Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2064/12 (DOO „Dado Komerc“ Tuzla)

Odluka donesena 15. 04. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2064/12

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 04. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2064/12, rješavajući apelaciju DOO „Dado Komerc“ Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija DOO „Dado Komerc“ Tuzla.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 032-0-Ip-07-000270, a koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu.

Nalaže se Općinskom sudu u Lukavcu da, u skladu s članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 126 0 Ip 068061 12 Ip (stari broj 032-0-Ip-07-000270), u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Lukavcu da, u skladu s članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. DOO „Dado Komerc“ Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnio je 30. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-Ip-07-000270.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 13. juna 2012. godine i 12. februara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor 11. jula 2012. godine i 20. februara 2015. godine, a Općinski sud u Lukavcu 5. marta 2015. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je posredstvom punomoćnika 15. maja 2007. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda broj Ps.451/06 od 5. marta 2007. godine. U prijedlogu za izvršenje apelant je tražio da sud dozvoli izvršenje protiv izvršenika DOO „Čamdže“ Lukavac (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate glavnog duga u iznosu od 40.000,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, a izvršenje će se provesti popisom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari.

6. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 032-0-Ip-07-000270 od 11. septembra 2007. godine usvojio apelantov prijedlog za izvršenje.

7. Apelant je podneskom od 23. decembra 2011. godine urgirao u Općinskom sudu da sud postupa u navedenom predmetu.

8. Iz odgovora na apelaciju koji je Općinski sud dostavio 20. februara 2015. godine proizlazi da je predmet broj 32 0 Ip 068061 07 Ip (stari broj 032-0-Ip-07-000270) 28. decembra 2012. godine dostavljen na nadležnost Općinskom sudu u Lukavcu. Uvidom u CMS ustanovljeno je da je predmet u Općinskom sudu u Lukavcu zaveden pod brojem 126 0 Ip 068061 12 Ip.

9. Prema stanju spisa, izvršni postupak je u toku pred Općinskim sudom u Lukavcu. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da su mu u izvršnom postupku povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je naveo da je razlog podnošenja apelacije neprovođenje izvršenja povodom prijedloga za dozvolu izvršenja koji je podnesen Općinskom sudu 15. maja 2007. godine, zbog čega su mu povrijeđena prava na pravično suđenje i nediskriminaciju, kao i pravo na imovinu. Apelant je istakao da Općinski sud nije postupio u skladu s rokovima utvrđenim u odredbama sadržanim u Zakonu o izvršnom postupku FBiH. Apelant je istakao i zahtjev za naknadu štete zbog nedonošenja odluke i neprovođenja izvršenja u razumnom roku u iznosu od 1.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

11. Općinski sud u Tuzli je u odgovoru na apelaciju od 11. jula 2012. godine, između ostalog, naveo da ima neriješeno preko 82.000 izvršnih predmeta, te da se i uz nedovoljan broj sudija i sudskih izvršilaca preduzimaju aktivnosti putem Plana rješavanja starih predmeta radi rješavanja što većeg broja starih predmeta.

12. U odgovoru na apelaciju od 20. februara 2015. godine Općinski sud u Tuzli je naveo da je predmet broj 32 0 Ip 068061 07 Ip (stari broj 032-0-Ip-07-000270) 28. decembra 2012. godine prilikom formiranja Općinskog suda u Lukavcu dostavljen na nadležnost tom sudu. Uvidom u CMS ustanovljeno je da je predmet u Općinskom sudu u Lukavcu zaveden pod brojem 126 0 Ip 068061 12 Ip.

13. Općinski sud u Lukavcu je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju postupka, istakavši da je konkretni predmet zaprimljen na nadležnost prilikom formiranja suda i to u decembru 2012. godine. Osim toga, Općinski sud u Lukavcu naveo je da u konkretnom predmetu nisu preduzimane izvršne radnje, i to isključivo zbog velike opterećenosti suda izvršnim predmetima. V.Relevantni propisi

14. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

18. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

19. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u tom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u tom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

21. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

24. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

a)Period koji se uzima u obzir

25. Ustavni sud zapaža da je apelant 15. maja 2007. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period od oko osam godina.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

26. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda za ljudska prava, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu, Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku, te da apelant svojim ponašanjem nije utjecao na njegovu dužinu.

27. Što se tiče ponašanja redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da Općinski sud u Tuzli i Općinski sud u Lukavcu izvršni postupak nisu okončali ni nakon približno osam godina. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud za ljudska prava, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a.

28. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tek nakon skoro četiri mjeseca (11. septembra 2007. godine) odredio predloženo izvršenje, nakon čega je predmet 28. decembra 2012. godine dostavio Općinskom sudu u Lukavcu na nadležno postupanje. U svom odgovoru na apelaciju od 11. jula 2012. godine Općinski sud u Tuzli je naveo da ima neriješeno preko 82.000 izvršnih predmeta, te da i uz nedovoljan broj sudija i sudskih izvršilaca preduzima aktivnosti putem Plana rješavanja starih predmeta radi rješavanja što većeg broja starih predmeta. U odgovoru na apelaciju od 20. februara 2015. godine Općinski sud u Tuzli se nije očitovao o dužini trajanja postupka, već je samo naveo da je predmet broj 32 0 Ip 068061 07 Ip (stari broj 032-0-Ip-07-000270) 28. decembra 2012. godine dostavljen na nadležnost Općinskom sudu u Lukavcu, a Općinski sud u Lukavcu naveo je da u konkretnom predmetu nisu preduzimane izvršne radnje, i to isključivo zbog velike opterećenosti suda izvršnim predmetima. U vezi s navodima Općinskog suda u Tuzli u kojima je kao razlog dužine trajanja postupka naveo velik broj predmeta uzetih u rad, nedovoljan broj sudija, te da preduzima aktivnosti putem Plana rješavanja starih predmeta, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovano, naprimjer, recesijom, može se opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stavovi 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je Općinski sud u Tuzli preduzeo određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem u konkretnom izvršnom postupku u periodu od preko pet godina i sedam mjeseci (do 28. decembra 2012. godine kada je ustupljen na nadležno postupanje Općinskom sudu u Lukavcu). Imajući u vidu okolnost da je riječ o postupku koji je prema zakonu hitan, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen nego predstavlja hronično preopterećenje suda.

29. Također, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu s članom 64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, a na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena. Ustavni sud naglašava da navodi Općinskog suda u Lukavcu (velika preopterećenost suda izvršnim predmetima) ne mogu biti opravdanje za dužinu izvršnog postupka. Naime, Općinski sud u Lukavcu nije dostavio dokaze koji bi ukazivali na to da je preduzeo adekvatne mjere u smislu sistemskog rješavanja tog problema, pa sama okolnost da ima u radu velik broj predmeta ne može biti opravdanje za nerješavanje konkretnog predmeta u tako dugom periodu, zbog čega se dužina postupka može u cijelosti pripisati propustu Općinskog suda da djelotvorno kontrolira izvršni postupak.

30. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije neophodno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da se ukupan period od oko osam godina u kojem nije okončan izvršni postupak ne može smatrati razumnim s aspekta standarda prava na pravično suđenje.

31. Ustavni sud zaključuje da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. Međutim, kako je u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet dostavljen Općinskom sudu u Lukavcu, to je Općinskom sudu u Lukavcu naloženo da u predmetu broj 126 0 Ip 068061 12 Ip (stari broj 032-0-Ip-07-000270) okonča postupak, u skladu s članom 64. Zakona o izvršnom postupku, bez daljnjeg odgađanja.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta, Ustavni sud smatra da je odluka kojom se utvrđuje kršenje apelantovih ustavnih prava i nalog da se bez daljnjeg odlaganja okonča izvršni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

Ostali navodi

35. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu i prava na nediskriminaciju zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na pravo na imovinu i pravo na nediskriminaciju.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak povodom apelantovog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude traje gotovo osam godina i kada još uvijek nije okončan, iako se, i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret redovnim sudovima.

37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2064/12 (DOO „Dado Komerc“ Tuzla) | Sudska praksa | Aktio