Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2516/14 (H. K.)

Odluka donesena 15. 04. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Bračna stečevina
  • Dioba
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2516/14

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 04. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2516/14, rješavajući apelaciju Hatidže Kadić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. stav (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Hatidže Kadić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu u predmetu broj 20 0 I 017715 13 I 2 (raniji broj I-49/88 i broj I- 2562/91) Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, u skladu s članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 20 0 I 017715 13 I 2 u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.

stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom

74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantici Hatidži Kadić, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 5.700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Hatidža Kadić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Cazina, koju zastupa Mirsad Seferagić, advokat iz Cazina, podnijela je 29. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 20 0 I 017715 13 I 2 (raniji broj I-49/88 i broj I-2562/91).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 4. februara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 25. februara 2015. godine, te dopunu odgovora na apelaciju 8. aprila 2015. godine III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 5. februara 1988. godine ranijem Osnovnom sudu u Cazinu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) podnijela prijedlog za izvršenje protiv M. K. iz Cazina (u daljnjem tekstu: izvršenik) na temelju pravosnažnih presuda Osnovnog suda broj P-200/84 od 6. januara 1986. godine i broj P- 282/87 od 3. augusta 1987. godine, radi fizičke diobe pokretnih i nepokretnih stvari za koje je utvrđeno da čine bračnu stečevinu. Predmet je u Osnovni sud zaprimljen u rad pod brojem I-49/88.

6. Osnovni sud je Rješenjem broj I-49/88 od 27. maja 1988. godine odredio predloženo izvršenje.

7. Osnovni sud je Rješenjem broj I-49/88 od 15. maja 1990. godine izvršio fizičku diobu imovine, a Viši sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Viši sud) je Rješenjem broj Gž-16/91 od 20. juna 1991. godine prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

8. Osnovni sud je Rješenjem broj I-2562/91 od 22. aprila 1996. godine izvršio fizičku diobu nekretnina, a Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Rješenjem broj Gž- 81/97 od 13. maja 1997. godine prvostepeno rješenje u cijelosti potvrdio.

9. Podnescima od 22. decembra 1997. godine i 22. maja 1998. godine apelantica je zahtijevala nastavak i okončanje izvršnog postupka.

10. Općinski sud je rješenjima broj I-2562/91 od 18. juna 1998. godine i 15. februara 1999. godine apelanticu djelomično uveo u posjed dijela nekretnina koje su bile predmet izvršenja te je odredio da apelantica dobije dio pokretnina.

11. Apelantica je podnescima od 10. juna 2002. godine, 10. jula 2002. godine, 8. oktobra 2006. godine i 28. marta 2008. godine urgirala poduzimanje procesnih radnji u navedenom predmetu.

12. Općinski sud je Rješenjem broj 20 0 I 017715 11 I od 5. marta 2013. godine obustavio predmetni izvršni postupak.

13. Nezadovoljna navedenim rješenjem apelantica je 14. marta 2013. godine izjavila žalbu, a Kantonalni sud je Rješenjem broj 20 0 I 017715 13 Gž od 9. oktobra 2013. godine apelanticinu žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

14. Općinski sud je, prema stanju spisa, zakazao ročište za 16. marta 2015. godine, koje je odloženo zbog mogućnosti postizanja sporazuma između stranaka u pogledu fizičke diobe nekretnina.

15. S obzirom da sporazum nije zaključen, Općinski sud je odredio vještačenje vještaka geometra radi identifikacije predmetnih nekretnina i u tu svrhu zakazao ročište na licu mjesta za 6. maja 2015. godine.

16. Prema stanju spisa ovaj izvršni postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelantica smatra da joj je u ovom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je istakla da izloženo činjenično stanje predmeta nesumnjivo ukazuje da je u ovom postupku prekoračeno svako razumno trajanje postupka, a da pri tome apelantica kao i njen punomoćnik nisu uticali na dužinu njegovog trajanja. Imajući u vidu navedeno, apelantica je predložila da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje, naloži Općinskom sudu da njen predmet odmah ili u razumnom roku uzme u rad i okonča, te da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelacije

18. U odgovoru na apelaciju Općinski sud nije obrazlagao razloge dužine trajanja izvršnog postupka, pri čemu je istakao da će nakon ročišta od 16. marta 2015. godine obavijestiti Ustavni sud o daljem stanju spisa i poduzetim radnjama za okončanje postupka.

V.Relevantni propisi

19. Zakon o izvršnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90 i 35/91, te «Službeni list RBiH» br. 2/92, 16/92 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno.

Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

20. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

21. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

23. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

24. Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njenog prijedloga za izvršenje pravosnažnih presuda, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

25. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

26. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

29. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se radi o izvršnom postupku kojeg je apelantica pokrenula prijedlogom od 5. februara 1988. godine, i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Iako apelantica u navodima apelacije ukazuje na dužinu izvršnog postupka počevši od njegovog pokretanja od 5. februara 1988. godine, Ustavni sud podsjeća da period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu, pa će Ustavni sud dužinu postupka cijeniti od tog datuma.

30. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 23/10 od 23. marta 2010. godine, tačka 31), u okolnostima konkretnog slučaja pri ocjeni dužine postupka, cijeniti period od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, odnosno od 14. decembra 1995. godine do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda. Dakle, Ustavni sud zapaža je postupak traje više od 27 godina, a relevantni period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine ovog postupka je period duži od 19 godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

31. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku kojeg je apelantica pokrenula radi izvršenja pravomoćnih presuda Osnovnog suda od 6. januara 1986. godine i 3. augusta 1987. godine, a radi dobe pokretne i nepokretne imovine za koju je utvrđeno da čini bračnu stečevinu. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se konkretan predmet može smatrati nešto složenijim.

32. Analizirajući dužinu trajanja postupka, Ustavni sud prvenstveno primjećuje da on traje više od 27 godina, od toga od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda traje više od 19 godina što je samo po sebi neprihvatljivo dug period. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je regulirano odredbom člana 10. ZIP-a iz 1978. godine i odredbom člana 5. trenutno važećeg ZIP-a. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je prema stanju spisa Osnovni sud prvu procesnu radnju nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, poduzeo nakon proteka približno pet mjeseci kada je u ponovljenom postupku (prema rješenju Višeg suda od 20. juna 1991. godine) izvršio fizičku diobu nekretnina, te da je Kantonalnom sudu trebalo nešto više od jedne godine da rješenjem od 13. maja 1997. godine odluči po izvršenikovoj žalbi. Nakon toga, Općinski sud je po proteku više od godinu dana rješenjima od 18. juna 1998. godine i 15. februara 1999. godine apelanticu djelomično uveo u posjed dijela nekretnina, odnosno dodijelio joj dio pokretnina. Ustavni sud dalje primjećuje da Općinski sud nakon provedenih navedenih izvršnih radnji, prema stanju u spisu i pored apelanticinih brojnih urgencija, u periodu o 14 godina nije poduzimao radnje u navedenom predmetu, nakon čega je rješenjem od 5. marta 2013. godine obustavio izvršni postupak. Međutim, Kantonalni sud je odlučujući o apelanticinoj žalbi, rješenjem od 9. oktobra 2013. godine, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak, a Općinskom sudu je trebalo više od godinu dana da u ponovljenom postupku zakaže ročište (16. marta 2015. godine). Stoga, imajući u vidu navedeno i ukupno trajanje postupka, Ustavni sud zaključuje da je dužina izvršnog postupka a priori nerazumna i ona bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi te izuzetne okolnosti. Naime, u svom odgovoru na apelaciju Općinski sud nije obrazlagao razloge nepostupanja u navedenim periodima, iz čega se može zaključiti da nema razumnog opravdanja za dužinu predmetnog izvršnog postupka pred Općinskim sudom. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, te imajući u vidu da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina izvršnog postupka, koji traje više od 19 godina, može u cijelosti pripisati Općinskom sudu.

33. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da ovaj izvršni postupak traje neopravdano dugo i da je prešao granice «razumnog roka» u smislu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno pravo apelantice iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

34. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

35. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

36. S obzirom na to da izvršni postupak od trenutka stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine traje više od 19 godina i da se radi o postupku koji se smatra hitnim, Ustavni sud nalazi da apelantici treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 5.700,00 KM. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada izvršni postupak traje više od 27 godina, od toga od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda 19 godina, iako se izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju prvostepenog suda.

38. Na osnovu člana 59. stav (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2516/14 (H. K.) | Sudska praksa | Aktio