Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3985/14 („I. L. G.“ d.o.o. Banja Luka)

Odluka donesena 15. 04. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3985/14

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 04. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3985/14, rješavajući apelaciju „I. L. G.“ d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija „I. L. G.“ d.o.o. Banja Luka, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi u Osnovnom sudu u Banjoj Luci pod brojem 71 0 I 091620 10 I.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „I. L. G.“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnio je 28. augusta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 I 091620 10 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 26. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 2. februara 2015. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 18. juna 2010. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne Presude Osnovnog suda broj 71 0 Ps 060408 09 Ps od 8. decembra 2009. godine, predloživši da sud dozvoli izvršenje protiv Branka Grubora (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate iznosa od 3.308,20 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i naknade troškova parničnog postupka u iznosu od 534,00 KM, i to zapljenom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari.

6. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 71 0 I 091620 10 I od 18. jula 2010. godine odredio predloženo izvršenje.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant podneskom od 22. decembra 2010. godine obavijestio Osnovni sud da je izvršenik 2. decembra 2010. godine izvršio uplatu iznosa od 4.000,00 KM, te da je navedenim iznosom isplatio dio duga. Apelant je istim podneskom predložio da se preostali dug od 1.975,86 KM namiri zapljenom i prenosom novčanih sredstava koje izvršenik posjeduje u NLB Razvojnoj banci Banja Luka.

8. Zaključkom o prodaji Osnovnog suda broj 71 0 I 091620 10 I od 18. aprila 2012. godine određeno je prvo ročište za prodaju izvršenikovih pokretnih stvari putem usmenog javnog nadmetanja, i to stvari pobliže navedenih u zaključku za dan 22. maj 2012. godine.

9. Apelant je podneskom od 21. maja 2012. godine obavijestio Osnovni sud da je postignut dogovor s izvršenikom, te da će izvršenik mirnim putem izmiriti ukupni iznos preostalog duga. Istim podneskom apelant je, u skladu s čl. 60. i 61. Zakona o izvršnom postupku, predložio da sud odloži izvršenje u navedenom predmetu na dva mjeseca, to jest do 21. jula 2012. godine.

10. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 I 091620 10 I od 25. maja 2012. godine odloženo je izvršenje u konkretnom predmetu do 21. jula 2012. godine.

11. Dopisom Osnovnog suda broj 71 0 I 091620 10 I od 12. novembra 2012. godine sud je pozvao apelanta da se izjasni da li je izvršenik izmirio potraživanja po rješenju o izvršenju u cijelosti.

12. Apelant je podneskom od 22. novembra 2012. godine obavijestio Osnovni sud da izvršenik dug izmiruje u ratama, te da je do tog dana isplatio iznos od 600,00 KM.

13. Nakon toga, Osnovni sud je donio Zaključak broj 71 0 I 091620 10 I od 25. septembra 2013. godine kojim je odredio prvo ročište za javnu prodaju izvršenikovih pokretnih stvari za 16. oktobar 2013. godine. Ročište je proglašeno uspješnim, te su pokretne stvari određene u navedenom zaključku prodate apelantu u ukupnom iznosu od 715,00 KM.

14. Osnovni sud je Dopisom broj 71 0 I 091620 10 I od 23. januara 2014. godine pozvao stranke da se izjasne da li je dug po rješenju o izvršenju u cijelosti izmiren, te ukoliko nije da dostave podatke o stanju duga i dokaze o tome.

15. Apelant je podneskom od 21. februara 2014. godine obavijestio Osnovni sud da je preostali izvršenikov dug 1.200,00 KM. Osim toga, apelant je u tom podnesku istakao da su tokom izvršnog postupka nastali određeni troškovi, te je predložio da sud o njima odluči.

16. Iz odgovora na apelaciju, koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud, proizlazi da je sud zaključkom od 29. januara 2015. godine odredio vještačenje vještaka finasijske struke radi obračuna zakonske zatezne kamate, kako je to određeno rješenjem o izvršenju, i ponovo naloži apelantu da u roku od osam dana od dana prijema zaključka dostavi sudu dokaze o izvršenikovim uplatama, odnosno iznosima i vremenu uplate kako bi vještak mogao izvršiti obračun zakonske zatezne kamate, te kako bi sud mogao donijeti rješenje o namirenju primjenjujući odredbe člana 313. Zakona o obveznim odnosima.

17. Iz predočenih dokumenata proizlazi da izvršni postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelant smatra da mu je u ovom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je opisao hronologiju predmetnog postupka koja je navedena u činjeničnom stanju odluke, te predložio da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih prava zagarantovanih Ustavom BiH i Evropskom konvencijom i naloži Osnovnom sudu da preduzme sve potrebne zakonom propisane radnje izvršnog postupka kako bi se što hitnije izvršilo pravosnažno i izvršno Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 091620 10 I od 18. jula 2010. godine i kako bi apelant namirio svoje potraživanje. Osim toga, apelant je postavio i zahtjev za naknadu štete u iznosu od po 300,00 KM za svaku godinu odgađanja izvršenja.

b) Odgovor na apelaciju

19. Osnovni sud se u odgovoru na apelaciju, također, ukratko osvrnuo na hronologiju predmetnog izvršnog postupka koji je u skladu sa dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju. Osim toga, Osnovni sud je naveo da postupa u konkretnom predmetu shodno odredbama Zakona o izvršnom postupku, te da je rješenje o izvršenju provedeno na predloženom predmetu i sredstvu izvršenja, odnosno na pokretnim izvršenikovim stvarima, međutim, sam apelant se ponaša pasivno u konkretnom postupku i na traženje suda ne dostavlja potrebne dokaze na temelju kojih se može utvrditi da li je u cijelosti namiren, odnosno da li je dug u cijelosti isplaćen nego samo paušalno navodi iznos ostatka duga. Također, apelant je obavijestio sud da izvršenik izmiruje ostatak duga u ratama.

V.Relevantni propisi

20. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Odlaganje izvršenja na prijedlog tražioca izvršenja Član 60.

(1) Ako zakonom nije drugačije odreñeno izvršenje se može odložiti potpuno ili djelimično samo na prijedlog tražioca izvršenja ako sprovoñenje rješenja nije otpočelo. Ako više tražilaca izvršenja učestvuje u izvršnom postupku pa samo neki od njih traže odlaganje, sud će samo u odnosu na tog tražioca izvršenja odložiti izvršenje.

(2) Ako je sprovoñenje izvršenja otpočelo, a izvršenik se, u roku koji mu je sud odredio, izjasnio protiv odlaganja, sud će odlučiti o opravdanosti prijedloga za odlaganje. (3) Ako je zakonom predviñeno da se izvršenje mora tražiti u odreñenom roku, tražilac izvršenja može podnijeti prijedlog za odlaganje u tom roku.

Vrijeme za koje se izvršenje odlaže Član 61.

(1) Sud će odložiti izvršenje za vrijeme koje je tražilac izvršenja odredio ili na vrijeme koje po okolnostima slučaja smatra opravdanim.

(2) Ako je tražilac izvršenja podnio prijedlog za odlaganje izvršenja u slučaju u kome je zakonom predviñeno da se izvršenje ima tražiti u odreñenom roku, izvršenje se ne može odložiti za vrijeme duže od tog roka.

Nastavljanje odloženog postupka Član 62.

dloženo izvršenje se nastavlja na prijedlog tražioca izvršenja i prije isteka roka za koji je odloženo. Ako tražilac izvršenja ne predloži nastavak izvršnog postupka ni po isteku 30 dana od isteka vremena na koje je izvršenje odloženo, sud će obustaviti postupak. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

21. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

23. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelant smatra da mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – „razuman rok“

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

28. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, s izvršnim postupkom, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

a)Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud zapaža da je ovaj izvršni postupak pokrenut 18. juna 2010. godine, i da, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine ovog postupka jeste period od gotovo pet godina.

b)Analiza dužine trajanja postupka

30. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude Osnovnog suda od 8. decembra 2009. godine. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata potraživanja apelanata zapljenom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari, odnosno naplata prenosom novčanih sredstava koje izvršenik posjeduje u NLB Razvojnoj banci Banja Luka), Ustavni sud smatra da se konkretni predmet može smatrati složenim.

31. Posmatrajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je u periodu od gotovo pet godina preduzeo veliki broj procesnih radnji s ciljem provođenja predloženog izvršenja u konkretnom predmetu, što je i apelant naveo u apelaciji, a i sud u odgovoru na apelaciju. Dakle, po mišljenju Ustavnog suda, Osnovni sud je u ovom postupku bio aktivan, te svojim ponašanjem nije doprinio odugovlačenju postupka. Naime, nakon što je apelant 18. juna 2010. godine podnio prijedlog za izvršenje, sud je 18. jula 2010. godine donio rješenje o izvršenju.

32. Zatim, Osnovni sud je u dva navrata donosio zaključke o prodaji (18. aprila 2012. godine i 25. septembra 2013. godine), te je u konačnici prodaja proglašena uspješnom i izvršenikove pokretne stvari su prodate apelantu za iznos od 715,00 KM. Pored toga, Osnovni sud je, postupajući po apelantovom prijedlogu od 21. maja 2012. godine, donio rješenje od 25. maja 2012. godine kojim je odloženo izvršenje u konkretnom predmetu do 21. jula 2012. godine, nakon čega je sud dopisima od 12. novembra 2012. godine i 23. janura 2014. godine pozvao apelanta da se izjasni da li je izvršenik izmirio potraživanje po rješenju o izvršenju u cijelosti. Konačno, Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je zaključkom od 29. januara 2015. godine odredio vještačenje vještaka finansijske struke radi obračuna zakonske zatezne kamate. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Osnovnog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.

33. S druge strane, kada je u pitanju apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant podneskom od 21. maja 2012. godine predložio odlaganje izvršenja na period od dva mjeseca, odnosno do 21. jula 2012. godine. Kako apelant nije predložio nastavak postupka u skladu s članom

62. Zakona o izvršnom postupku, Osnovni sud je dopisom od 12. novembra 2012. godine pozvao apelanta da se izjasni da li je izvršenik izmirio sporno potraživanje. Dalje, Ustavni sud zapaža da je apelant podnescima od 22. novembra 2012. godine i 21. februara 2014. godine obavještavao sud da je izvršenik izmirio dio duga, bez dostavljanja dokaza o izvršenikovim uplatama, odnosno iznosima i vremenu uplate, a na osnovu kojih dokaza bi sud mogao utvrditi da li je apelant u cijelosti namiren, odnosno da li je dug u cijelosti isplaćen.

34. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka. Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

35. U odnosu na apelantov zahtjev da mu se, zbog dužine trajanja postupka, isplati naknada na ime nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da je, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete kao kompenzaciju za utvrđenu povredu apelantovih ustavnih prava, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ u ovom izvršnom postupku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

Pravo na imovinu

36. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu temelje na istim navodima kao i o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog neizvršenja pravosnažne sudske odluke i uz okolnost što predmetni izvršni postupak još nije okončan, budući da je apelantovo ponašanje u značajnoj mjeri utjecalo na dužinu postupka, a Osnovni sud je postupao efikasno u okviru svojih procesnih mogućnosti.

38. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3985/14 („I. L. G.“ d.o.o. Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio