Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3984/14 (L. M.)
Odluka donesena 15. 04. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3984/14
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3984/14, rješavajući apelaciju Ljiljane Mitrović na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ljiljane Mitrović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Livnu, Odjeljenje u Drvaru u predmetu broj 68 1 I 002711 08 I.
Nalaže se Općinskom sudu u Livnu, Odjeljenje u Drvaru, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 68 1 I 002711 08 I u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Livnu, Odjeljenje u Drvaru, da u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Ljiljana Mitrović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnijela je 29. avgusta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Livnu, Odjeljenje u Drvaru (u daljem tekstu: Općinski sud), u predmetu broj 68 1 I 002711 08 I.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 11. februara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 27. februara 2015. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 31. januara 2008. godine, na osnovu izvršne isprave presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-6360/99 od 9. novembra 2006. godine, kojom je apelantici dosuđena naknada materijalne i nematerijalne štete koju je pretrpjela u saobraćajnom udesu 2. novembra 1997. godine, podnijela Općinskom sudu prijedlog za dozvolu izvršenja, s prijedlogom za utvrđivanje izvršenikove imovine.
6. Općinski sud je, nakon što je utvrdio izvršenikovu imovinu, donio Rješenje o izvršenju broj 68 1 I 002711 08 I od 18. marta 2008. godine, kojim je dozvolio izvršenje na izvršenikovim pokretnim stvarima.
7. Apelantica je 21. aprila 2008. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za promjenu sredstava izvršenja na izvršenikovim novčanim sredstvima, odnosno na izvršenikovoj plati. Pri tome je apelantica pogrešno označila izvršenikovog poslodavca, pa je rješenje o izvršenju kojim je sud dozvolio promjenu sredstava izvršenja vraćeno sudu uz naznaku da izvršenik nije zaposlen kod označenog poslodavca. Nakon što je Općinski sud utvrdio ko je izvršenikov poslodavac, rješenje o izvršenju je dostavio izvršenikovom poslodavcu na dalje provođenje.
8. Apelantica je dopisom od 7. maja 2009. godine obavijestila Općinski sud da je od izvršenikovog poslodavca primila dopis kojim je obaviještena da izvršenikov poslodavac ne može postupiti po rješenju Općinskog suda, jer to nije u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Zakon o izvršnom postupku), te je od Općinskog suda zatražila da izvršenikovom poslodavcu dostavi uređeni prijedlog za izvršenje, odnosno rješenje o izvršenju, kojim je dozvoljena promjena sredstava izvršenja.
9. Općinski sud je dopisom od 15. novembra 2010. godine zatražio od izvršenikovog poslodavca da se izjasni da li je postupio po rješenju o izvršenju koje mu je sud dostavio 5. marta i 3. decembra 2009. godine, na koje izvršenikov poslodavac nije dao odgovor. Općinski sud je 28. februara 2012. godine zatražio od apelantice da se izjasni da li je provedeno rješenje o izvršenju i da li je ona svoje potraživanje od izvršenika namirila, na koje traženje je apelantica 8. marta 2012. godine, dopisom obavijestila Općinski sud da svoje potraživanje od izvršenika nije namirila. Izvršenikov poslodavac je dopisom od 31. januara 2013. godine obavijestio Općinski sud da izvršenik nije više u radnom odnosu kod njega, jer je penzionisan 31. decembra 2012. godine, a apelantica je dopisom od 29. marta 2013. godine obavijestila Općinski sud da je izvršenikovom poslodavcu uputila dopis kojim od njih traži da Rješenje o izvršenju broj 68 1 I 002711 08 I od 18. marta 2008. godine dostave nadležnom Federalnom zavodu za penzijsko-invalidsko osiguranje na dalje postupanje, odnosno provođenje, te da će o daljem toku izvršnog postupka obavještavati sud.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka, u vremenskom periodu dužem od sedam godina od dana podnošenja prijedloga za izvršenje, odnosno od donošenja rješenja o izvršenju, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i
k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je navela i to da se Općinski sud u ovoj pravnoj stvari ponašao krajnje pasivno, te da svoje potraživanje od izvršenika nije namirila i nakon više od sedam godina. Apelantica je zbog dužine trajanja izvršnog postupka tražila naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 300,00 KM za svaku godinu trajanja izvršnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je na osnovu prijedloga za izvršenje, koje je apelantica podnijela 31. januara 2008. godine, donio Rješenje o izvršenju broj 68 1 I 002711 08 I od 18. marta 2008. godine, kojim je dozvolio provođenje rješenja na izvršenikovim pokretnim stvarima, te da je na apelanticin prijedlog od 21. aprila 2008. godine dozvolio promjenu sredstava izvršenja na izvršenikovim novčanim sredstvima. Općinski sud je naveo i to da ga je izvršenikov poslodavac Dopisom broj 02-5-29-1262/13 od 31. januara 2013. godine obavijestio da izvršenik nije više u radnom odnosu kod njega, jer je penzionisan 31. decembra 2012. godine, te da više nije u mogućnosti da odbija izvršenikov dug tražiocu izvršenja, odnosno apelantici. Općinski sud ističe da tumačenjem podneska proizlazi da je poslodavac od izvršenikove plate odbijao novčani iznos, s ciljem da provede rješenje o izvršenju, te da je od apelantice 29. marta 2013. godine primio dopis kojim ga obavještava da je izvršenikovom poslodavcu uputila zahtjev da navedeno rješenje o izvršenju dostave nadležnom Fondu za penzijsko-invalidsko osiguranje, s ciljem daljeg provođenja, te da će o daljem toku izvršnog postupka apelantica obavještavati sud. Općinski sud ističe da je blagovremeno, na osnovu apelenticinog prijedloga, donio rješenje o izvršenju, odnosno rješenje o izvršenju kojim je dozvolio promjenu sredstava izvršenja na izvršenikovim novčanim sredstvima, te da je navedeno rješenje dostavio izvršenikovom poslodavcu i da za dalje provođenje rješenja o izvršenju sud nije nadležan, jer se izvršenje provodilo na plati koju je izvršenik ostvarivao kod poslodavca.
V. Relevantni propisi
12. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 6.
(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.
(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.
(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 65.
Obim izvršenja novčanih potraživanja Izvršenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.
Član 162.
Prestanak rada (1) Kad izvršeniku prestane rad rješenje o izvršenju djeluje i prema drugom poslodavcu kod kog dužnik stupa na rad i to od dana kad je tom poslodavcu dostavljeno rješenje o izvršenju.
(2) Prijašnji poslodavac izvršenika dužan je da, bez odgađanja, preporučenom pošiljkom s povratnicom dostavi rješenje o izvršenju novom poslodavcu i o tome obavijesti sud. (3) Prijašnji poslodavac obavijestiće sud o prestanku rada izvršenika, bez odlaganja, ako mu nije poznat novi poslodavac o čemu će sud obavijestiti tražioca izvršenja određujući mu rok radi pribavljanja podataka o novom poslodavcu.
(4)Ako tražilac izvršenja ne obavijesti sud u roku koji mu je određen o novom poslodavcu sud će da obustavi izvršenje.
VI. Dopustivost
13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
15. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
16. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da Općinski sud nije okončao izvršni postupak u vremenskom periodu dužem od sedam godina od podnošenja prijedloga za izvršenje, odnosno od donošenja rješenja o izvršenju, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
18. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a) Pravo na pravično suđenje
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
21. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30. i Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stav 24). Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je apelantica prijedlogom za izvršenje od 31. januara 2008. godine pokrenula izvršni postupak i da taj postupak prema stanju spisa još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste period duži od sedam godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se vodi kod Općinskog suda, da se radi o postupku čija priroda zahtijeva određenu hitnost u postupanju, te da se ne radi o naročito složenom postupku. Budući da apelantica nastoji realizirati potraživanje koje joj je dosuđeno na ime naknade materijalne i nematerijalne štete koju je pretrpjela u saobraćajnom udesu, Ustavni sud smatra da je ovaj postupak od značaja za apelanticu.
24. Ustavni sud zapaža da je apelantica svojim ponašanjem u izvjesnoj mjeri doprinijela dužini postupka jer je pogrešno označila izvršenikovog poslodavca, pa je Općinski sud morao utvrđivati, nakon što mu je rješenje o izvršenju vraćeno od pogrešno označenog poslodavca, ko je izvršenikov poslodavac. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u ovoj pravnoj stvari, Ustavni sud zapaža da je u početnoj fazi postupka Općinski sud postupao s adekvatnom ažurnošću, tako da je donio dva rješenja o izvršenju u roku od nekoliko mjeseci od podnošenja prijedloga, međutim u kasnijoj fazi postupka Općinski sud nije iskazao adekvatnu ažurnost u postupanju. S tim u vezi Ustavni sud zapaža da je taj sud nakon dostave rješenja o izvršenju izvršenikovom poslodavcu na provođenje (5. marta i 3. decembra 2009. godine), dopisom od 15. novembra 2010. godine zatražio od izvršenikovog poslodavca da se izjasni da li je postupio po rješenju o izvršenju, pa kako poslodavac nije odgovorio, tek je dopisom od 28. februara 2012. godine zatražio od apelantice da se izjasni da li je provedeno rješenje o izvršenju, te ga je apelantica obavijestila da rješenje nije provedeno. Nakon toga Općinski sud se ponašao pasivno, te ni u odgovoru na apelaciju nije znao da li je izvršenikov poslodavac, na osnovu rješenja o izvršenju, preduzimao određene radnje s ciljem da namiri potraživanja tražioca izvršenja, odnosno apelantice, već jezičkim i logičkim tumačenjem dopisa izvršenikovog poslodavca broj 02-5-29-1262/13 od 31. januara 2013. godine, utvrđuje da je izvršeniku odbijano od plate s ciljem da se namire apelanticina potraživanja.
25. Iz stanja spisa proizlazi da Općinski sud ne zna koliko je i da li je namireno apelanticino potraživanje. Kao opravdanje za takvo postupanje Općinski sud navodi i to da nakon dostavljanja rješenja o izvršenju, na dalje provođenje izvršenikovom poslodavcu sud nije više nadležan za postupanje, što Ustavni sud ne može ocijeniti kao razumno opravdanje. Općinski sud u ovoj pravnoj stvari nije okončao izvršni postupak na jedan od načina koje propisuje Zakon o izvršnom postupku, a postupajući krajnje pasivno u ovoj pravnoj stvari doprinosi dužini trajanja postupka. Naime, Ustavni sud podsjeća na to da, u skladu s članom 64. Zakona o izvršnom postupku, izvršni postupak se smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Iz navedenog proizlazi da radnje koje je preduzeo Općinski sud nisu rezultirale da se izvršni postupak dovrši u smislu odredbi člana 64. Zakona o izvršnom postupku, jer nakon više od sedam godina od donošenja rješenja o izvršenju izvršni postupak nije okončan.
26. Imajući u vidu činjenicu da je ovaj postupak po zakonu hitan, te da je u takvoj vrsti postupka, shodno praksi Evropskog suda koju Ustavni sud podržava, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti, Ustavni sud smatra da dužina postupka koji traje duže od sedam godina ne zadovoljava zahtjev «razumnosti». Naime, javna vlast je obavezna da pravosudni sistem uredi tako da se povinuje standardima člana 6. Evropske konvencije, što je u konkretnom slučaju nesporno izostalo. Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulisano odredbom člana 5. Zakona o izvršnom postupku.
27. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, te imajući u vidu da je apelantica svojim ponašanjem u manjoj mjeri doprinijela dužini trajanja postupka, Ustavni sud smatra da se dužina izvršnog postupka koji traje duže od sedam godina i koji još uvijek nije okončan može u većem dijelu pripisati Općinskom sudu.
28. S obzirom na navedeno, a naročito na činjenicu da Općinski sud prema raspoloživim podacima iz spisa u vremenskom periodu dužem od sedam godina nije okončao izvršni postupak, te da ne može sa sigurnošću potvrditi da li je i u kolikoj mjeri apelantica namirila svoje potraživanje, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
29. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina izvršnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelanticinog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi
30. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode u odnosu na pravo na imovinu.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. Apelantica je tražila naknadu nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka u iznosu od po 300,00 KM za svaku godinu trajanja izvršnog postupka. U skladu s članom
74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
32. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantici dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njenog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog Općinskom sudu da bez daljeg odgađanja donese odluku u konkretnom predmetu u smislu relevantnih odredbi zakona.
VIII. Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «suđenje u razumnom roku» gdje Općinski sud u vremenskom periodu dužem od sedam godina nije okončao izvršni postupak na jedan od načina koje propisuje Zakon o izvršnom postupku, a u odgovoru na apelaciju nije dao adekvatne i razumne razloge za tako dugo trajanje izvršnog postupka.
34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić