Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1276/15 (B.NJ. iz Prnjavora)
Odluka donesena 24. 04. 2015.
- Privremena mjera - usvojena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1276/15
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
24. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2015. godine, u predmetu broj AP-1276/15, rješavajući zahtjev B.NJ. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 57. stav (2), tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvaja se zahtjev B.NJ. za donošenje privremene mjere.
Nalaže se Osnovnom sudu u Prnjavoru da ne provodi postupak izvršenja rješenjā br. 78 0 Pr 014124 14 Pls i 78 0 Pr 014699 14 Pls od 24. novembra 2014. godine.
Ova odluka stupa na snagu odmah i obavezujuća je do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. B.NJ. iz Prnjavora (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je je 21. marta 2015. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 Pr 014124 14 PžP od 24. decembra 2014. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 78 0 Pr 014124 14 Pls od 24. novembra 2014. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere - „odlaganja izvršenja rješenja Osnovnog suda broj 78 0 Pr 014124 14 Pls od 24. novembra 2014. godine do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.“ Predmeta apelacija je registrirana pod brojem AP-1276/15.
2. Istovremeno, apelant je Ustavnom sudu, podnio apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda broj 78 0 Pr 014699 14 PžP od 24. decembra 2014. godine i Rješenja Osnovnog suda broj 78 0 Pr 014699 14 Pls od 24. novembra 2014. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere - „odlaganja izvršenja rješenja Osnovnog suda broj 78 0 Pr 014699 14 Pls od 24. novembra 2014. godine do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.“ Predmetna apelacija je registrirana pod brojem AP-1277/15.
3. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene dvije apelacije koje se odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju apelacija br. AP-1276/15 i AP-1277/15 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1276/15.
4. Osnovni sud je Rješenjem broj 78 0 Pr 014124 14 Pls od 24. novembra 2014. godine, odredio da se apelant lišava slobode, radi naplate novčane kazne izrečene po Rješenju Osnovnog suda broj 78 0 Pr 014124 12 Pr od 9. jula 2012. godine, u trajanju od 10 dana [zbog neplaćanja novčane kazne u iznosu od 1.000,00 KM]. U obrazloženju rješenja, Osnovni sud je naveo da je Rješenjem Osnovnog suda broj 78 0 Pr 014124 12 Pr od 9. jula 2012. godine, koje je postalo pravosnažno 9. novembra 2012. godine apelantu dostavljeno obavještenje o neplaćenoj kazni i upozorenje o posljedicama neplaćanja kazne.
5. Također, Osnovni sud je Rješenjem broj 78 0 Pr 014699 14 Pls od 24. novembra 2014. godine, odredio da se apelant lišava slobode, radi naplate novčane kazne izrečene po Rješenju Osnovnog suda broj 78 0 Pr 014699 12 Pr od 3. decembra 2012. godine, u trajanju od 10 dana [zbog neplaćanja novčane kazne u iznosu od 1.400,00 KM]. U obrazloženju rješenja, Osnovni sud je naveo da je Rješenjem Osnovnog suda broj 78 0 Pr 014699 12 Pr od 3. decembra 2012. godine, koje je postalo pravosnažno 21. decembra 2012. godine apelantu dostavljeno obavještenje o neplaćenoj kazni i upozorenje o posljedicama neplaćanja kazne.
6. Nadalje, u obrazloženju oba rješenja je navedeno da je članom 232. Zakona o prekršajima RS („Službeni glasnik RS“ broj 63/14) propisano da će sud po službenoj dužnosti odrediti lišenje slobode okrivljenom ako u roku od dvije godine od pravosnažnosti odluke kojom mu je izrečena novčana kazna ne plati novčanu kaznu a koje lišenje slobode se određuje u trajanju do 15 dana. Kako je u toku postupka utvrđeno da apelant u ostavljenom roku nije izvršio uplatu novčane kazne niti prinudnom naplatom kod Poreske uprave, sud je na osnovu člana 232. Zakona o prekršajima RS odlučio kao u izreci rješenja. Također, navedeno je i da će se rješenje staviti van snage ako do pravosnažnosti rješenja predoči sudu dokaz da je platio kaznu, te će biti oslobođen, nakon što plati puni iznos novčanih potraživanja po navedenom rješenju.
7. Odlučujući o žalbama apelanta, Okružni sud je donio rješenjā br. 78 0 Pr 014124 14 Pžp i 78 0 Pr 014699 14 PžP od 24. decembra 2014. godine, kojima je odbio, kao neosnovane, apelantove žalbe i potvrdio rješenjā br. 78 0 Pr 014124 14 Pls i 78 0 Pr 014699 14 Pls od 24. novembra 2014. godine. U obrazloženju rješenjā Okružni sud je naveo da je apelant u žalbi tvrdio da je nastupila zastarjelost izvršenja prekršajne sankcije, shodno odredbama člana od 28. do 30. Zakona o prekršajima RS („Službeni glasnik RS“ br. 34/06, 1/09, 29/10 i 109/11), koji se primjenjivao u vrijeme učinjenog prekršaja te člana 103. stav 7. Zakona o prekršajima RS, koji je trenutno u primjeni, kao i da nije u mogućnosti da plati izrečenu novčanu kaznu, jer je nezaposlen i u teškoj materijalnoj situaciji.
8. Okružni sud je istakao da je Osnovni sud imao valjan pravni osnov za donošenje pobijanih rješenja, u skladu sa članom 232. stav 1. Zakona o prekršajima RS. Također, u obrazloženju rješenja je ukazano da apelant u žalbi nije predočio dokaze da nije u mogućnosti da plati novčanu kaznu shodno članu 234. Zakona o prekršajima RS pa da je neosnovan i njegov zahtjev da se obustavi postupak lišavanja slobode. Naime, ukazano je da je prvostepeni sud poduzeo sve zakonom propisane mjere u cilju naplate novčane kazne, a kako apelant ni u žalbi nije dokazao da nije u mogućnosti da plati novčanu kaznu, odnosno da je korisnik socijalne pomoći, u skladu sa članom
234. Zakona o prekršajima RS, osnovano je prvostepeni sud zaključio daje lišenje slobode u trajanju od 10 dana jedini razuman i efikasan način da kažnjeni plati novčanu kaznu.
9. Nadalje, Okružni sud je istakao da su apelantovi navodi da je u konkretnom slučaju nastupila zastarjelost izvršenja prekršaje sankcije također neosnovani. Ukazano je da je članom 232. stav 8. Zakona o prekršajima RS, propisano da se mjera lišenje slobode ne može izvršiti ako je od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju, odnosno izvršenog prekršajnog naloga, proteklo pet godina, s tim da zastarjelost izvršenja mjera - lišenje slobode ne može nastupiti ako je izvršenje u toku. Imajući u vidu navedenu zakonsku odredbu, te kako su rješenja o prekršaju, kojima je apelantu izrečena novčana kazna, postala pravosnažna 9. novembra i 3. decembra 2012. godine, te kako od tada pa nije protekao rok od 5 godina, to se izvršenje mjere lišenja slobode apelanta može izvršiti
10. Apelant (u sadržajno identičnim apelacijama) navodi da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3. d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine te člana 5., 6. i 7. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana Evropsku konvenciju. Ukazao je i na povredu prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije. Povreda navedenih prava, prema stavu apelanta, se ogleda u pogrešnoj primjeni zakona. Ukazuje da je od pravomoćnosti rješenjā kojim mu je izrečena novčana kazna prošlo više od dvije godine, te da je za njeno izvršenje nastupio apsolutni rok zastarjelosti izvršenja, u skladu sa odredbama čl. 28. i 30. Zakona o prekršajima RS, koji je bio na snazi u vrijeme učinjenog prekršaja. Također, ističe i da je odredbama člana 103. stav 7. i važećeg Zakona o prekršajima RS propisano da se „za rokove zastarjelosti prekršajnog gonjenja i izvršenja prekršajne sankcije primjenjuje se propis koji je važio u vrijeme učinjenog prekršaja.“ Po njegovom mišljenju, Osnovni sud prilikom izricanja mjere lišenja slobode zbog neplaćanja novčane kazne pogrešno primijenio Zakon o prekršajima RS („Službeni glasnik RS“ broj 63/14), umjesto Zakona o prekršajima RS („Službeni glasnik RS“ br. 34/06, 1/09, 29/10 i 109/11), kao zakon koji je bio na snazi u vrijeme izricanja prekršajne sankcije, a kako je i određeno članom 103. stav 7. Zakona o prekršajima RS („Službeni glasnik RS“ broj 63/14). Nadalje, apelant ukazuje da je rješenje kojim mu je izrečena prekršajna sankcija – novčana kazna, postalo pravosnažno i izvršno 4. novembra 2011. godine, pa da je shodno članu 30. st. 1. i 3. a u vezi sa članom 28. stav 1. tačka a) Zakona o prekršajima RS („Službeni glasnik RS“ br. 34/06, 1/09, 29/10 i 109/11) nastupila zastara izvršenja kazne (naplate novčane kazne) tj. da je nastupio apsolutni rok zastarjelosti od dvije godine. Apelant navodi da je na ovaj propust izričito ukazao i u svoj žalbi ali da se Okružni sud o ovom navodu nije izjašnjavao već je samo citirao čl. 232. do 235. Zakona o prekršajima RS („Službeni glasnik RS“ broj 63/14).
11. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi bilo odloženo izvršenje rješenjā br. 78 0 Pr 014124 14 Pls i 78 0 Pr 014699 14 Pls od 24. novembra 2014. godine do okončanja postupka pred Ustavnim sudom, „iz razloga preventivnog djelovanja otklanjanja nezakonitog postupanja i nastupanja štetnih posljedica takvog postupanja.“
12. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremenih mjera, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
13. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
14. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
15. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.
16. Ustavni sud smatra da su predmetnom apelacijom pokrenuta ozbiljna pitanja koja se tiču primjene prava, tj. Zakona o prekršajima RS („Službeni glasnik RS“ br. 34/06, 1/09, 29/10 i 109/11) i Zakona o prekršajima RS („Službeni glasnik RS“ broj 63/14), te s tim u vezi po kom od navedenih propisa je trebalo riješiti pitanje zastarjelosti izvršenja prekršajne sankcije, te postojanje uvjeta za izricanje mjere lišavanja slobode zbog neplaćanja novčane kazne koja je apelantu izrečena osporenim rješenjima redovnih sudova. S obzirom na ozbiljnost i težinu izrečenih mjera, koje se ogledaju u lišavanju slobode i koje se, shodno članu 236. Zakona o prekršajima RS („Službeni glasnik RS“ broj 63/14) ima izvršavati na način i pod uvjetima određenim propisima o izvršenju krivičnih sankcija, Ustavni sud smatra da bi se njenim izvršenjima, mogla biti dovedena u pitanje i prava garantovana članom 5. Evropske konvencije na koja se apelant u apelacijama također pozvao.
17. Imajući u vidu ove okolnosti, Ustavni sud je ocijenio da je u interesu i apelanta i postupka da se usvoji privremena mjera i da se, privremeno, do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji odloži izvršenje rješenjā br. 78 0 Pr 014124 14 Pls i 78 0 Pr 014699 14 Pls od 24. novembra 2014. godine.
18. Imajući u vidu odredbe člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjeve za donošenje privremene mjere.
19. U smislu člana 64. stav 4. Pravila Ustavnog suda, odluka kojom se usvajaju zahtjevi za donošenje privremene mjere je obavezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
20. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
21. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnih apelacija.
22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić