Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3981/12 (S. A.)
Odluka donesena 15. 04. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3981/12
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3981/12, rješavajući apelaciju S. A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija S. A.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 314410 14 Rsž od 24. decembra 2014. godine vraćen Općinskom sudu u Sarajevu na ponovno suđenje.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 65 0 Rs 314410 15 Rs 2, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. A., podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Rs 009152 08 Rsz od 10. septembra 2012. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-P-07-007464 od 25. februara 2008. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. S. A. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gračanice, koju zastupa Sejad Mujačić, advokat iz Gračanice, podnijela je 16. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Rs 009152 08 Rsz od 10. septembra 2012. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-P-07-007464 od 25. februara 2008. godine, te zbog dužine trajanja parničnog postupka radi zaštite prava iz radnog odnosa. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda od Kantonalnog suda, Općinskog suda, kao i od suprotne strane u postupku UPI BANKE d.d. Sarajevo (novi naziv: INTESA SANPAOLO BANK d.d. Bosna i Hercegovina; u daljnjem tekstu: tužena), zatraženo je 26. februara 2015. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 9. marta 2015. godine, Kantonalni sud 12. marta 2015. godine, a tužena 11. marta 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 11. marta 2005. godine podnijela Općinskom sudu tužbu protiv tužene kojom je tražila da se utvrdi da joj je Odlukom tužene broj D-1/05 od 28. januara 2005. godine nezakonito prestao Ugovor o radu s tuženom, da se poništi navedena odluka i da se tužena obaveže da joj naknadi plaću za period od 11. februara 2005. godine pa do 1. augusta 2005. godine u mjesečnom iznosu od 3.400,00 KM uvećan za minuli rad od 16,80% na mjesečnom nivou, odnosno 571,00 KM, da joj ukupno isplati na ime plaća 20.400,00 KM plus minuli rad u iznosu od 3.426,00 KM, te da joj isplati na ime regresa za 2005. godinu iznos od 2.380,00 KM, na ime stimulacije po Ugovoru o radu 1% od neto dobitka tužene na godišnjem nivou za 2004. godinu, te naknadi štetu zbog pretrpljenih duševnih bolova u iznosu od 5.000,00 KM, za sve iznose sa zateznom kamatom počev od podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da joj nadoknadi troškove postupka.
6. Presudom Općinskog suda broj 065-0-P-07-007464 od 25. februara 2008. godine odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.
7. Presudom Kantonlanog suda broj 09 0 Rs 009152 08 Rsz od 10. septembra 2012. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba izjavljena protiv presude Općinskog suda od 25. februara 2008. godine.
8. Iz odgovora na apelaciju koji je dostavio Općinski sud, proizilazi da je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) postupajući po reviziji koju je izjavila apelantica, donio Rješenje broj 65 0 Rs 314410 13 Rev od 11. februara 2014. godine kojom je reviziju usvojio, drugostepenu presudu ukinuo i predmet vratio Kantonalnom sudu na ponovno suđenje.
9. Nakon toga, što također proizlazi iz odgovora na apelaciju, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 65 0 Rs 314410 14 Rsž od 24. decembra 2014. godine kojim je apelantičinu žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak, a to rješenje je, zajedno s cijelim spisom, u Općinskom sudu zaprimljeno 18. februara 2015. godine.
10. Prema stanju spisa i raspoloživim informacijama s kojima Ustavni sud raspolaže Općinski sud još uvijek nije donio odluku u predmetnoj pravnoj stvari.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno njeno pravo na suđenje u «razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Osim nezadovoljstva iskazanim u pogledu dužine postupka, apelantica je navela da su Općinski sud i Kantonalni sud prilikom donošenja svojih odluka (broj 065-0-P-07-007464 od 25. februara 2008. godine i broj 09 0 Rs 009152 08 Rsz od 10. septembra 2012. godine) počinili bitne povrede odredaba postupka, između ostalog, istakavši da je prvostepeni sud svoju odluku zasnovao na dokazu koji nije izveden na glavnoj raspravi, te da je na taj način povrijedio odredbu člana 4. Zakona o parničnom postupku, u vezi sa odredbom člana 209. istog zakona. Zatim, apelantica smatra da su osporene presude rezultat pogrešne primjene materijalnog prava. Imajući u vidu navedeno, apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji njenu apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, te da ukine Presudu Kantonalnog suda broj 09 0 Rs 009152 08 Rsz i predmet vrati na ponovni postupak, kako bi se donijela nova odluka u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Evropske konvencije.
b) Odgovor na apelaciju
12. Općinski sud se u svom odgovoru na apelaciju nije izjasnio na navode apelacije, već je samo hronološki ukratko konstatovao kada su donesene odluke u ovoj pravnoj stvari.
13. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju također opisao hronologiju parničnog postupka, kako je navedeno u činjeničnom stanju.
14. Tužena je u odgovoru na apelaciju opisala hronologiju postupka, te predložila da se Ustavni sud, nakon ocjene svih navoda iz apelacije i odgovora na nju, te provedenog postupka, proglasi nenadležnim za odlučivanje u ovoj apelaciji, odnosno da podnesenu apelaciju odbaci kao preuranjenu.
V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost
16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost u odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj 09 0 Rs 009152 08 Rsz od 10. septembra 2012. godine
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
19. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. Član 18. stav (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
21. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
22. U konkretnom slučaju apelantica je protiv Presude Kantonalnog suda broj 09 0 Rs 009152 08 Rsz od 10. septembra 2012. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem od 11. februara 2014. godine reviziju usvojio, presudu Kantonalnog suda ukinuo i predmet vratio Kantonalnom sudu na ponovno suđenje. Nakon toga, Kantonalni sud je donio rješenje od 24. decembra 2014. godine kojim je apelantičinu žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
23. Ustavni sud zapaža da je postupak u toku pred Općinskim sudom, pa slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.
Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja postupka
24. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
25. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
26. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
28. Apelantica navodi da joj je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – „razuman rok“
29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
31. Ustavni sud prije svega ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a)Period koji se uzima u obzir
32. Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom koja je u Općinskom sudu primljena 11. marta 2005. godine pokrenula parnični postupak koji, prema stanju spisa i raspoloživim podacima, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jeste period od preko 10 godina.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
33. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelantica pokrenula parnični postupak radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, što je bez sumnje od značaja za apelanticu, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom predmetu. Osim toga, Ustavni sud ukazuje na to da je riječ o radnom sporu koji je po zakonu hitan i koji zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da se parnični postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja.
34. Sumirajući ovaj parnični postupak, Ustavni sud zapaža da je apelantica 11. marta 2005. godine pokrenula radni spor koji još uvijek nije okončan. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud donio presudu nakon skoro tri godine (25. februara 2008. godine), a da se u odgovoru na apelaciju nije izjašnjavao na navode o trajanju postupka, već je samo hronološki ukratko konstatovao kada su donesene odluke u ovoj pravnoj stvari. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud prvi put donio presudu nakon četiri i po godine (10. septembra 2012. godine), a drugi put je donio rješenje nakon nešto više od 10 mjeseci (24. decembra 2014. godine). U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud se, također, nije izjašnjavao na navode o dužini trajanja postupka, nego je samo opisao hronologiju postupka, kako je navedeno u činjeničnom stanju. Također, Ustavni sud zapaža da su Općinski sud i Kantonalni sud postupali nedjelotvorno s obzirom da je rješenjem Vrhovnog suda od 11. februara 2014. godine apelantičina revizija usvojena, drugostepena presuda ukinuta i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje. Ustavni sud, također, zapaža da se predmet od 18. februara 2015. godine nalazi kod Općinskog suda, te da je neizvjesno kada će biti donesena odluka o apelantičinoj tužbi. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se dužina postupka, posmatranog u cjelini, koji traje preko 10 godina i koji još uvijek nije okončan, može pripisati Općinskom i Kantonalnom sudu. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog i Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje preko 10 godina i koji još uvijek nije okončan može u najvećem dijelu pripisati Općinskom i Kantonalnom sudu.
35. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
36. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantičine navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, budući da se i ti navodi odnose na dužinu trajanja postupka.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantičinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak koji se tiče radnih odnosa i koji se po zakonu smatra hitnim nije okončan duže od 10 godina od podnošenja tužbe. Ustavni sud smatra da se dosadašnje trajanje postupka može u cijelosti staviti na teret Općinskom i Kantonalnom sudu koji nisu dali razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka, niti su poduzimali radnje kako je to propisano procesnim zakonom.
38. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić