Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2802/14 (N. D.)

Odluka donesena 15. 04. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Radni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2802/14

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 04. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2802/14, rješavajući apelaciju Nusreta Durakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Nusreta Durakovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Rs 185808 12 Rsž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku po žalbi u predmetu broj 65 0 Rs 185808 12 Rsž, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.

stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nusret Duraković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Senija Poropat, advokatica iz Vogošće, podnio je 17. juna 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan žalbeni postupak koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Rs 185808 12 Rsž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je zatraženo 6. februara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 13. februara 2015. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 185808 11 Rs od 12. aprila 2012. godine tuženi Kanton Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) je, između ostalog, obavezan da apelantu kao drugotužitelju na ime potraživanja iz radnih odnosa isplati iznose preciznije navedene pod točkom dva izreke presude.

6. Nezadovoljan navedenom presudom tuženi je blagovremeno izjavio žalbu (nije precizirano kada), a predmet je 23. augusta 2012. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja po žalbi.

7. Podneskom od 23. septembra 2013. godine apelant je zahtijevao hitno donošenje odluke, a Kantonalni sud je dopisom od 13. novembra 2013. godine obavijestio apelantovog punomoćnika da je u skladu s članom 55. Zakona o unutrašnjem sudskom poslovanju, predsjednik Kantonalnog suda odobrio da se navedeni predmet tretira kao hitan i da će se odmah dostaviti u rad postupajućem sudiji.

8. Prema stanju u spisu Kantonalni sud nije donio odluku po žalbi.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da mu je u ovom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelant je ukratko izložio tok postupka te je istakao da je predsjednik Kantonalnog suda odobrio prioritetno rješavanje predmeta pismenim aktom od 13. novembra 2013. godine, ali da navedeni predmet do trenutka podnošenja apelacije nije riješen po žalbi, iako se radi o hitnom predmetu iz oblasti radnih odnosa. Imajući u vidu navedeno apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku, naloži Kantonalnom sudu da po hitnom postupku okonča postupak, te da naloži Vladi Kantona Sarajevo da apelantu u roku od tri mjeseca isplati iznos od 2.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelacije

10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je ukratko izložio tok postupka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da navedeni sud od 2011. godine radi na osnovu planova za rješavanje starih predmeta u skladu s Uputstvom Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, te da navedeni predmet nije bio uzet u rad jer nije bio obuhvaćen ranijim planovima, niti je obuhvaćen Planom za period januar-mart 2015. godine. Također, Kantonalni sud je istakao da su postupajuće sudije bili zaduženi s velikim brojem predmeta, da je predsjednik suda u skladu s odredbom člana 55. Pravilnika o unutrašnjem sudskom poslovanju 13. novembra 2013. godine izdao odobrenje da se predmetni postupak tretira kao hitan, kao i da će u narednom periodu biti donesena odluka u navedenom predmetu.

V.Relevantni propisi

11. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217.

(3) Drugostepeni će sud održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(4) Drugostepeni će sud donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost

12. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

14. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Kantonalni sud u vremenskom periodu dužem od dvije godine nije odlučio o žalbi protiv prvostepene presude, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

16. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

19. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelant ukazuje na dužinu trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom, pa će Ustavni sud, u skladu s odredbom člana 31. Pravila Ustavnog, ispitati dužinu trajanja tog dijela postupka. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se ovaj spis od 23. augusta 2012. godine nalazi pred Kantonalnim sudom, te da Kantonalni sud nije donio odluku po žalbi tuženog. Stoga, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period od približno dvije godine i osam mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

20. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se žalbeni postupak tiče tužbenog zahtjeva radi zaštite prava iz radnog odnosa, te da se, imajući u vidu radnje koje je Kantonalni sud trebao provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Također, Ustavni sud podsjeća da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku iz radnih odnosa u kojima su sudovi, u skladu s odredbom člana 420. Zakona o parničnom postupku, dužni uvijek obraćati posebnu pažnju na potrebu hitnog rješavanja.

21. Analizirajući dužinu trajanja ovog postupka i ponašanje drugostepenog suda, Ustavni sud na temelju stanja u spisu primjećuje da je tuženi izjavio žalbu protiv prvostepene presude, te da se predmet od 23. augusta 2012. godine nalazi pred Kantonalnim sudom koji do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o žalbi tuženog. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na odredbe člana 217. stav 3. i 4. Zakona o parničnom postupku kojima su propisani rokovi u kojima je drugostepeni sud dužan postupati pri odlučivanju u žalbenom postupku. Također, iz činjeničnog stanja predmeta očito proizlazi da Kantonalni sud nije donio odluku u zakonskom roku od 75 dana od kada mu je prvostepeni sud dostavio spis na odlučivanje, odnosno da se predmet više od dvije godine i osam mjeseci nalazi u Kantonalnom sudu. S druge strane, apelant je podneskom od 23. septembra 2013. godine urgirao hitno donošenje odluke pokušavajući na taj način ostvariti što hitnije rješavanje navedenog predmeta. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je, kao obrazloženje zbog čega nije donesena drugostepena odluka, naveo svoju obavezu da predmete rješava prema redoslijedu inicijalnog akta, koji je određen Planom rješavanja starih predmeta koji se donosi u skladu s uputama Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća. Također, Kantonalni sud kao razlog dužine trajanja postupka navodi veliki broj predmeta dodijeljenih u rad postupajućim sudijama. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, na primjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se poduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva izvanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stavovi 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost postupajućih sudija velikim brojem predmeta ne može se smatrati izvanrednom okolnošću, nego sistematskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari kada dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je Kantonalni sud poduzeo određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom Planu rezultiralo je nepostupanjem povodom žalbe tuženog u predmetu po apelantovoj tužbi u periodu od preko dvije godine i osam mjeseci, budući da apelantov predmet nije uvršten u navedeni Plan. Imajući u vidu okolnost da je riječ o postupku koji je prema zakonu hitan, te da je od posebnog značaja za apelanta jer se tiče zaštite prava iz radnog odnosa, dakle njegove egzistencije, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen nego predstavlja hronično preopterećenje suda. Tomu u prilog govori i činjenica da je predsjednik Kantonalnog suda dopisom od 13. novembra 2013. godine obavijestio apelanta da je odobreno da se navedeni predmet tretira kao hitan i da će se odmah dostaviti u rad postupajućem sudiji, međutim Ustavni sud primjećuje da i pored toga navedeni predmet nije bio uzet u rad nakon proteka više od godinu dana. Sve navedeno i naročito činjenica da Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon dvije godine i osam mjeseci nije donio drugostepenu odluku u navedenom predmetu, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

22. Na temelju izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

23. U smislu člana 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, iznimno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

24. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdan nalog Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku o izjavljenoj žalbi.

Ostali navodi

25. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s povredom prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o povredi prava na imovinu, s obzirom da se ti navodi zasnivaju na navodima o dužini trajanja postupka.

VIII.Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada žalbeni postupak iz oblasti radnih odnosa, koji je prema samom zakonu hitne prirode, traje preko dvije godinei osam mjeseci. Naime, takva dužina postupka može se u cijelosti staviti na teret Kantonalnom sudu koji i pored poduzetih mjera u organizaciji svog rada nije postigao odgovarajuću efikasnost u radu.

27. Na osnovu člana 59. stav (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2802/14 (N. D.) | Sudska praksa | Aktio