Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3149/14 (M. M.)
Odluka donesena 15. 04. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prekid postupka
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3149/14
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3149/14, rješavajući apelaciju Mirsada Mustedanagića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mirsada Mustedanagića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Velikoj Kladuši u predmetu broj: 23 0 P 010745 10 P.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 23 0 P 010745 10 P u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Mirsad Mustedanagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše podnio je 9. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 23 0 P 010745 10 P.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 3. februara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 11. februara 2015. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 20 septembra 2010. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv M. M. i Z. M. radi utvrđivanja i podjele bračne stečevine iza njegove umrle majke. Općinski sud je Rješenjem broj 23 0 P 010745 10 P od 3. novembra 2014. godine u ovoj pravnoj stvari, zbog smrti tuženog M.M., prekinuo parnični postupak do okončanja vanparničnog odnosno ostavinskog postupka iza tuženog. Apelant je Općinskom sudu podnio zahtjev za nastavak parničnog postupka i podnosio je urgencije s ciljem da okonča ovaj postupak.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
6. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka, odnosno, zbog neodlučivanja Općinskog suda o njegovom tužbenom zahtjevu u vremenskom periodu dužem od četiri godine, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
b) Odgovor na apelaciju
7. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je apelantovu tužbu radi utvrđivanja i podjele bračne stečevine iza apelantove umrle majke zaprimio 20. septembra 2010. godine i predmet zaveo i vodio pod brojem 23 0 P 010745 10 P. Općinski sud je naveo da je u tom parničnom postupku donio Rješenje broj 23 0 P 010745 10 P od 3. novembra 2014. godine, kojim je parnični postupak u ovoj pravnoj stvari prekinuo zbog smrti tuženog M. M., a što je utvrđeno na osnovu Izvoda iz matične knjige umrlih Matičnog ureda Velika Kladuša broj: 07/2-13-1-1450/2014 od 30. oktobra 2014. godine. Općinski sud je naveo da rješenje nije pravosnažno, jer nije dostavljeno drugotuženom Z. M. zbog toga što se ne nalazi na adresi navedenoj u tužbi. Također je navedeno i to da je apelant, kao tužilac u ovoj pravnoj stvari, podnio prijedlog za nastavak parničnog postupka, te da je podnosio urgencije za postupanje i preduzimanje procesnih radnji u navedenom predmetu, ali da Općinski sud predmet nije uzeo u rad iz razloga što su sud i postupajući sudija u ovom predmetu preopterećeni velikim brojem predmeta još iz ranijih godina.
V. Relevantni propisi
8. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 378.
Postupak se prekida:
1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici, 2) kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje, a stranka nema punomoćnika u toj parnici, 3) kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati, odnosno kada nadležni organ pravomoćno odluči o zabrani rada, 4) kad nastupe prave posljedice otvaranja stečajnog postupka, 5) kad zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu, 6) kad je to drugim zakonom određeno.
Član 381 stav 1.
1) Postupak koji je pokrenut iz razloga navedenih u članu 378. tač.1. do 4. ovog zakona nastavit će se kad nasljednik ili staralac ostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravitelj ili pravni sljedbenici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.
VI. Dopustivost
9. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
10. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
11. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
12. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno, okolnost da Općinski sud nije okončao predmetni parnični postupak u vremenskom periodu dužem od četiri godine od podnošenja tužbe, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
13. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
14. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a) Pravo na pravično suđenje
15. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
16. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
17. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30. i Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stav 24 ). Period koji se uzima u obzir
18. Ustavni sud zapaža da je apelant 20. septembra 2010. godine, podnošenjem tužbe Općinskom sudu, pokrenuo parnični postupak koji prema stanju spisa još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste period duži od četiri godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
19. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodi kod Općinskog suda, te da se ne radi o naročito složenom postupku.
20. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je navedeni sud u ovoj pravnoj stvari, četiri godine nakon podnošenja tužbe, donio rješenje kojim je parnični postupak nepravosnažno prekinuo do okončanja ostavinskog postupka iza prvotuženog. Iz stanja spisa proizilazi da rješenje nije dostavljeno drugotuženom, te da je apelant podnio zahtjev za nastavak parničnog postupka, koji je od bitnog značaja za apelanta jer se radi o podjeli bračne stečevine iza njegove umrle majke, te da je s ciljem njegovog okončanja Općinskom sudu podnosio i urgencije. Iz stanja spisa proizilazi i to da apelant svojim ponašanjem nije uticao na dužinu trajanja parničnog postupka.
21. Kao obrazloženje zašto u ovom postupku nije u razumnom roku preduzimao procesne radnje Općinski sud je istako da je opterećen velikim brojem predmeta, a to opravdanje Ustavni sud ne može ocijeniti kao objektivno i razumno. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, na primjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uslovom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stavovi 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organizovanju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.
22. S obzirom na navedeno, a naročito na činjenicu da Općinski sud prema raspoloživim podacima iz spisa u vremenskom periodu dužem od četiri godine nije okončao parnični postupak, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
23. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina ovog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
24. Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja parničnog postupka, u iznosu koji odredi Ustavni sud u skladu sa svojom praksom. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
25. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog Općinskom sudu da bez daljeg odgađanja donese odluku u konkretnom predmetu u smislu relevantnih odredbi zakona.
VIII. Zaključak
26. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «suđenje u razumnom roku» gdje Općinski sud u vremenskom periodu dužem od četiri godine nije okončao parnični postupak na jedan od načina koje propisuje Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, a u odgovoru na apelaciju nije dao opravdano obrazloženje za tako dugo trajanje postupka.
27. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić