je obavezana apelantu isplatiti troškove parničnog postupka.
7. Tužena se 22. jula 2010. godine žalila protiv navedene presude Općinskog suda.
8. Odlučujući o žalbi, Kantonalni sud je donio Presudu broj 65 0 Rs 054419 10 Rsz od 24. maja 2012. godine, kojom je žalbu tužene odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ukazuje na to da je postupak pred prvostepenim sudom predugo trajao (gotovo pet godina), a nakon što je tužena podnijela žalbu Kantonalni sud nije odlučio u razumnom roku. U vrijeme podnošenja apelacije postupak je već trajao gotovo sedam godina, a još uvijek nije bio pravosnažno okončan. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da su radni sporovi službenika i bivših pripadnika Vojske FBiH radi isplate neisplaćenih razlika na ime toplog obroka, regresa za godišnji odmor, naknada za odvojeni život i jubilarnih nagrada brojni u svakom sudijskom referatu i u radu su uz obavezu postupanja prema starim predmetima (prema datumu akta kojim je iniciran sudski postupak). Dalje je navedeno da je Vijeće tog suda, nakon što je Ustavni sud dostavio apelaciju, postupilo kao u slučaju urgencije predsjednika suda, te je zakazana sjednica Vijeća i odlučeno je o žalbi protiv prvostepene presude presudom tog suda od 24. maja 2012. godine.
11. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju obavijestio Ustavni sud da se cio spis predmeta nalazi pred Kantonalnim sudom.
V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
16. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred drugostepenim sudom povodom žalbe tužene protiv prvostepene presude.
17. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, iako je postupak u međuvremenu okončan Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 s 054419 10 Rsz od 24. maja 2012. godine, dakle nakon podnošenja apelacije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
18. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
19. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
20. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
21. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav
1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
b) Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je apelant postupak radnog spora pokrenuo 5. augusta 2005. godine, te da je postupak pravosnažno okončan presudom Kantonalnog suda od 24. maja 2012. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine postupka jeste period od šest godina i devet mjeseci.
c) Analiza dužine trajanja postupka
23. U konkretnom slučaju radi se o radnom sporu pokrenutom radi isplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa, pa, s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se nije radilo o posebno složenom predmetu. Isto tako, s obzirom na predmet spora, Ustavni sud zaključuje da je postupak za apelanta vrlo značajan.
24. Zatim, Ustavni sud zapaža da je radni spor, koji je prema zakonu hitan, na dvije instance trajao šest godina i devet mjeseci, što je neprihvatljivo dug period. Ustavni sud zapaža da je postupak pred Općinskim sudom trajao četiri godine i devet mjeseci, dok je Kantonalni sud o žalbi tužene odlučio u roku od jedne godine i devet mjeseci. Iako je Kantonalni sud odluku donio u nešto kraćem roku, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, dakle da se radi o postupku radnog spora koji je hitan, Ustavni sud smatra da ukupno trajanje postupka u periodu od šest godina i devet mjeseci ne zadovoljava principe razumne dužine postupka, odnosno donošenja odluke u razumnom roku. Pri tome, Ustavni sud zapaža da redovni sudovi nisu dostavili razloge koji bi se mogli smatrati objektivnim za ovako dugo trajanje postupka pred tim sudovima. Prema tome, Ustavni sud ne može naći opravdanje za trajanje postupka pred prvostepenim i drugostepenim sudom u periodu od šest godina i devet mjeseci, imajući pri tome u vidu da predmet nije bio složene prirode i da je bio značajan za apelanta.
25. Stoga, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanta na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
d) Naknada nematerijalne štete
26. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
27. S obzirom na to da postupak prema zakonu spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da je na dvije sudske instance trajao šest godina i devet mjeseci, Ustavni sud smatra da bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prema usvojenim kriterijima trebalo isplatiti ukupan iznos od 1.800,00 KM. Taj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište redovnih sudova koji su odgovorni za dužinu postupka, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je radni spor, koji je prema zakonu hitan, trajao šest godina i devet mjeseci, za što odgovornost snose redovni sudovi koji su postupali u konkretnom postupku.
29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić