Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-954/12 (H. H.)
Odluka donesena 15. 04. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Nematerijalna šteta
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-954/12
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 954/12, rješavajući apelaciju Hajrudina Hasanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Hajrudina Hasanovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 P 046908 07 P, koji je okončan donošenjem Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 P 046908 09 Gž od 11. oktobra 2012. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Hajrudin Hasanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teočaka podnio je 13. marta 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu broj 65 0 P 046908 07 P koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio u Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme poduzimanja navedenih radnji, od Kantonalnog suda zatraženo je 20. aprila 2012. godine i 23. jula 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju i dodatne informacije o predmetu.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju i tražene informacije 23. aprila 2012. godine i 5. septembra 2013. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 10. jula 2007. godine Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnio tužbu protiv tuženog „Džekosa“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade nematerijalne štete i neisplaćenih plaća.
6. Općinski sud je, nakon provedenog postupka, donio Presudu broj 65 0 P 046908 07 P od 17. novembra 2008. godine kojom je djelomično usvojio postavljeni tužbeni zahtjev i tuženog obavezao da apelantu isplati na ime naknade nematerijalne štete, kao i na ime naknada plaća iznose precizirane u izreci presude sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka, sve bliže opisano u izreci presude. Preostali dio apelantovog tužbenog zahtjeva je odbijen. Općinski sud je utvrdio da je apelant kao zaposlenik tuženog prilikom obavljanja radova zadobio teške tjelesne povrede, slijedom čega je obavezao tuženog da apelantu, u skladu sa odredbama člana 23. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, naknadi nematerijalnu štetu i neisplaće plaće za pet mjeseci.
7. Odlučujući o žalbi tuženog, Kantonalni sud je donio Presudu broj 09 0 P 046908 09 Gž od 11. oktobra 2012. godine kojom je žalbu odbio.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao sastavnom dijelu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ističe da je Općinski sud „utvrdio njegovo pravo na nematerijalnu štetu“, ali da to pravo do podnošenja apelacije nije realizirao, jer je, po njegovim saznanjima, na tu presudu uložena žalba i on „dalje nema nikakvih saznanja“. Ističe da se radi o „nemarnosti i nerazumnom roku“.
b) Odgovor na apelaciju
9. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da se ne radi o predmetu koji se rješava po hitnom postupku. Nadalje, naveo je da je, po redovnom toku stvari, planirano da se predmet riješi u toku 2012. godine, što je i učinjeno. Ukazano je da taj sud sa „trenutnim kapacitetima“ nije u mogućnosti da ranije riješi predmet zbog velikog broja drugih predmeta koji su u radu, te predmeta koji su hitne prirode po zakonu. Kantonalni sud je u prilogu odgovora (od 3. septembra 2013. godine) dostavio svoju odluku kojom je predmetni postupak okončan.
V. Relevantni propisi
10. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
13. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka, jer u vrijeme podnošenja apelacije predmetni postupak nije bio okončan, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
15. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, prekršeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
17. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
18. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
19. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu Općinskom sudu 10. jula 2007. godine i da je predmetni postupak okončan donošenjem Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 046908 09 Gž od 11. oktobra 2012. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja predmetnog parničnog postupka jeste pet godina i oko tri mjeseca.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
20. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak tiče apelantovog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete zbog apelantovg povređivanja na radu, te naknadi neisplaćenih plaća, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i radnje koje je trebalo provesti (što proizlazi iz prvostepene presude), ne radi o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebalo da razmotri. Također, s obzirom na predmet spora, Ustavni sud smatra da konkretna pravna stvar ima veliki značaj za apelanta. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je predmetni spor proizašao iz radnog odnosa apelanta kod tuženog, te da bi, nezavisno od činjenice da predmet nije klasificiran kao „radni spor“ (za koji procesni zakon predviđa hitno postupanje), s obzirom na činjenice u konkretnom predmetu, bilo neophodno da sud poduzima svoje radnje u što kraćem roku.
21. Nadalje, sumirajući predmetni postupak, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u relativno kratkom roku od podnošenja tužbe (10. jula 2007. godine) okončao prvostepeni postupak i donio presudu za godinu i oko četiri mjeseca, dakle 17. novembra 2008. godine. Nakon toga, kako proizlazi iz dokumentacije koja je dostavljena Ustavnom sudu, Kantonalni sud je odlučio o žalbi tuženog tek 11. oktobra 2012. godine, dakle, u nešto kraćem roku od četiri godine od donošenja prvostepene presude. Pri tome Ustavni sud u vidu ima i odgovor Kantonalnog suda na predmetnu apelaciju u kojoj je taj sud istakao da sa trenutnim kapacitetima nije mogao da donese odluku ranije. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se poduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25-32).
22. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u prethodnim tačkama ove odluke, uključujući zaključak o složenosti predmeta i njegov značaj za apelanta, Ustavni sud smatra da, nezavisno od toga što je Općinski sud donio svoju odluku u relativno kratkom roku, postupak u cjelini, koji je na dvije sudske instance trajao pet godina i oko tri mjeseca, ne zadovoljava zahtjev razumnosti iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
23. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije kada je postupak za naknadu nematerijalne štete i neisplaćenih plaća, koji nije bio naročito složen i koji je bio od velikog značaja za apelanta, trajao ukupno pet godina i oko tri mjeseca a pri tome se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret Kantonalnom sudu.
24. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
25. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić