Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1670/12 (M. Đ.)
Odluka donesena 15. 04. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1670/12
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1670/12, rješavajući apelaciju Milenka Đuričića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b, člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Milenka Đuričića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 032-0-I-09-010909.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Milenko Đuričić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnio je 8. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pokrenutog povodom njegovog prigovora kao izvršenika na Rješenje o izvršenju Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 032-0-I-09-010909.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 11. maja 2012. godine i 11. februara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 10. septembra 2012. godine i 24. februara 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je kao izvršenik u predmetnom izvršnom postupku 8. februara 2010. godine izjavio prigovor na Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj 032-0-I-09-010909 od 1. februara 2010. godine. Općinski sud je o prigovoru odlučio Zaključkom broj 32 0 I 104704 09 I (raniji broj predmeta 032-0-I-09-010909) od 4. oktobra 2012. godine, kojim je određeno da se prijedlog za izvršenje tražioca izvršenja smatra tužbom, te da će se postupak nastaviti prema odredbama parničnog postupka, a izvršenje se odlaže do okončanja parničnog postupka.
6. U toku izvršnog postupka Općinski sud je prijedlog za izvršenje tražioca izvršenja zaveo i vodio kao predmet pod brojem 032-0-I-09-010909, a u toku izvršnog postupka iz stanja spisa proizlazi da je izvršni postupak nastavio da vodi pod brojem 32 0 I 104704 09 I. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
7. Apelant smatra da je zbog neodlučivanja Općinskog suda povodom njegovog prigovora na rješenje o izvršenju u zakonskom roku, odnosno u periodu dužem od dvije godine, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje, prava na imovinu i prava na nediskriminaciju iz čl. II/3.e) i k), i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju i člana 14. Evropske konvencije.
8. Apelant zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku traži i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
9. U odgovoru na apelaciju od 10. septembra 2012. godine Općinski sud je naveo da je Rješenje o izvršenju broj 032-0-I-09-010909 donio 1. februara 2010. godine, da je apelant kao izvršenik u izvršnom postupku 8. februara 2010. godine uložio prigovor na navedeno rješenje o izvršenju, o kojem Općinski sud nije odlučio zbog velikog broja neriješenih predmeta koje ima u postupku, naročito komunalnih predmeta, u koju kategoriju Općinski sud svrstava i konkretni predmet.
10. U odgovoru na apelaciju od 24. februara 2015. godine Općinski sud je istakao da je povodom prigovora apelanta kao izvršenika donio Zaključak broj 32 0 I 140704 09 I od 4. oktobra 2012. godine, kojim je odlučio da se prijedlog za izvršenje tražioca izvršenja smatra tužbom, da se stranke upućuju na parnični postupak, te da se izvršenje odlaže do okončanja parničnog postupka, u zavisnosti od toga da li će tražilac izvršenja uspjeti u parničnom postupku. Općinski sud navodi i to da apelant kao izvršenik u izvršnom postupku nije podnosio urgencije Općinskom sudu radi rješavanja o njegovom prigovoru na navedeno rješenje o izvršenju, te da konkretni predmet svrstava u kategoriju komunalnih predmeta, koji po svojoj prirodi nije hitan i nema prioritet u rješavanju, u odnosu na Plan rješavanja starih predmeta.
V.Relevantni propisi
11. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 6.
(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.
(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.
(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.
Član 46.
Prigovor (1) Rješenje o izvršenju može se pobijati prigovorom.
(2) U pogledu sadržaja prigovora na odgovarajući način se primjenjuju odredbe o žalbi iz Zakona o parničnom postupku.
(3) Rješenje kojim je prijedlog za izvršenje odbačen ili odbijen tražilac izvršenja može da pobija samo žalbom.
Član 49.
Rješenje o prigovoru (1) Rješenje o prigovoru donosi sudija.
(2) Rješenjem se prigovor usvaja, odbija ili se odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen.
(3) Ako usvoji prigovor sud će, prema okolnostima slučaja, da obustavi izvršenje u potpunosti ili djelimično i ukine provedene radnje.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
12. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
14. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Na osnovu ove odredbe, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva, iako je Općinski sud nakon podnošenja apelacije i davanja odgovora na apelaciju od 10. septembra 2012. godine donio Zaključak broj 32 0 I 140704 09 I (raniji broj predmeta 032-0-I-09- 010909) od 4. oktobra 2012. godine, kojim je stranke uputio na parnični postupak, te je izvršenje odložio do okončanja parničnog postupka, budući da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
15. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum Pravo na pravično suđenje
16. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantni principi
19. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
20. Ustavni sud podsjeća na to da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju apelant žalio na to da Općinski sud nije u razumnom roku odlučio o njegovom prigovoru na Rješenje o izvršenju broj 032-0-I-09-010909 od 1. februara 2010. godine.
21. Ustavni sud zapaža da je apelant prigovor na navedeno rješenje o izvršenju uložio 8. februara 2010. godine, a da je Općinski sud donio zaključak 4. oktobra 2012. godine, kojim je stranke uputio na parnični postupak, a predmetno izvršenje odložio do okončanja parničnog postupka. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupka, odnosno perioda koji je Općinskom sudu bio potreban da odluči o apelantovom prigovoru na rješenje o izvršenju, jeste period duži od dvije godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
22. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o izvršnom postupku koji se protiv apelanta vodio u Općinskom sudu, na osnovu izvršne isprave, računa za komunalne usluge, te da je postupak odložen, a stranke upućene na parnicu.
23. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud pet mjeseci nakon podnošenja apelacije odlučio o apelantovom prigovoru tako što je Zaključkom broj 32 0 I 140704 09 I 4. oktobra 2012. godine odložio izvršni postupak, prijedlog za izvršenje se smatra tužbom, te je uputio stranke na parnični postupak. Iz stanja spisa proizlazi da apelant nije uložio žalbu na zaključak Općinskog suda kojim je upućen na parnični postupak, te da Ustavnom sudu nije dostavio dopunu apelacije kojom bi svoje navode iz predmetne apelacije, eventualno, proširio i na parnični postupak. Iz navedenog proizlazi da Općinski sud nakon donošenja navedenog zaključka iz objektivnih razloga ne postupa u izvršnom postupku, koji je odložen do okončanja parničnog postupka.
24. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u periodu od 8. februara 2010. godine, kada je apelant uložio prigovor na rješenje o izvršenju, pa do podnošenja apelacije, odnosno do donošenja Zaključka broj 32 0 I 140704 09 I od 4. oktobra 2012. godine, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud o apelantovom prigovoru odlučio tek nakon više od dvije godine, a kao opravdanje Općinski sud je naveo da ima velik broj predmeta u radu, da apelantov predmet svrstava u kategoriju komunalnih predmeta koji po svojoj prirodi ne spadaju u kategoriju hitnih predmeta, te da predmete rješava prema Planu rješavanja starih predmeta. Imajući u vidu navode Općinskog suda iz odgovora na apelaciju, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sustav tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud preduzeo određene korake s ciljem umanjenja zaostataka u radu donošenjem Plana rješavanja starih predmeta, te određivanjem prioriteta u postupanju. Osim navedenog, Ustavni sud zapaža, imajući u vidu okolnost konkretnog slučaja, da je pet mjeseci nakon podnošenja apelacije odlučeno o apelantovom prigovoru, čime je okončana apelantova neizvjesnost u pogledu njegovog pravnog položaja, a budući da je tom prilikom odloženo izvršenje protiv apelanta, te stranke upućene na parnicu, slijedi da je izvršni postupak okončan u odnosu na apelantove navode istaknute u apelaciji. Budući da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju ponudio razloge za neodlučivanje o apelantovom prigovoru u zakonskom roku, koji se Ustavnom sudu čine razumnim, slijedi da dužina trajanja postupka pokrenutog povodom apelantovog prigovora u okolnostima konkretnog slučaja zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi
25. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se apelantovi navodi o povredi prava na imovinu i nediskriminaciju zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na pravo na imovinu i nediskriminaciju iz člana II/3.k) i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 14. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
26. Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povodom njegovog prigovora na rješenje o izvršenju Općinskog suda u iznosu od 300,00 KM. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade. VIII.Zaključak
27. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku, uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja, nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić