Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2294/14 (V. S.)
Odluka donesena 15. 04. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Eksproprijacija
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2294/14
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2294/14, rješavajući apelaciju Vasilja Steća, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Vasilja Steća.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku povodom zahtjeva za eksproprijaciju nepokretnosti, koji se trenutno nalazi pred Republičkom upravom za geodetske i imovinskopravne poslove Banjaluka.
Nalaže se Republičkoj upravi za geodetske i imovinskopravne poslove Banjaluka da, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča postupak, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Republičkoj upravi za geodetske i imovinskopravne poslove Banjaluka da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Vasilj Steć (u daljnjem tekstu: apelant) iz Poreča, kog zastupa Lazo Radić, advokat iz Banjaluke, podnio je 16. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka povodom zahtjeva za eksproprijaciju nepokretnosti, koji se trenutno nalazi pred Republičkom upravom za geodetske i imovinskopravne poslove Banjaluka (u daljnjem tekstu: Republička uprava), a prema žalbi protiv dopunskog Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Banjaluka, Područna jedinica Prnjavor (u daljnjem tekstu: Republička uprava – Područna jedinica Prnjavor), broj 21.36/473-12-40/09 od 31. oktobra 2014. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Republike Sprske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), Republičke uprave i Republičke uprave – Područna jedinica Prnjavor, zatraženo je 11. februara 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Republička uprava – Područna jedinica Prnjavor dostavila je odgovor na apelaciju 17. februara, Okružni sud 18. februara, Republička uprava 25. februara, a Vrhovni sud 13. marta 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Na prijedlog Republike Srpske, Republička uprava – Područna jedinica Prnjavor donijela je Rješenje broj 21.36/473-12-40/09 od 8. juna 2009. godine, kojim su potpuno eksproprisane nepokretnosti označene kao k. č. 815/1, 833/4, 884/4, 890, 884/3 i 889/1, upisane u p. l. 225 KO Potočani u svrhu izgradnje auto-puta Banjaluka – Doboj, a tačkom 3 dispozitiva rješenja određeno je da će se o zahtjevu vlasnika za primjenu člana 11 Zakona o eksproprijaciji, koji se odnosi na parcele označene kao k. č. 815/2, 816, 833/1, 833/2, 833/3, 884/1, 886/3, 887 i 889/3, odlučiti dopunskim rješenjem.
6. Dopunskim rješenjem Republičke uprave – Područna jedinica Prnjavor broj 21.36/473-12-40-1/09 od 8. februara 2010. godine apelantov zahtjev za eksproprijaciju nepokretnosti označenih kao k. č. 815/2, 816, 833/1, 833/2, 833/3, 884/1, 886/3, 887 i 889/3 upisanih u p. l. 225 KO Potočani je odbijen.
7. Odlučujući o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv dopunskog rješenja od 8. februara 2010. godine, Republička uprava donijela je Rješenje broj 21.05/473-62/10 od 30. juna 2010. godine, kojim je poništeno dopunsko rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.
8. Republička uprava – Područna jedinica Prnjavor donijela je u ponovnom postupku dopunsko Rješenje broj 21.36/473-12-40/09 od 10. februara 2011. godine, kojim se usvaja apelantov zahtjev za eksproprijaciju nepokretnosti pobliže označenih u rješenju, dok se za druge nepokretnosti apelantov zahtjev odbija.
9. Odlučujući o žalbi Pravobranilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo) protiv dopunskog rješenja od 10. februara 2011. godine, Republička uprava je Rješenjem broj 21.05/473-62/10 od 17. marta 2011. godine žalbu odbila kao neosnovanu.
10. Pravobranilaštvo je protiv navedenog rješenja Republičke uprave pokrenulo upravni spor, o kom je Okružni sud odlučio Presudom broj 11 0 U 006945 11 U od 14. novembra 2012. godine, kojom je tužbu odbio kao neosnovanu.
11. Odlučujući o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, Vrhovni sud je donio Presudu broj 11 0 U 006945 13 Uvp od 21. februara 2014. godine, kojom je zahtjev djelimično uvažio, presudu Okružnog suda preinačio tako da se tužba uvažava u dijelu odluke o eksproprijaciji nepokretnosti označenih kao k. č. 886/1 i k. č. 886/3 KO Potočani i u istom dijelu osporeni akt poništio, dok je u ostalom dijelu tužba odbijena.
12. Postupajući u izvršenju presude Vrhovnog suda, Republička uprava donijela je Rješenje broj 21.05/473-64/13 od 26. marta 2014. godine, kojim se djelimično usvaja žalba Pravobranilaštva izjavljena protiv rješenja Republičke uprave – Područna jedinica Prnjavor od 10. februara 2011. godine, pa se rješenje poništava u dijelu koji se odnosi na parcele označene kao k. č. 886/1 i k. č. 886/3 KO Potočani i predmet u tom dijelu vraća Republičkoj upravi – Područna jedinica Prnjavor na ponovni postupak i odlučivanje, dok se u preostalom dijelu žalba odbija kao neosnovana.
13. Nakon toga je Republička uprava – Područna jedinica Prnjavor donijela dopunsko Rješenje broj 21.36/473-12-40/09 od 31. oktobra 2014. godine, kojim je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za eksproprijaciju nepokretnosti označenih kao k. č. 886/1 i k. č. 886/3 KO Potočani.
14. Apelant je podnio žalbu protiv navedenog dopunskog rješenja Republičke uprave – Područna jedinica Prnjavor, pa je žalba zajedno sa cjelokupnim spisom 27. novembra 2014. godine dostavljena Republičkoj upravi na postupanje.
15. Prema stanju spisa, postupak povodom žalbe još uvijek je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant je u apelaciju opisao detaljan tok postupka koji se vodi povodom zahtjeva za eksproprijaciju nepokretnosti. Apelant smatra da su mu povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog toga što postupak povodom zahtjeva za eksproprijaciju nepokretnosti traje nerazumno dugo. Apelant potražuje i troškove za sastav apelacije u iznosu od 1.170,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
17. Republička uprava – Područna jedinica Prnjavor u svom odgovoru na apelaciju od 17. februara 2015. godine opisala je hronologiju postupka, koja je, u skladu s dostavljenim podacima, navedena u činjeničnom stanju. Republička uprava – Područna jedinica Prnjavor istakla je da se apelant nije žalio na njeno rješenje nego na presudu Vrhovnog suda. Republička uprava – Područna jedinica Prnjavor nije se očitovala o apelantovim navodima o nerazumnoj dužini trajanja postupka.
18. Okružni sud je u svom odgovoru na apelaciju od 18. februara 2015. godine naveo kako smatra da nisu povrijeđena prava na koja se apelant poziva. Ni Okružni sud se nije očitovao o apelantovim navodima o nerazumnoj dužini trajanja postupka.
19. Republička uprava je u odgovoru na apelaciju od 25. februara 2015. godine navela da ostaje pri navodima datim u obrazloženju Rješenja broj 21.05/473-62/10 od 17. marta 2011. godine, te se nije osvrnula na navode o nerazumnoj dužini trajanja postupka.
20. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju od 13. marta 2015. godine naveo obrazloženje dato u presudi od 21. februara 2014. godine, ističući da je, prema njegovoj ocjeni, apelacija neosnovana budući da je apelantu omogućeno učešće u postupku u svim njegovim fazama, te da je osporena presuda donesena u razumnom roku, ako se uzme u obzir da je u vrijeme njenog donošenja na referatu radilo troje sudija, a u 2013. godini na rješavanju su se nalazila 1132 predmeta. Vrhovni sud smatra da nije povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu jer se raspravljalo o spornim činjenicama radi zaštite prava svih učesnika u postupku, pa tako i apelantovih.
V.Relevantni propisi
21. Zakon o upravnim sporovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) u relevantnom dijelu glasi:
Član 15.
Upravni spor pokreće se tužbom.
Tužba se podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci koja podnosi tužbu.
Rok iz stava 2. ovog člana odnosi se i na nadležnog pravobranioca, kada je ovlašćen za podnošenje tužbe, ako mu je upravni akt dostavljen, a ako mu akt nije dostavljen, tužbu može podnijeti u roku od 60 dana od dana dostave upravnog akta stranci, o čijem je pravu ili obavezi odlučeno.
Član 48.
Sud će primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku za pitanja koja nisu regulisana ovim zakonom.
22. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
23. Zakon o eksproprijaciji Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 112/06, 37/07, 66/08, 110/08 i 121/10) u relevantnom dijelu glasi: Član 40.
Postupak sprovođenja eksproprijacije je hitan.
VI.Dopustivost
24. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
25. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
26. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
27. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja postupka povodom zahtjeva za eksproprijaciju nepokretnosti, koji se trenutno nalazi pred Republičkom upravom.
28. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
30. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja postupka povodom zahtjeva za eksproprijaciju nepokretnosti povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a) Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
31. Ustavni sud podsjeća na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora da se ocjenjuje u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta.
b) Period koji se uzima u obzir
32. Ustavni sud zapaža da je postupak eksproprijacije započeo 8. juna 2009. godine i da taj postupak prema stanju spisa još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba da uzme pri ocjeni dužine postupka jeste skoro šest godina.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
33. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se radi o postupku povodom zahtjeva za eksproprijaciju nepokretnosti koje su apelantova stvarna i faktička svojina. Na osnovu priloženih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim. Ocjenjujući značaj postupka za apelanta, Ustavni sud zapaža da se radi o eksproprijaciji nepokretnosti u blizini apelantove porodične kuće, koje će zbog eksproprijacije većeg dijela zemljišta ostati neupotrebljive, te zaključuje da je, bez sumnje, postupak od velikog značaja za apelanta.
34. Posmatrajući ponašanje organa u upravnom postupku, Ustavni sud zapaža da je u periodu od juna 2009. godine do marta 2011. godine doneseno pet rješenja, te da između donošenja pojedinačnih odluka nije bilo naročito velikog razmaka. U upravnom sporu, Okružni i Vrhovni sud su 14. novembra 2012. i 21. februara 2014. godine donijeli dvije presude u predmetu, te predmet vratili na ponovni postupak. Slijedom presude Vrhovnog suda, u ponovnom postupku donesene su dvije odluke u periodu od osam mjeseci. Nakon posljednjeg dopunskog rješenja Republičke uprave – Područna jedinica Prnjavor od 31. oktobra 2014. godine, predmet je 27. novembra 2014. godine nakon žalbe dostavljen Republičkoj upravi na postupanje.
35. Analizom konkretnog postupka može se utvrditi da su organi u upravnom postupku u relativno kratkom periodu donijeli pet rješenja. Međutim, postupak povodom tužbe Pravobranilaštva donekle je bio sporiji. Naime, Okružni sud je nakon godinu i osam mjeseci donio presudu, dok je Vrhovnom sudu trebalo godinu i tri mjeseca da odluči o zahtjevu za vanredno preispitivanje odluke. Vrhovni sud je dužinu trajanja postupka pravdao činjenicom da je u 2013. godini samo troje sudija bilo zaduženo za 1132 predmeta. Upravni organi su u ponovnom postupku donijeli dva rješenja u periodu od osam mjeseci, što se ne može smatrati naročito dugim periodom. Prema stanju spisa, postupak se trenutno povodom žalbe nalazi pred Republičkom upravom.
36. Međutim, iako se, posmatrajući pojedine faze postupka, može konstatovati da su organi uprave sprovodili određene radnje i donosili odluke u apelantovom predmetu, činjenica je da postupak povodom zahtjeva za eksproprijaciju nepokretnosti, koji je hitan, nije okončan ni nakon gotovo šest godina. Ustavni sud primjećuje da Okružni sud u svom odgovoru na apelaciju nije ponudio obrazloženje u pogledu dužine trajanja upravnog spora pred tim sudom. Ustavni sud zapaža i to da je Vrhovni sud u svom odgovoru naveo da je u radu bio veliki broj predmeta za koje je bilo zaduženo troje sudija. Međutim, Ustavni sud smatra da takvo opravdanje ne može rezultirati time da predmeti, koji su i prema svojoj prirodi i prema svom značaju hitni, budu na čekanju jedan duži period. Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne može da prihvati takvo objašnjenje kao opravdanje za nepostupanje u apelantovom predmetu.
37. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka pred upravnim organima.
38. Sve navedeno, a posebno da upravni organi, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon gotovo šest godina nisu okončali postupak povodom zahtjeva za eksproprijaciju nepokretnosti, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog upravnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
39. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog upravnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Ostali navodi
40. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i to da se navodi o povredi prava na imovinu odnose na iste razloge kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno u konkretnom slučaju na dužinu trajanja postupka povodom zahtjeva za eksproprijaciju nepokretnosti, Ustavni sud smatra da nije potrebno da posebno razmatra apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
41. U pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu troškova za sastavljanje apelacije, Ustavni sud podsjeća na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizilazi da te troškove podmiruju isključivo apelanti.
VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kad upravni organi u periodu od skoro šest godina nisu odlučili o apelantovom zahtjevu za eksproprijaciju nepokretnosti.
43. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić