Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2120/14 (V. M.)

Odluka donesena 15. 04. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2120/14

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 04. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2120/14, rješavajući apelaciju V. M., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija V. M.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Kotor-Varoši pod brojem 73 0 I 000928 08 I.

Nalaže se Osnovnom sudu u Kotor-Varoši da, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča postupak u predmetu broj 73 0 I 000928 08 I, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Kotor-Varoši da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. V. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kog zastupa Ljiljana Stajić, advokatkinja iz Banjaluke, podnio je 8. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Kotor-Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 73 0 I 000928 08 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 23. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud dostavio je odgovor na apelaciju 4. februara 2015. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelant je 14. marta 2008. godine Osnovnom sudu u Banjaluci podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Osnovnog suda broj 073-0-P-06-000 135 od 7. marta 2007. godine, predloživši da sud dozvoli izvršenje protiv AD „Mehanička prerada drveta“ Čelinac (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naknade nematerijalne štete u iznosu od 17.500,00 KM, te troškova postupka u iznosu od 4.661,80 KM. U prijedlogu za izvršenje apelant je tražio da sud odredi izvršenje na izvršenikovim računima. Predmet je u Osnovni sud u Banjaluci primljen pod brojem I-6785/08.

6. Osnovni sud u Banjaluci donio je Rješenje broj 071-0-I-08-006785 od 4. juna 2008. godine, kojim se proglasio mjesno nenadležnim i predmet ustupio na rješavanje Osnovnom sudu kao mjesno nadležnom sudu na čijem području se nalaze izvršenikove pokretne stvari.

7. Apelant je 5. septembra 2008. godine uredio prijedlog za izvršenje i proslijedio ga Osnovnom sudu kao mjesno nadležnom.

8. Osnovni sud je donio Rješenje broj 73 0 I 000928 08 I od 28. maja 2009. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje. Rješenje je 24. juna 2009. godine dostavljeno bankama na sprovođenje.

9. Kako izvršenik nije imao sredstva na računu, apelant je promijenio sredstvo i predmet izvršenja, te tražio naplatu dosuđenog iznosa i troškova parničnog i izvršnog postupka prodajom izvršenikovih nepokretnosti.

10. Osnovni sud je Rješenjem broj 73 0 I 000928 08 I od 4. februara 2011. godine dozvolio promjenu sredstva i predmeta izvršenja prodajom izvršenikovih nepokretnosti upisanih u zk. ul. br. 242 KO SP Opsječko.

11. Iz stanja spisa proizilazi da je apelant pismenim podneskom od 16. septembra 2011. godine povukao prijedlog za izvršenje u dijelu koji se odnosi na nepokretnost pod brojem k. č. br. 36/26 – ekonomsko dvorište – privredna zgrada – pilana u površini od 5.919 m² upisana u zk. ul. broj 242 KO SP Opsječko, zato što je na njoj izvršena zabilježba prava iz kupoprodajnog ugovora u korist Č. M. iz Čelinca.

12. Rješenjem Osnovnog suda broj 73 0 I 000928 08 I od 25. januara 2012. godine djelimično je obustavljeno izvršenje u dijelu koji se odnosi na navedenu parcelu k. č. br. 36/26 – ekonomsko dvorište – privredna zgrada – pilana u površini od 5.919 m² upisana u zk. ul. broj 242 KO SP Opsječko. Istim rješenjem određeno je da će se izvršenje nastaviti na ostalim nepokretnostima upisanim u zk. ul. broj 242 KO SP Opsječko.

13. Apelant je podnescima od 13. decembra 2012. godine, 31. januara i 27. februara 2013. godine urgirao u Osnovnom sudu tražeći da taj sud odredi datum prodaje spornih nepokretnosti.

14. Osnovni sud je dopisom broj 73 0 I 000928 08 I od 11. marta 2013. godine tražio od apelanta da odredi obim izvršenja koji je potreban za namirenje potraživanja. Osnovni sud je istakao da procijenjena vrijednost svih nepokretnosti upisanih u zk. ul. br. 242 KO SP Opsječko iznosi 2.711.051,33 KM, dakle mnogo iznad apelantovog potraživanja. S obzirom na to da su sve nepokretnosti posebno upisane u zk. ul. i posebno procijenjene, moguće je ograničiti obim izvršenja.

15. Apelant je 12. aprila 2013. godine postupio u skladu s nalogom Osnovnog suda, te predložio prodaju parcele k. č. 36/8 upisane na zk. ul. br. 242 SP Opsječko.

16. Apelant je podnescima od 2. avgusta i 25. novembra 2013. godine urgirao u Osnovnom sudu tražeći da taj sud ubrza postupak rješavanja – prodaje izvršenikovih nepokretnosti.

17. Osnovni sud je dopisom broj 73 0 I 000928 08 I od 9. decembra 2013. godine obavijestio apelanta da je kao datum prodaje spornih nepokretnosti određen 28. februar 2014. godine.

18. Apelant je podneskom od 28. aprila 2014. godine urgirao u Osnovnom sudu tražeći hitno zakazivanje prodaje izvršenikovih nepokretnosti.

19. Prema stanju spisa, izvršni postupak nije dovršen.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

20. Apelant smatra da su mu u izvršnom postupku povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Apelant je, između ostalog, istakao da Osnovni sud nije preduzeo bilo kakvu radnju da bi konačno nakon 15 godina od podnošenja tužbe i šest godina nakon podnošenja prijedloga za izvršenje naplatio svoje potraživanje prodajom izvršenikovih nepokretnosti. Apelant je podnio i zahtjev za naknadu štete u iznosu od 8.400,00 KM za 15 godina onemogućavanja prisustva sudu, kao i naknadu troškova za sastav apelacije od 1.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

21. Osnovni sud se u odgovoru na apelaciju ukratko osvrnuo na hronologiju izvršnog postupka, koja je u skladu sa dostavljenim podacima navedena u činjeničnom stanju. Osnovni sud je istakao da se u C listu zk. ul. broj 242 KO SP Opsječko nalazi još devet zabilježbi izvršenja na nepokretnostima na kojima i apelant ima zabilježbu izvršenja, te da u B listu zk. ul. broj 242 postoji predbilježba prava svojine u korist DOO „Namještaj mozaik“. Osnovni sud je naveo da mora da donese rješenje o pristupanju izvršenja zato što postoji više tražilaca izvršenja na istim nepokretnostima, te da je dužan da svaki predmet pojedinačno dovede u stanje zemljišnoknjižne uređenosti da bi mogao da zakazuje prodaju nepokretnosti. Sem toga, Osnovni sud je naveo da mu je Okružni privredni sud u Banjaluci ustupio i svoja dva predmeta određena na spornim nepokretnostima. Konačno, Osnovni sud je naveo da se prema rasporedu i planu rješavanja starih predmeta za 2015. godinu apelantov predmet nalazi na rednom broju 27, te da će sud u narednih šest mjeseci obaviti prodaju i namiriti apelanta.

V.Relevantni propisi

22. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

23. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

25. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

27. Apelant smatra da su mu u izvršnom postupku povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

28. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

29. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je izvršni postupak pokrenut 5. septembra 2008. godine kada je apelant uredio prijedlog za izvršenje i proslijedio ga Osnovnom sudu kao mjesno nadležnom, i da, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba da uzme pri razmatranju dužine postupka jeste period od gotovo šest i po godina.

b) Analiza dužine trajanja postupka

31. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata potraživanja na novčanim sredstvima koja se vode na izvršenikovim računima, odnosno prodajom izvršenikovih nepokretnosti, kao i činjenica da postoji više tražilaca izvršenja na istim nepokretnostima), Ustavni sud smatra da konkretni predmet može da se smatra složenim.

32. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant u više navrata podnescima (13. decembra 2012. godine, 31. januara, 27. februara, 2. avgusta i 25. novembra 2013. godine i 28. aprila 2014. godine) urgirao u Osnovnom sudu tražeći da odredi datum prodaje spornih nepokretnosti, odnosno da ubrza postupak rješavanja – prodaje izvršenikovih nepokretnosti. S druge strane, kada je u pitanju apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne smatra naknadnu promjenu predmeta izvršenja odugovlačenjem postupka jer promjena prijedloga predstavlja njegovo pravo u situaciji kada rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može da se sprovede, što je propisano članom 8 stav 3 ZIP-a. Stoga, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka.

33. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud izvršni postupak nije okončao ni nakon gotovo šest i po godina. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulisano članom 5 ZIP-a. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda u konkretnom predmetu, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud nakon podnošenja prijedloga za izvršenje tek nakon osam mjeseci (28. maja 2009. godine) donio rješenje o izvršenju, kojim je dozvolio predloženo izvršenje i koje je 24. juna 2009. godine dostavio na sprovođenje bankama navedenim u prijedlogu za izvršenje. Budući da na izvršnikovim računima nije bilo sredstava, apelant je promijenio sredstvo i predmet izvršenja (nije preciziran datum kada je apelant podnio podnesak). Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud donio rješenje o izvršenju (4. februara 2011. godine), kojim je dozvolio izvršenje na izvršenikovim nepokretnostima. Ustavni sud zapaža da je apelant svojim podneskom od 16. septembra 2011. godine povukao prijedlog za izvršenje u dijelu koji se odnosi na nepokretnosti pod brojem k. č. br. 36/26, a Osnovni sud je tek nakon četiri mjeseca donio rješenje (25. januara 2012. godine), kojim je djelimično obustavljeno izvršenje u odnosu na spornu nepokretnost. Međutim, nakon donošenja rješenja, Ustavni sud je, na osnovu raspoloživih podataka, uočio da je Osnovni sud od 25. januara 2012. godine pa do dana podnošenja apelacije, dakle u periodu od dvije godine i tri mjeseca, preduzeo samo dvije procesne radnje (dopisom od 11. marta 2013. godine tražio od apelanta da odredi obim izvršenja, te 9. decembra 2013. godine obavijestio apelanta o datumu prodaje spornih nepokretnosti), premda je apelant u tom periodu više puta urgencijama tražio od suda da odredi datum prodaje spornih nepokretnosti.

34. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je, između ostalog, istakao da postoji više tražilaca izvršenja na istim nepokretnostima, te da se prema rasporedu i planu rješavanja starih predmeta za 2015. godinu apelantov predmet nalazi na rednom broju 27, te da će sud u narednih šest mjeseci obaviti prodaju i namiriti apelanta. Ustavni sud primjećuje da Osnovni sud u odgovoru na apelaciju, sem što je ukratko izložio hronologiju postupka, nije konkretnije izložio izvršne radnje koje je preduzimao tokom trajanja postupka, a iz kojih bi se moglo zaključiti da je, uprkos složenosti postupka, taj sud zaista iskazao veći stepen ažurnosti, te uložio dodatni napor kako bi postupak riješio u razumnom roku. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da nije neophodno da se upušta u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja niti objašnjenja zbog čega ni nakon gotovo šest i po godina izvršni postupak nije okončan (vidi Evropski sud, Omerović protiv Hrvatske, presuda od 1. juna 2006. godine, stav 37).

35. Takođe, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 64 Zakona o izvršnom postupku, kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je izvršenje dovršeno sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Osnovni sud obavijestio apelanta da nije moguće da se sprovede odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja. Iz navedenog proizilazi da Osnovni sud nije djelotvorno kontrolisao postupak, niti je iskoristio ovlašćenja koja su mu stajala na raspolaganju u skladu s relevantnim odredbama ZIP-a, u smislu utvrđivanja da li je izvršenik zaista i izvršio svoju obavezu i, dosljedno tome, da li su se stekli uslovi za okončanje izvršnog postupka.

36. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je dužina izvršnog postupka a priori nerazumna i mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi te izuzetne okolnosti. Stoga, ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina izvršnog postupka koji traje gotovo šest i po godina može u cijelosti pripisati Osnovnom sudu.

37. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da izvršni postupak neopravdano dugo traje i da je nadmašio granice razumnog roka u smislu prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

38. U smislu člana 74 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

39. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog Osnovnom sudu da po hitnom postupku okonča izvršni postupak.

40. Sem toga, Ustavni sud smatra da je neosnovan apelantov zahtjev za naknadu troškova za sastav apelacije, s obzirom na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na te troškove, te da stoga troškovi sastava apelacije padaju isključivo na teret apelanata.

Ostali navodi

41. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu i prava na djelotvoran pravni lijek zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno da posebno razmatra apelantove navode u odnosu na pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek. VIII.Zaključak

42. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada izvršni postupak povodom apelantovog prijedloga za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Osnovnog suda broj 073-0-P-06-000 135 od 7. marta 2007. godine traje gotovo šest i po godina i kada još uvijek nije okončan, iako se, prema pozitivnom zakonodavstvu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode.

43. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2120/14 (V. M.) | Sudska praksa | Aktio