Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3391/12 (B. T. i M. T.)

Odluka donesena 15. 04. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Stanarsko pravo
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3391/12

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 04. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3391/12, rješavajući apelaciju Branislava Todorovića i Mare Todorović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Branislava Todorovića i Mare Todorović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 001524 09 Fp.

Nalaže se Sudu Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, hitno okonča postupak u predmetu broj S1 3 U 001524 09 Fp, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Sudu Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Branislav Todorović i Mara Todorović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupaju Edina Jahić i Tanja Hadžagić, advokatice iz Sarajeva, podnijeli su 20. septembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Sudom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) u predmetu broj S1 3 U 001524 09 Fp. Apelanti su dopunili apelaciju 22. januara, 12. septembra i 11. decembra 2014. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Ustavni sud je, u skladu s članom 16. stav (3) Pravila Ustavnog suda, s ciljem da pribavi podatke bitne za odluku Ustavnog suda u konkretnom predmetu, pribavio izjašnjenje Vijeća ministara Bosne i Hercegovine broj 05-50-1-3522/12 od 28. februara 2013. godine na delegatsko pitanje delegata Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine povodom preostalih zahtjeva za rješavanje statusa vojnih stanova u BiH i tužbi u upravnom sporu pred Sudom BiH koji nisu riješeni: Kada će biti formirana nova Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica za nastavak obaveza vlasti BiH na implementaciji Aneksa Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini; [...]?

3. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH zatraženo je 5. oktobra 2012. godine, 3. septembra 2013. godine i 25. februara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

4. Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 7. novembra 2012. godine, 16. septembra 2013. godine i 12. marta 2015. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Status Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica

6. Iz Odgovora koje je Vijeće ministara dostavilo na delegatsko pitanje, proizlazi da su mandat i nadležnost Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: Komisija) regulirani Sporazumom zaključenim između Bosne i Hercegovine, Federacije BiH i Republike Srpske o prenosu nadležnosti i nastavku finansiranja i rada Komisije u skladu s članom XVI Aneksa 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i da je Komisija imenovana u maju 2004. godine.

7. Zatim, iz predmetnog Odgovora proizlazi da je na 95. sjednici održanoj 23. jula 2009. godine - Vijeće ministara BiH raspravljalo o radu Komisije, te je temeljem Mišljenja vijeća broj 05- 07-2388-29/09 Komisija prestala sa radom. Na istoj sjednici Vijeća ministara donijet je zaključak da Ministarstvo pravde i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice u saradnji s entitetskim ministarstvima pravde formiraju tročlanu Komisiju koja će predložiti način rješavanja navedene problematike, te postupiti po neriješenim predmetima Komisije i pripremiti izjašnjenje na tužbe podnesene Sudu BiH povodom rješenja koje je donijela Komisija. Tročlana Komisija o načinu rješavanja preostalih obaveza koje su bile u nadležnosti bivše Komisije formirana je na 124. sjednici Vijeća ministara BiH održanoj 10. juna 2010. godine i dostavila je Vijeću ministara Informaciju s prijedlogom načina rješavanja preostalih obaveza bivše Komisije, ali novoformirana Komisija nije nastavila rad na preostalim predmetima iz nadležnosti bivše Komisije niti je izvršila primopredaju arhivske građe i materijalno-tehničkih sredstava Komisije Arhivu BiH.

8. S ciljem realiziranja obaveza i izvršenja zaključaka s 95. sjednice Vijeća ministara BiH, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice sačinilo je Informaciju o radu Komisije s prijedlogom zaključaka, koja je usvojena na 31. sjednici Vijeća ministara BiH od 11. decembra 2012. godine. U predmetnoj Informaciji navedene su aktivnosti i ostvarena korespondencija ovog ministarstva i bivše predsjedavajuće Komisije s Vijećem ministara BiH, Ministarstvom pravde i Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice po pitanju formiranja i nastavka rada nove Komisije i primopredaje arhivske grade i materijalno-tehničkih sredstava Komisije Arhivu Bosne i Hercegovine. Pravni osnov za nastavak rada novoformirane Komisije i imenovanje novih članova Komisije je usvajanje izmjena i dopuna Sporazuma o prenosu nadležnosti i nastavku finansiranja i rada Komisije u skladu s članom XVI Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

9. Posljednjim izmjenama i dopunama Sporazuma zaključenim između Bosne i Hercegovine, Federacije BiH i Republike Srpske o prenosu nadležnosti i nastavku finansiranja i rada Komisije u skladu s članom XVI Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini produžen je mandat novoformiranoj Komisiji do završetka posla, a najduže godinu dana od dana imenovanja nove Komisije. Prijedlog imenovanja novih članova Komisije zatražen je od Vijeća ministara BiH, Vlade Federacije BiH i Vlade Republike Srpske.

10. Konačno, iz predmetnog Odgovora proizlazi da je Predsjedništvo BiH na osnovu prijedloga Vijeća ministara BiH, Vlade Republike Srpske i Vlade Federacije BiH na 32. sjednici održanoj 13. februara 2013. godine imenovalo novu tročlanu Komisiju, čiji zadatak je da u roku od godinu dana od dana imenovanja završi sve preostale predmete iz nadležnosti Komisije.

Uvodne napomene

11. Odlukom Komisije broj 512-2909-1/1 od 2. septembra 2003. godine potvrđeno je da je 1. aprila 1992. godine apelant Branislav Todorović bio nositelj stanarskog prava na stanu u Sarajevu - Centar, Ulica Ismeta Mujezinovića broj 24/4 (u daljnjem tekstu: sporni stan).

12. Odlučujući o zahtjevu Federalnog ministarstva odbrane za ponovno razmatranje Odluke od 2. septembra 2003. godine, Komisija je donijela Odluku broj R-512-2909-1/1-01-241/05 od 14. septembra 2006. godine kojom je odbacila zahtjev kao nedopušten.

13. Nakon toga, Komisija je donijela Odluku broj R-512-2909-1/1-01-241-38/07 od 23. novembra 2007. godine kojom je utvrdila da je osnovan zahtjev Edina Trklje, bivšeg privremenog korisnika spornog stana, za ponovno razmatranje Odluke Komisija od 14. septembra 2006. godine. Stavom II izreke Komisija je Odluku od 14. septembra 2006. godine stavila van snage. Istom odlukom, stavom III izreke, je odbijen zahtjev apelanta Branislava Todorovića za povrat u posjed spornog stana kao neosnovan.

14. Odlukom Komisije broj R-512-2909-1/1-01-241-38-297/08 od 22. decembra 2008. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta Branislava Todorovića da se ponovo razmatra odluka Komisije broj R-512-2909-1/1-01-241-38/07 od 23. novembra 2007. godine.

Osporeni postupak

15. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant 11. marta 2009. godine podnio tužbu Sudu BiH protiv Komisije radi poništenja Odluke broj R-512-2909-1/1-01-241-38-297/08 od 22. decembra 2008. godine kojom je odbijen zahtjev apelanta Branislava Todorovića da se ponovo razmatra Odluka Komisije broj R-512-2909-1/1-01-241-38/07 od 23. novembra 2007. godine. Tužba je u Sudu BiH zaprimljena u rad pod brojem U-104/09, koji je u, međuvremenu, presigniran u broj S1 3 U 001524 09 Fp.

16. Iz predočenih dokumenata proizlazi da predmetni postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su naveli hronologiju postupanja u konkretnom predmetu, predloživši da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih prava, naloži Sudu BiH da u predmetnom upravnom sporu donese meritornu odluku u roku od tri mjeseca, obaveže Bosnu i Hercegovinu da im naknadi nematerijalnu štetu za pretrpljene duševne bolove zbog dugotrajnosti postupka i to po 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana donošenja odluke Ustavnog suda do konačne isplate.

b) Odgovor na apelaciju

18. Sud BiH je u odgovoru na apelaciju od 7. novembra 2012. godine naveo da je u 2009. godini odlukom Vijeća ministara BiH prestao mandat tuženoj Komisiji, te da spisi predmeta tužene Komisije nisu dostavljeni sudu. Dalje, Sud BiH je naveo da je prestankom mandata Komisije doveden u pravno neodrživo stanje zbog toga što je važećim zakonima Komisija propisana kao organ protiv čije odluke se može pokrenuti upravni spor, a s druge strane mandat tužene Komisije je prestao 2009. godine i nikada nije oformljena nova komisija koja bi preuzela obavezu dotadašnje Komisije i koja bi se pojavila kao tuženi organ u upravnim sporovima. Imajući u vidu navedeno, Sud BiH je naveo da nije povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje jer sud nije s namjerom ili svjesno odlagao završetak navedenog upravnog spora, nego je i sam sud doveden u situaciju da ne može završiti više predmeta koji se vode pred tim sudom protiv Komisije jer nadležni organi nisu formirali novu Komisiju koja bi bila slijednik dosadašnje Komisije. Ujedno, Sud BiH je istakao da je preduzeo sve zakonske mjere da pokuša pribaviti spise tužene Komisije, te da i samom sudu ovi predmeti koji se ne mogu završiti predstavljaju problem. Pored toga, Sud BiH je naveo da je onemogućen u svom radu i da bi u interesu suda bilo da se hitno formira Komisija ili bar da se sudu dostave spisi predmeta.

19. Sud BiH je u odgovoru na apelaciju od 16. septembra 2013. godine naveo da navedeni predmet još uvijek nije promijenio fazu – u fazi pripreme (Fp), niti je donesena sudska odluka, zbog toga što do dana slanja odgovora na apelaciju nije određen pravni slijednik tužene strane, odnosno sudu nisu dostavljeni spisi tužene strane da bi se mogla donijeti na zakonu zasnovana odluka.

20. U odgovoru na apelaciju od 12. marta 2015. godine Sud BiH je, između ostalog, naveo da do dana slanja odgovora na apelaciju nije mogla biti donesena odluka jer se nisu stekle procesno-pravne pretpostavke za postupanje suda.

V.Relevantni propisi

21. U Zakonu o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» br. 19/02, 88/07, 83/08, 74/10) relevantne odredbe glase:

Član 28.

Ako tužbu ne odbaci po članu 24. stavu 2. ili po članu 25. ovog zakona, niti poništi upravni akt po članu 26. ovog zakona, Sud će po jedan prepis tužbe s prilozima dostaviti na odgovor instituciji čiji se upravni akt pobija (u daljem tekstu: tužena strana) i zainteresiranim licima, ako takvih lica ima.

Odgovor na tužbu daje se u roku koji Sud odredi u svakom pojedinom slučaju. Ovaj rok ne može biti kraći od 10 ni duži od 20 dana.

U roku iz stava 2. ovog člana tužena strana dužna je poslati Sudu sve spise koji se odnose na predmet. Ako tužena strana i poslije drugog traženja Suda ne pošalje spise predmeta ili ako izjavi da ih ne može poslati, Sud će riješiti stvar i bez spisa u skladu s odredbom člana 35. stav 4. ovog zakona.

Član 35. stav 4.

U slučaju iz stava 3. ovog člana Sud utvrđuje činjenično stanje, po pravilu, na raspravi, ili preko jednog člana sudskog vijeća, ili preko drugog suda ili preko drugog organa. Na raspravu se poziva i stranka. Ako Sud činjenično stanje utvrđuje preko drugog suda ili preko drugog organa, taj sud, odnosno organ obavezni su postupiti po zahtjevu suda u roku koji sud odredi.

Član 64. stav 2.

Po zahtjevu stranke iz stava 1. ovog člana Sud će zatražiti od nadležne institucije spis predmeta i obavještenje o razlozima zbog kojih upravni akt nije donio. Nadležna institucija dužna je dostaviti spis i dati obavještenje odmah, a najkasnije u roku od sedam dana. Ako ona to ne učini, ili ako dato obavještenje, po ocjeni Suda, ne opravdava neizvršenje sudske presude, Sud će donijeti odluku koja u svemu zamjenjuje konačni upravni akt nadležne institucije i dostaviti je nadležnoj instituciji za izvršenje koja je dužna bez odgađanja izvršiti ovu odluku.

VI.Dopustivost

22. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

24. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu relevantne odredbe Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine iz kojih proizlazi da ne postoji efektivan pravni lijek u pogledu dužine postupka pred nadležnim sudom povodom pokrenutog upravnog spora (vidi, inter alia, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3311/08 od 12. oktobra 2011. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba), te imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da ovaj upravni spor nije okončan ni nakon više od šest godina, Ustavni Sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelanti ukazuju da je, zbog dužine trajanja postupka pred Sudom BiH, povrijeđeno njihovo pravo na suđenje u «razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – „razuman rok“

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud zapaža da je apelant Branislav Todorović tužbom koja je u Sudu BiH zaprimljena 11. marta 2009. godine pokrenuo predmetni upravni spor koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni Sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jeste period od preko šest godina.

b)Analiza dužine trajanja postupka

30. U konkretnom slučaju se radi o upravnom sporu koji je apelant Branislav Todorović pokrenuo protiv Komisije radi poništenja Odluke broj R-512-2909-1/1-01-241-38-297/08 od 22. decembra 2008. godine kojom je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za ponovno razmatranje Odluke Komisije broj R-512-2909-1/1-01-241-38/07 od 23. novembra 2007. godine. S tim u vezi, imajući u vidu da se upravni spor, po pravilu, rješava na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku, Ustavni Sud smatra da se ne radi o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je trebalo da razmotri Sud.

31. Sumirajući predmetni postupak, Ustavni sud zapaža da je apelant Branislav Todorović tužbom Sudu BiH pokrenuo upravni spor 11. marta 2009. godine, koji još uvijek nije okončan. Ocjenjujući ponašanje Suda BiH, Ustavni sud primjećuje da Sud BiH još nije odlučio o apelantovoj tužbi, pozivajući se na postojanje objektivnih okolnosti koje ga sprečavaju da postupa, odnosno okolnost da nije određen pravni slijednik tužene Komisije, niti su sudu dostavljeni spisi tužene. Imajući u vidu navode Suda BiH iz odgovora na apelaciju, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je nakon prestanka rada Komisije 2009. godine javna vlast poduzimala određene aktivnosti s ciljem da ispuni svoje pozitivne obaveze da uredi pravni status preostalih predmeta iz nadležnosti Komisije, a zastoj u rješavanju tog pitanja objektivno je uticao i na mogućnost Suda BiH da odlučuje u upravnim sporovima po tužbama protiv Komisije koja je 2009. godine prestala s radom i čiji spisi nisu dostavljeni Sudu BiH. Uvažavajući prethodno izneseno kao objektivne smetnje koje su uticale na dužinu postupka, Ustavni sud iz priloženih dokaza, suprotno navodima Suda BiH iz odgovora na apelaciju, ne uočava da postoje objektivne procesne smetnje za nepostupanje po tužbi apelanata u periodu nakon imenovanja nove tročlane Komisije u februaru 2013. godine pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle, radi se o periodu od preko dvije godine u kojem Sud BiH nije preduzeo niti jednu procesnu radnju, što je posebno neprihvatljivo uzme li se u obzir okolnost da je postupak do tog momenta već trajao duže od tri godine. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH imao na raspolaganju i procesnu mogućnost da riješi stvar i bez spisa tužene ako tužena strana i poslije drugog traženja Suda ne pošalje spise predmeta ili ako izjavi da ih ne može poslati (član 28. stav 3. Zakona o upravnim sporovima BiH). Dakle, imajući u vidu sve navedeno i naročito činjenicu da Sud BiH, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon šest godina još uvijek nije okončao predmetni postupak, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava apelanata na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. stav (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, iznimno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

34. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantima dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njihovog prava na pravično suđenje i što je izdan nalog Sudu BiH da po hitnom postupku okonča predmetni postupak.

Ostali navodi

35. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na dom i prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata u odnosu na pravo na dom i pravo na imovinu. VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak pred Sudom BiH u upravnom sporu traje preko šest godina i 10 mjeseci i još uvijek nije okončan, a što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Sudu BiH, koji nije vodio postupak na način kako je to propisano Zakonom o upravnim sporovima BiH.

37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3391/12 (B. T. i M. T.) | Sudska praksa | Aktio