Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-770/14 (H. Z.)
Odluka donesena 15. 04. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-770/14
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 770/14, rješavajući apelaciju Hašima Zukića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Hašima Zukića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Gradačcu u predmetu broj 28 0 I 020244 13 I 2.
Nalaže se Općinskom sudu u Gradačcu, u skladu sa članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da hitno okonča izvršni postupak u predmetu broj 28 0 I 020244 10 I 2, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Gradačcu da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hašim Zukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Podorašja podnio je 18. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 28 0 I 020244 10 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 23. decembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 29. decembra 2014. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 1. decembra 2010. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv Đ.M., T.M., N.M., J.M. i M.M. na temelju pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda broj 28 0 P 002503 0 P od 30. jula 2010. godine, kojom je djelomično usvojen apelantov tužbeni zahtjev i ustanovljena stvarna služnost puta za potrebe apelantovih nekretnina preko nekretnina izvršenika preko parcela koje se nalaze u suposjedu izvršenika, preciznije navedenim u izreci presude, te su izvršenici obavezani da apelantu nadoknade troškove parničnog postupka. Predmet je u Općinski sud zaprimljen u rad pod brojem 28 0 I 019952 10 I.
6. Rješenjem o izvršenju broj 28 0 I 019952 10 I od 8. decembra 2010. godine Općinski sud je odredio predloženo izvršenje.
7. Apelant je 16. decembra 2010. godine podnio prijedlog za izvršenje i protiv H.M. na temelju navedene pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda broj 28 0 P 002503 0 P od 30. jula 2010. godine. Predmet je u Općinski sud zaprimljen u rad pod brojem 28 0 I 020244 10 I.
8. Rješenjem o izvršenju broj 28 0 I 020244 10 I od 21. decembra 2010. godine Općinski sud je odredio predloženo izvršenje.
9. Rješenjem od 26. januara 2011. godine Općinski sud je usvojio apelantov prijedlog za oslobađanje od plaćanja troškova sudske takse u izvršnom postupku.
10. Općinski sud je 18. februara 2011. godine održao ročište na licu mjesta.
11. Općinski sud je dnevnom naredbom spojio predmetni spis sa spisom predmeta broj 28 0 I 019952 10 I iz razloga što se radi o istoj pravnoj stvari i istoj izvršnoj ispravi.
12. Rješenjem od 4. marta 2011. godine Općinski sud je stavio van snage rješenja od 8. decembra 2010. godine i 21. decembra 2010. godine i donio Rješenje broj 28 0 I 020244 10 I kojim objedinjuje dva navedena rješenja. Navedenim rješenjem Općinski sud je odredio izvršenje na temelju Presude Općinskog suda broj 28 0 P 002503 0 P od 30. jula 2010. godine radi izvršenja obaveza izvršenika.
13. Nezadovoljna navedenim rješenjem, izvršenik H.M. je izjavila žalbu, a Općinski sud je 9. juna 2011. godine dostavio spis predmeta Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na postupak po žalbi. Kantonalni sud je dopisom od 22. marta 2012. godine vratio spis predmeta Općinskom sudu u kojemu je naveo da Općinski sud izjavljenu žalbu treba smatrati prigovorom, shodno članu 12. stav 2. ZIP-a.
14. Rješenjem od 28. maja 2012. godine Općinski sud je odbio prigovor izvršenika H.M., a rješenjem od 16. jula 2012. godine Općinski sud je odbio prigovor izvršenika T.M.
15. Nezadovoljna navedenim rješenjem, izvršenik H.M. je izjavila žalbu koju je Općinski sud 20. septembra 2012. godine dostavio Kantonalnom sudu.
16. Kantonalni sud je rješenjem od 19. marta 2013. godine žalbu izvršenika odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
17. Općinski sud je 16. maja 2013. godine održao ročište kako bi utvrdio da li su izvršenici postupili po rješenju o izvršenju, odnosno da li dozvoljavaju apelantu prolaz preko spornog puta kako je navedeno u izvršnoj ispravi.
18. Rješenjem Općinskog suda od 21. maja 2013. godine Općinski sud je donio rješenje kojim je izvršenicima izrekao novčanu kaznu u iznosu od po 100,00 KM.
19. Nezadovoljni navedenim rješenjem, izvršenici su izjavili prigovor, a Općinski sud je 18. jula 2013. godine donio rješenje kojim je prigovor izvršenika odbio kao neosnovan i istovremeno dostavio obavijest PIO KAS Tuzla i Rudniku „Mramor“ iz Mramora radi naplate novčane kazne.
20. Općinski sud je 26. novembra 2013. godine donio dopunsko rješenje kojim određuje troškove izvršenja apelantu.
21. Rješenjem od 3. novembra 2014. godine Općinski sud je prigovor izvršenika izjavljen protiv dopunskog rješenja odbio kao neosnovan.
22. Rješenjem od 4. novembra 2014. godine Općinski sud je izvršenicima T.M. i H.M. ponovno izrekao novčanu kaznu u iznosima od po 200,00 KM.
23. Zaključkom od 25. decembra 2014. godine Općinski sud je dostavio prigovor izvršenika T.M. i H.M. na odgovor apelantu.
24. Prema stanju u spisu, izvršni postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
25. Apelant smatra da mu je u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» i «pravo na pristup sudu» kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je ukratko izložio tok postupka, te, između ostalog, istakao da postupak izvršenja pravosnažne presude Općinskog suda još uvijek traje i da nema pristup svojoj imovini. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih prava.
b) Odgovor na apelaciju
26. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je detaljno izložio hronologiju postupka, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da iz predočenog činjeničnog stanja proizlazi da je taj sud u kontinuitetu poduzeo veći broj procesnih radnji u navedenom predmetu, zbog čega smatra da ne postoji kršenje apelantovih prava navedenih u apelaciji. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je predložio da Ustavni sud predmetnu apelaciju odbije kao neosnovanu. V.Relevantni propisi
27. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 17.
Novčana kazna i prinudne mjere u izvršnom postupku (1) Kad je ovim zakonom novčana kazna predviđena kao sredstvo izvršenja, može se izreći fizičkim licima u iznosu od 100,00 KM do 5.000,00 KM, a pravnom licu u iznosu od 1.000,00 KM do 100.000,00 KM.
(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana novčana kazna u iznosu od 500,00 KM do 5.000,00 KM može se izreći i odgovornom licu u pravnom licu.
(3) Novčana kazna iz st. 1. i 2. ovog člana može se ponovo izricati ako izvršenik ne postupi po ponovljenom nalogu suda ili nastavi da postupa protivno zabrani.
(4) Prije izricanja novčane kazne sud će omogućiti izvršeniku da se izjasni, a po potrebi održat će i ročište radi izvođenja dokaza.
(5) Novčanu kaznu rješenjem izriče sudija vodeći računa pri odmjeravanju visine kazne o ekonomskoj snazi izvršenika, značenju njegove radnje koju je morao obaviti, te o drugim okolnostima slučaja. Rješenjem se određuje i rok plaćanja.
(6) Lice kojem je kazna izrečena može izjaviti prigovor protiv rješenja u roku od osam dana od prijema rješenja.
(7) Lice kojem je kazna izrečena u skladu sa ovim članom snosi sve troškove nastale izricanjem i izvršenjem te kazne.
(8) Nakon izvršnosti rješenja novčanu kaznu naplaćuje sud po službenoj dužnosti u korist budžeta iz kojeg se izvršni sud finansira. Troškovi izvršenja terete predračunska sredstva suda, a naknada ovih troškova koje sud određuje zaključkom izvršava se u postupku prinudne naplate novčane kazne.
(9) Odredbe ovog člana ne mogu se primjenjivati ako je izvršenik Bosna i Hercegovina i njeni entiteti, Brčko Distrikt BiH, kantoni, grad, općina i upravna organizacija, te organi ovih pravnih lica, ali se shodno primjenjuju odredbe o kažnjavanju odgovornih lica, ukoliko zakonom nije drukčije određeno.
(10) Novčana kazna, prema odredbama ovog člana, može se izreći i izvršiti prema izvršeniku i drugim fizičkim i pravnim licima, kao i odgovornim licima u pravnom licu, i u slučaju da odbiju dati podatke o imovini izvršenika kao i kada svojim radnjama i postupcima, protivno sudskom nalogu ili zabrani, skrivaju, oštećuju ili uništavaju imovinu izvršenika ili ometaju sud u provođenju izvršnih radnji.
(11) Novčana kazna izrečena prema odredbama st. od 1. do 10. ovog člana ne može se pretvarati u kaznu zatvora.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 209.
Izvršenje radi ostvarenja obaveze na radnju koju može obaviti samo izvršenik (1) Ako radnju može obaviti samo izvršenik sud će rješenjem o izvršenju odrediti izvršeniku primjereni rok za ispunjenje obaveze.
(2) Rješenjem o izvršenju sud će istovremeno zaprijetiti izvršeniku, a i odgovornim licima u izvršeniku pravnom licu da će im izricati novčane kazne u skladu sa članom 17. ovog zakona ako u određenom roku ne ispune obavezu.
(3) Ako izvršenik u roku koji mu je određen ne ispuni obavezu, sud će, na prijedlog tražioca izvršenja, dalje postupati prema odredbama člana 17. ovog zakona.
(4) Izvršenik koji je ispunio svoju obavezu u roku koji mu je sud odredio, dužan je bez odlaganja o tome obavijestiti sud i priložiti nesumnjive dokaze o tome. Nesumnjivim će se dokazom smatrati ovjerena pisana izjava tražioca izvršenja o tome da je radnja obavljena, zapisnik sudskog izvršioca o obavljanju radnje, nalaz i mišljenje sudskog vještaka da je radnja obavljena i sl. U protivnom, smatrat će se da radnja nije obavljena. (5) Ako radnja koju može obaviti samo izvršenik ne zavisi isključivo o njegovoj volji (npr. stvaranje određenog umjetničkog djela i sl.), tražilac izvršenja nema pravo tražiti izvršenje iz stava 1. ovog člana, već samo nadoknadu štete.
Član 210.
Izvršenje radi ostvarenja obaveze na trpljenje i nečinjenje (1) Ako je izvršenik dužan trpiti preduzimanje neke radnje ili se suzdržavati od njenog preduzimanja, sud će, na prijedlog tražioca izvršenja koji tvrdi da se izvršenik ponaša protivno svojoj obavezi, rješenjem naložiti izvršeniku da se ponaša u skladu sa svojom obavezom i zaprijetiti mu novčanom kaznom u skladu sa članom 17. ovog zakona ako se nastavi tako ponašati.
(2) Tražilac izvršenja može podnijeti prijedlog da se izvršeniku izrekne novčana kazna zato što se i nakon naloga suda ponašao protivno svojoj obavezi u roku od 15 dana od saznanja za takvo ponašanje, a najkasnije u roku od jedne godine od povrede obaveze. Ako ovi rokovi bezuspješno proteknu, sud će rješenjem odbiti zahtjev za izricanje novčane kazne i obustaviti postupak, a tražilac izvršenja gubi pravo na podnošenje novog prijedloga za izvršenje na osnovu te izvršne isprave.
(3) Na izvršenje iz stava 1. ovog člana na odgovarajući se način primjenjuju odredbe člana 209. ovog zakona.
VI.Dopustivost
28. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
29. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
30. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
31. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude Općinskog suda, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
32. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
33. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku i pravo na pristup sudu kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
34. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
35. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Period koji se uzima u obzir
36. Ustavni sud zapaža da je apelant 1. decembra 2010. godine i 16. decembra 2010. godine pokrenuo izvršne postupke radi izvršenja pravosnažne presude Općinskog suda i da navedeni postupci nakon što su spojeni, prema stanju spisa, nisu okončani. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni trajanja postupka jeste nešto više od četiri godine. b)Analiza razumnosti trajanja postupka
37. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda od 30. jula 2010. godine kojom je ustanovljeno pravo stvarne služnosti puta za potrebe apelantovih nekretnina preko nekretnina izvršenika. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, veći broj izvršenika, te činjenicu da se radi o izvršenju obaveze na trpljenje i nečinjenje koju mogu obaviti samo izvršenici, Ustavni sud smatra da se konkretan predmet može smatrati nešto složenijim.
38. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na odredbu člana 5. stav 1. ZIP-a prema kojoj je "sud u postupku izvršenja dužan da postupa hitno". U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje da predmetni izvršni postupak, koji se, dakle, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim, traje nešto više od četiri godine. Sumirajući predmetni izvršni postupak, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, nakon zaprimanja apelantovih prijedloga za izvršenje (1. decembra 2010. godine i 16. decembra 2010. godine), u vrlo kratkim rokovima donio rješenja o izvršenju (8. decembra 2010. godine i 21. decembra 2010. godine). Također, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, nakon što je apelanta pozvao da uredi prijedlog za izvršenje, održao ročište na licu mjesta, te izvršio spajanje predmeta, također u relativno kratkom roku donio rješenje o izvršenju od 4. marta 2011. godine kojim je stavio van snage ranije donesena rješenja i odredio predloženo izvršenje. Međutim, Ustavni sud zapaža da su u nastavku postupka Općinskom i Kantonalnom sudu trebale približno dvije godine da odluče o pravnim lijekovima izjavljenim protiv rješenja o izvršenju od 4. marta 2011. godine. Naime, nakon što je izvršenik H.M. protiv rješenja o izvršenju izjavila podnesak naslovljen kao žalba, Općinski sud je 9. juna 2011. godine navedeni podnesak proslijedio Kantonalnom sudu koji je, nakon približno devet mjeseci, spis predmeta dopisom vratio Općinskom sudu, naglašavajući da se izjavljena žalba ima smatrati prigovorom iz čega, dakle, proizlazi da su Općinski sud i Kantonalni sud prilikom odlučivanja o podnesku izvršenika H.M. postupali nedjelotvorno i duži vremenski period. Općinski sud je potom donio rješenje od 28. maja 2012. godine kojim se odbija prigovor izvršenika, a Kantonalni sud je rješenjem od 19. marta 2013. godine, koje je doneseno nakon proteka približno šest mjeseci od dostavljanja spisa od Općinskog suda (20. septembra 2012. godine), žalbe izvršenika odbio kao neosnovane. Kada je u pitanju nastavak predmetnog izvršnog postupka, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u relativno kratkom roku zakazao ročište i donio rješenje o izricanju novčane kazne, a potom i odlučio o prigovoru izvršenika. Međutim, nakon donošenja dopunskog rješenja od 26. novembra 2013. godine kojim je odlučio o troškovima izvršenja, Općinskom sudu je trebalo približno godinu dana da rješenjem od 3. novembra 2014. godine prigovore izvršenika odbije kao neosnovane i donese novo rješenje o izricanju novčane kazne izvršenicima (4. novembra 2014. godine).
39. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao, a što i Ustavni sud primjećuje, da je kontinuirano poduzimao veliki broj radnji u navedenom predmetu. Međutim, Ustavni sud, također, primjećuje da se Općinski sud nije detaljnije osvrtao na razloge nedjelotvornosti tog suda i nešto duži period u odlučivanju o prigovoru izvršenika protiv dopunskog rješenja. S druge strane, ocjenjujući apelantovo postupanje, Ustavni sud smatra da je apelant podnošenjem dva prijedloga za izvršenje na određeni način doprinio dužini predmetnog postupka. Međutim, Ustavni sud smatra da se navedeni period, imajući u vidu ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka, ne može smatrati značajnijim doprinosom. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu s članom 64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, imajući u vidu sve predočeno Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena, odnosno da predmetni izvršni postupak nije okončan u smislu odredbe člana 64. ZIP-a. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da se period duži od četiri godine u kojem nije okončan izvršni postupak na način kako je to propisano članom 64. ZIP-a ne može smatrati razumnim sa aspekta standarda prava na pravično suđenje.
40. Dakle, imajući u vidu ukupno trajanje postupka a posebno činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je hitne naravi, Ustavni sud zaključuje da je, zbog dužine izvršnog postupka, došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi
41. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o povredi prava na pristup sudu i prava na imovinu s obzirom na to da se ti navodi zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje.
VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravosnažne presude traje više od četiri godine i kada još uvijek nije okončan iako se, i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka može u odlučujućoj mjeri staviti na teret Općinskom sudu.
43. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić