Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2886/14 (L. V.)
Odluka donesena 15. 04. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2886/14
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2886/14, rješavajući apelaciju Laze Vidakovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b), člana 59 stav (1) i (2) i člana 62 stav 7 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. aprila 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Laze Vidakovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Zvorniku u predmetu broj 83 0 P 015385 12 P.
Nalaže se Osnovnom sudu u Zvorniku, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 83 0 P 015385 12 P, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Zvorniku da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Lazo Vidaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Osmaka, kojeg zastupa Nenad Živković, advokat iz Zvornika, podnio je 20. juna 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 83 0 P 015385 12 P.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 9. februara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 11. februara 2015. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelant je Osnovnom sudu 23. avgusta 2012. godine podnio tužbu protiv tuženih M. K. iz Vlasenice i B. B. iz Osmaka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade materijalne i nematerijalne štete zbog počinjenog krivičnog djela otmice koje je utvrđeno pravosnažnom presudom Osnovnog suda broj 83 0 K 013784 12 K od 6. marta 2012. godine, v.sp. 31.700,00 KM. Predmet je u Osnovnom sudu zaprimljen u rad pod brojem 83 0 P 015385 12 P.
6. Prema navodima iz odgovora na apelaciju Osnovni sud je tužbu dostavio tuženim na odgovor (nije precizirano kada).
7. Prema stanju u spisu predmetni parnični postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Iz navoda apelacije proizilazi da apelant smatra da mu je u ovom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je između ostalog istakao da je parnični postupak pokrenuo tužbom od 23. avgusta 2012. godine, a da Osnovni sud do trenutka podnošenja apelacije nije zakazao pripremno ročište, zbog čega smatra da mu je u ovom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku.
b) Odgovori na apelacije
9. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je ukratko izložio tok postupka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istakao: …navedeni predmet nije obuhvaćen planom rješavanja starih predmeta u 2013. godini, 2014. godini i u 2015. godini. Obzirom da je planom rješavanja starih predmeta za 2014. godinu obuhvaćeno 277 predmeta od čega parničnih predmeta 62, od kojih je ostalo neriješeno 10 predmeta, a u tom periodu je sudija riješio i 20 parničnih predmeta koji nisu obuhvaćeni planom, a tužbe su podnesene za 15 predmeta u 2010. godini i 5 parničnih predmeta u kojima su tužbe podnesene u 2011. godini.
V.Relevantni propisi
10. U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 61/13) relevantne odredbe glase: Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
VI.Dopustivost
11. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
12. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
13. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan postupak po apelantovoj tužbi podnesenoj 23. avgusta 2012. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Na kraju, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.
14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18 stav (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
15. Iz navoda apelacije proizilazi da apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja ovog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
16. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
17. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
18. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Osnovnom sudu zaprimljena 23. avgusta 2012. godine pokrenuo parnični postupak koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba da uzme pri razmatranju dužine ovog postupka jeste period od približno dvije godine i osam mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
19. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se ovaj postupak tiče tužbenog zahtjeva radi naknade štete zbog izvršenja krivičnog djela otmice koje je utvrđeno pravosnažnom presudom, te da, imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može da se govori o naročito složenom predmetu. Takođe, imajući u vidu da je apelant bio oštećen izvršenjem navedenog krivičnog djela, Ustavni sud smatra da je ovaj postupak značajan za apelanta.
20. Analizirajući dužinu trajanja predmetnog postupka koji traje dvije godine i osam mjeseci i ponašanje redovnog suda, Ustavni sud na osnovu stanja u spisu primjećuje da je Osnovni sud u dosadašnjem toku postupka tužbu od 23. avgusta 2012. godine dostavio tuženima na odgovor (nije precizirano kada), te da još uvijek nije zakazao pripremno ročište u navedenom predmetu. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je istakao: … navedeni predmet nije obuhvaćen planom rješavanja starih predmeta u 2013. godini, 2014. godini i u 2015. godini. Obzirom da je planom rješavanja starih predmeta za 2014. godinu obuhvaćeno 277 predmeta od čega parničnih predmeta 62, od kojih je ostalo neriješeno 10 predmeta, a u tom periodu je sudija riješio i 20 parničnih predmeta koji nisu obuhvaćeni planom, a tužbe su podnesene za 15 predmeta u 2010. godini i 5 parničnih predmeta u kojima su tužbe podnesene u 2011. godini. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, shodno praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, na primjer, recesijom, može da se opravda efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, shodno praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uslovom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva izvanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stavovi 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost postupajućih sudija velikim brojem predmeta ne može da se smatra vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari kada dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je Osnovni sud preduzeo određene korake na organizovanju svog rada donošenjem planova za rješavanje starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenim planovima rezultiralo je činjenicom da u ovom postupku u vremenskom periodu od dvije godine i osam mjeseci nije zakazano pripremno ročište, budući da apelantov predmet nije bio obuhvaćen planovima za rješavanje starih predmeta. Takođe, s obzirom da iz odgovora na apelaciju proizilazi da ovaj postupak nije obuhvaćen planom rješavanja starih predmeta u 2015. godini, može se zaključiti da je neizvjesno kada će on biti okončan. Imajući u vidu navedeno, iako se u konkretnom slučaju ne radi o predmetu koji se smatra hitnim, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen nego predstavlja hronično preopterećenje suda. Sve navedeno i naročito činjenica da Osnovni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon dvije godine i osam mjeseci nije zakazao pripremno ročište u navedenom predmetu, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
21. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. VIII.Zaključak
22. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada parnični postupak radi naknade štete nije okončan dvije godine i osam mjeseci od podnošenja tužbe i neizvjesno je kada će biti okončan. Naime, takva dužina postupka može u cijelosti da se stavi na teret Osnovnom sudu koji i pored preduzetih mjera u organizaciji svog rada nije postigao odgovarajuću efikasnost u radu.
23. Na osnovu člana 59 stav 1 i 2 i člana 62 stav 7 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
24. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić