Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3942/14 (D. R.)
Odluka donesena 15. 04. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3942/14
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj: AP 3942/14, rješavajući apelaciju D. R. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b, člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija D. R.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, u postupku koji se vodio kod Osnovnog suda u Banja Luci u predmetu broj: 71 0 Mal 041449 04 Mal, koji je okončan sudskim poravnanjem kod Osnovnog suda u Banja Luci broj:
71 0 Mal 041449 04 Mal od 3. jula 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. D. R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 26. avgusta 2014. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), zbog dužine trajanja postupka koji se vodio pred Osnovnim sudom u Banja Luci (u daljem tekstu: Osnovni sud), kao izvršni postupak u predmetu broj: I-6013/02 a nastavljen kao parnični postupak koji se vodio pred Osnovnim sudom u predmetu broj: 71 0 Mal 041449 04 Mal, a koji je okončan sudskim poravnanjem parničnih stranaka na ročištu održanom pred Osnovnim sudom 3. jula 2014. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 11. februara 2015. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 24. februara 2015. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je, kao izvršenik, 24. marta 2004. godine, uložio prigovor na rješenje o izvršenju Osnovnog suda broj: I-6013/02 od 30. jula 2003. godine. Osnovni sud je nakon prijema prigovora apelanta, donio rješenje broj: I-6013/02 od 5. maja 2004. godine, kojim stranke upućuje na parnični postupak, a predmetno izvršenje odgađa do okončanja parničnog postupka.
6. Postupak u ovoj pravnoj stvari je nastavljen kao parnični postupak i predmet je zaveden i vođen kod Osnovnog suda pod brojem: 71 0 Mal 041449 04 Mal.
7. Osnovni sud je, nakon upućivanja stranaka na parnični postupak, prvu procesnu radnju preduzeo održavanjem pripremnog ročišta 15. maja 2014. godine, a nastavkom pripremnog ročišta od 27. juna 2014. godine, Osnovni sud je u ovoj pravnoj stvari preduzeo drugu procesnu radnju, da bi parnične stranke, prije zakazanog ročišta za glavnu raspravu od 29. avgusta 2014. godine, na ročištu održanom 3. jula 2014. godine, pred Osnovnim sudom na zapisnik, zaključile sudsko poravnanje i na taj način okončale predmetni parnični postupak.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka, koji je pokrenut prijedlogom za izvršenje tražioca izvršenja, u izvršnom postupku, a nastavljen u parničnom postupku nakon ulaganja prigovora apelanta, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da je predmetni postupak, koji je okončan sudskim poravnanjem 3. jula 2014. godine, trajao duže od 11 godina i zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.300,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
9. U odgovoru na apelaciju od 24. februara 2015. godine, Osnovni sud se nije očitovao na navode o dužini trajanja postupka, nego je samo naveo da su parnične stranke na pripremnom ročištu održanom 3. jula 2014. godine, zaključile sudsko poravnanje po pitanju duga za neplaćenu stanarinu apelanta, a da je tužilac povukao tužbu u dijelu u kojem je potraživao naknadu od apelanta za korištenje građevinskog zemljišta i komunalnu naknadu, o čemu je sud donio rješenje koje je pravosnažno.
V. Relevantni propisi
10. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
11. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
14. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, u parničnom postupku koji je okončan sudskim poravnanjem parničnih stranaka. Ustavni sud zapaža da je apelant sudsko poravnanje pred Osnovnim sudom zaključio 3. jula 2014. godine, a apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, podnio je Ustavnom sudu 26. avgusta 2014. godine. Apelant je blagovremeno u roku od 60 dana, podnio apelaciju Ustavnom sudu, a što je u skladu sa odredbom člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
16. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Osnovnim sudom došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a) Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
17. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
18. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31 Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkrentom slučaju apelant žalio na nerazumnu dužinu trajanja cjelokupnog postupka, računajući rok od rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj: I-6013/02 od 30. jula 2003. godine, u izvršnom postupku, pa do zaključivanja sudskog poravnanja u parničnom postupku, na ročištu održanom 3. jula 2014. godine, koji se vodio kod Osnovnog suda u predmetu broj: 71 0 041449 04 Mal.
19. Ustavni sud zapaža da je apelant 24. marta 2004. godine, podnio prigovor na rješenje o izvršenju Osovnog suda broj: I-6013/02 od 30. jula 2003. godine, o kojem je Osnovni sud odlučio rješenjem broj: I-6013/02 od 5. maja 2004. godine, i stranke uputio na parnični postupak, a predmetno izvršenje odložio do okončanja predmetnog parničnog postupka, te da su stranke u toku parničnog postupka, na pripremnom ročištu održanom 3. jula 2014. godine, sklopile sudsko poravnanje, kojim je okončan predmetni postupak. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste period duži od 11 godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
20. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o predmetu koji je pokrenut kao izvršni postupak, a koji je nastavljen u parničnom postupku, koji se vodio kod Osnovnog suda, da se radilo o postupku čija priroda zahtjeva određenu hitnost u postupanju, te da se ne radi o naročito složenom postupku.
21. Nadalje, da je predmetni postupak pokrenut prijedlogom za izvršenje tražioca izvršenja protiv apelanta; da je Osnovni sud rješenjem o izvršenju broj: I-6013/02 od 30. jula 2003. godine dozvolio predmetno izvršenje, te da je apelant protiv navedenog rješenja o izvršenju Osnovnog suda izjavio prigovor, nakon čega je Osnovni sud rješenjem broj: I-6013/02 od 5. maja 2004. godine, stranke uputio na parnični postupak, a predmetno izvršenje odložio do okončanja parničnog postupka.
22. Osnovni sud je u parničnom postupku prvu procesnu radnju preduzeo održavanjem pripremnog ročišta od 15. maja 2014. godine, zatim nastavak pripremnog ročišta 27. juna 2014. godine, a prije zakazanog ročišta za glavnu raspravu od 29. avgusta 2014. godine, stranke su na zapisnik na ročištu održanom 3. jula 2014. godine, zaključile sudsko poravnanje.
23. Ustavni sud zaključuje, da je Osnovni sud, nakon što je predmetni postupak nastavljen po odredbama Zakona o parničnom postupku, prvu procesnu radnju u cilju daljeg nastavka i vođenja predmetnog postupka, preduzeo zakazivanjem i provođenjem pripremnog ročišta od 15. maja 2014. godine. Osnovni sud u vremenskom periodu dužem od deset godina u predmetnom parničnom postupku nije preduzeo niti jednu procesnu radnju u cilju njegovog okončanja, a cijeli postupak okončan je sudskim poravnanjem nakon više od 11 godina. Pri tome Ustavni sud zapaža da u odgovoru na apelaciju Osnovni sud nije ponudio bilo kakvo opravdanje, odnosno razlog za dužinu trajanja predmetnog postupka.
24. S obzirom na naprijed navedeno, a naročito na činjenicu da Osnovni sud nije ponudio bilo kakvo opravdanje za desetogodišnju neaktivnost u predmetnom postupku, te da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja postupka, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
25. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
26. Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke Osnovnog suda u razumnom roku, u iznosu od 3.300,00 KM. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štete. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
27. Ocjenjujući predmetni postupak, odnosno njegov značaj za apelanta i činjenicu da je konačna odluka donesena, Ustavni sud smatra da je za apelanta odgovarajuća satisfakcija ova odluka kojom se utvrđuje kršenje njegovih ustavnih prava.
VIII. Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «suđenje u razumnom roku» jer je Osnovnom sudu bilo potrebno duže od 11 godina da bi okončao predmetni postupak, a u odgovoru na apelaciju nije dao bilo kakvo obrazloženje za tako dugo trajanje predmetnog postupka, koji je prvobitno vođen kao izvršni postupak, a okončan kao parnični, a iz stanja spisa proizilazi da apelant svojim ponašanjem nije uticao na dužinu trajanja predmetnog postupka.
29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić