Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4533/14 (M. S.)
Odluka donesena 24. 04. 2015.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4533/14
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
24. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2015. godine, u predmetu broj AP-4533/14, rješavajući zahtjev Mire Stanivuković za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Mire Stanivuković za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Mira Stanivuković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Laktaša, koju zastupa Zoran Kisin, advokat iz Banjaluke, podnijela je 21. oktobra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 046423 14 Rev od 21. avgusta 2014. godine. Apelantica je podnescima od 5. novembra 2014. godine i 16. marta 2015. godine zatražila privremenu mjeru kojom bi Ustavni sud zabranio izvršenje navedene presude, odnosno obustavio daljnje vođenje izvršnog postupka koji se vodi kod Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod br. 71 0 I 201447 14 I i 71 0 I 199978 14 I do donošenja odluke o apelaciji.
2. Prvostepenom presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 046423 12 P 2 od 25.06.2012. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice Borke Milanović (u daljnjem tekstu: tužiteljica) kojim tražila da sud obaveže tužene ZZ "Potkozarje" Romanovci - u stečaju i apelanticu, da joj predaju u posjed nekretnine u Maglajanima pobliže opisane u izreci presude, u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti odluke, pod prijetnjom izvršenja (stav 1.). Djelimično je usvojen protivtužbeni zahtjev apelantice i tužbeni zahtjev glavnog umješača Stanka Milovanovića (u daljnjem tekstu: glavni umješač), te je utvrđeno da je ništav kupoprodajni ugovor zaključen 17. jula 2006. godine između tuženog ZZ "Potkozarje" Romanovci - u stečaju, kao prodavca i tužiteljice kao kupca, ovjeren 18. jula 2006. godine kod Osnovnog suda pod brojem: OV-841O/06, a kojim je prodavac prodao predmetne nekretnine (stav 2.). Obavezana je tužena ZZ "Potkozarje" Romanovci - u stečaju da tužiteljici na ime povrata kupoprodajne cijene isplati iznos od 35.102,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18.07.2006. godine do isplate, u roku od 30 dana od dana donošenja odluke, pod prijetnjom izvrsenja (stav 3.). Odbijen je tužbeni zahtjev glavnog umješača u dijelu kojim zahtjeva da se naloži tuženima ZZ "Potkozarje" Romanovci - u stecaju i apelantici da mu predaju u posjed sporne nekretnine (stav 4.). Odbačena je protivtužba apelantice u dijelu u kojem zahtjeva da sud nalozi Republickoj upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove Republike Srpske, Područna jedinica Laktaši (u daljnjem tekstu: ROUP), uspostavu ranijeg posjedovnog stanja kakvo je bilo prije provođenja predmetnog ugovora, da izvrši brisanje upisa tužiteljice kao vlasnika spornih nekretnina, a koji je izvršen na osnovu rjesenja broj: 26-952-P-50/06 od 17.10.2006. godine, u dijelu kojim traži da sud obaveže tuženu ZZ "Potkozarje" Romanovci – u stečaju da radi ostvarivanja prava preče kupovine apelantice, sa njom zaključi ugovor o prodaji predmetnih nekretnina po cijeni i ostalim uslovima navedenim u ugovoru o kupoprodaji od 17. jula 2006. godine, te da joj izda ispravu podesnu za prenos navedenih nekretnina na njeno ime, a da će u protivnom tu ispravu zamjeniti presuda (stav 5.). Tužiteljica je obavezana da tuženima i glavnom umješaču nadoknadi troskove parničnog postupka u iznosima preciziranim u st. 6 i 7. izreke presude.
3. Odbijajući tužbeni zahtjev tužiteljice za predaju u posjed i usvajajući djelimično zahtjev apelantice i glavnog umješača za utvrđenje ništavosti kupoprodajnog ugovora od 17. jula 2006. godine, Osnovni sud je našao da tužena ZZ "Potkozarje" Romanovci - u stečaju nije bila vlasnik spornih nekretnina i da je prenijela više prava nego što ga je sama imala. Takođe je našao da je predmet ugovora bila i k.č. broj 435/9 iako takva parcela nije u zemljišno knjižnoj evidenciji. Odbijajuci tužbeni zahtjev glavnog umješača za predaju u posjed spornih nekretnina, Osnovni sud je pošao od toga da je zahtjevom tražena predaja k.č. broj 435/6 koja nije bila predmet kupoprodaje, a nije ni dokazano da je tuženi drže u svom posjedu. Usvajajući djelimično protivtužbu apelantice, Osnovni sud je prihvatio da se protivtužbom traži utvrđenje ništavosti kupoprodajnog ugovora od 18.jula 2006. godine, dok se tužbom od 1.avgusta 2006. godine zahtjeva njegov poništaj, pa da se, u tom dijelu, ne radi o istim tužbenim zahtjevima.
4. Drugostepenom presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 046423 13 Gž od 25. septembra.2013. godine odbijene su žalbe tužiteljice, tužene ZZ "Potkozarje" Romanovci-u stečaju i·glavnog umješača i prvostepena presuda je potvrđena..
5. Obrazlažući odbijanje tužbenog zahtjeva tužiteljice, Okružni sud je ukazao da je kupoprodajni ugovor od 17. jula 2006. godine samo pravni osnov za sticanje prava svojine, ali da je izostao upis u zernljišne knjige u smislu odredbe člana 33. ZOSPO i da je bez značaja njen upis prava svojine kod ROUP. Naime, Okružni sud je cijenio da predmet prodaje nije bila državna, već zadružna svojina i da tužena ZZ "Potkozarje" Romanovci - u stečaju nije izvodila dokaze da predmetne sporne nekretnine nije koristila iz ekonomskih razloga, zbog čega je smatrao da je ugovor ništav i po odredbi člana 50. Opšteg zakona o zadrugama u vezi sa članom 3. Zakonu o privatizaciji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža ("Sluzbeni glasnik RS" broj: 98/04).
6. Presudom Vrhovnog suda broj 71 0 P 046423 14 Rev od 21. avgusta 2014. godine revizija tuziteljice je usvojena, preinačene su obje nižestepene presude i presuđeno je tako što je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i obavezane tužene ZZ "Potkozarje" Romanovci - u stečaju i apelantica da tužiteljici predaju u posjed nekretnine pobliže opisane u izreci presude, odbijen je protivtužbeni zahtjev apelantice i tužbeni zahtjev glavnog umješača za utvrđenje ništavim kupoprodajnog ugovora zaključenog 17. jula 2006. godine između tuženog ZZ "Potkozarje" Romanovci, kao prodavca i tužiteljice kao kupca, ovjeren 18. jula 2006. godine kod Osnovnog suda u Banjoj Luci pod brojem: OV-84 10/06, a kojim je prodavac prodao predmetne nekretnine, te su obavezani apelantica, ZZ "Potkozarje" Romanovci - u stečaju i glavni umješač da tužiteljici solidarno nadoknade troškove postupka u iznosu od 13.850,00 KM, dok je u preostalom dijelu taj zahtjev odbijen. Revizija tužene ZZ "Potkozarje" Romanovci - u stečaju je usvojena i obje nižestepene presude su ukinute u dijelu kojim je obavezana tužena ZZ "Potkozarje" Romanovci - u stečaju da tužiteljici na ime povrata kupoprodajne cijene isplati iznos od 35.102,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18. jula 2006. godine do isplate. Apelantica i glavni umješač su obavezani da solidarno tuženoj ZZ "Potkozarje" Romanovci - u stečaju, na ime naknade troskova postupka, isplate iznos označen u izreci presude.
7. U obrazloženju presude je navedeno da iz činjenica iznesenih tokom postupka proizilazi da su sporne nekretnine od 1975. godine, kada je na snagu stupio popisni katastar, upisane kao posjed tužene ZZ "Potkozarje" Romanovci, a tokom parnice nije osporena činjenica da su od tada na tim nekretninama imali i faktički posjed koji su ostvarivali kroz korištenje ili davanje u zakup poslovnog prostora sagrađenog na tim nekretninama. Dakle, na strani tuzene ZZ "Potkozarje" Rornanovci - u stečaju postojao je, najmanje, savjestan posjed spornih nekretnina više od 30 godina i to sve bez prekida do 17. jula 2006. godine, kada su ove nekretnine, nakon zakonito provedenog postupka javne prodaje, otuđili tužiteljici za kupoprodajnu cijenu od 35.102,00 KM. Na osnovu te prodaje tužiteljica je uknjižena kao vlasnik poslovnog prostora rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Republike Srpske, Područna jedinica Laktši, broj: 26-952-P- 50/06 od 17.10.2006. godine, a u PI. broj 65 k.o. Maglajani Donji kao posjednik sa 1/1 dijela. Dalje je navedeno da je vještak geometar u svom nalazu naveo da je sporna nekretnina u zemljišnim knjigama formirana 1966. godine kao k.č. broj 435/6 površine 500 m , te da je upisana u zk.ul. broj 40. k.o. Maglajani, na kojoj postoji 28 suvlasnika. Vještak je takođe pojasnio da je 2005. godine u postupku usaglašavanja starog i novog operata, brojem k.č. broj 435/6 označena susjedna parcela čija je površina 910 m , a radi se o parceli na kojoj je glavni umješač upisan kao vlasnik sa 1/1 dijela u zk.uI. broj 123 k.o. Maglajani. Pri toj pogrešnoj numeraciji sporna k.č. 435/6 nije dobila novi broj u zemljišnoj knjizi, osim što joj je na geodetskom planu dat broj 435/9. Iz ovako utvrdenih činjenica, po mišljenju Vrhovnog suda, proizilazi utvrđenim da je tužiteljica savjesni i zakoniti posjednik sporne nekretnine, jer je njen prednik, tužena ZZ "Potkozarje" Romanovci - u stečaju, imala savjesni posjed duže od 30 godina. Glavni umješač nije dokazao da je u tom periodu, on ili njegov prednik - otac, imao faktički posjed sporne nekretnine ili da je poslovni prostor na istoj izgradio svojim sredstvima. Naprotiv, iz utvrđenih činjenica proizilazi da na spomoj nekretnini nema ni upisano pravo svojine jer je došlo do pogrešne numeracije nekretnina, pri čemu formalno označena k.č. 435/6 na kojoj je upisani vlasnik, identifikacijski nije sporna nekretnina.
8. Vrhovni sud je istakao da tužiteljica osnovano revizijom ukazuje da je pogrešan stav nižestepenih sudova da je kupoprodajni ugovor od 7. jula. 2006. godine ništav jer tužena ZZ "Potkozarje" Romanovci nije upisani vlasnik, odnosno iz razloga što je na tužiteljicu prenijela više prava nego ga sama ima. S tim u vezi je navedeno da razlozi za ništavost ugovora propisani su clanom 103. ZOO, a prodaja tuđe stvari ne čini ugovor ništavim (član 460. ZOO). Tužbeni zahtjev tužiteljice usmjeren je na predaju u posjed, pa kod činjenica da je dokazala savjesnost posjeda prodavca unazad 30 godina godina prije prodaje, da je upisani posjednik nekretnina i vlasnik poslovnog prostora u Knjizi uloženih ugovora o prodaji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža, po stavu Vrhovnog suda njen zahtjev je osnovan. Pri tome je istaknuto da je neutemeljen stav nižestepenih sudova da bi ugovor o kupoprodaji od 17. jula 2006. godine bio ništavan prema odredbi člana 50. stav 2. Opšteg zakona o zadrugamaa, koji propisuje da se zadružna imovina-oprema, objekti i slicno, kada se ne koriste iz ekonomskih razloga, može prodati ili dati u zakup uz obavezu usmjeravanja dobijenih finansijskih sredstava za razvoj zadruge. Ukazano je da je šogrešan je zaključak drugostepene odluke da tužena ZZ ,,Potkozarje" Romanovci - u stečaju nije izvodila dokaze da se prodate nekretnine nisu koristile iz ekonomskih razloga. Upravo iz činjenice da su sporne poslovne prostorije davane u zakup počev od 1996. godine, proizilazi da su još tada bili ispunjeni uslovi za njihovu prodaju. Tužena ZZ ,,Potkozarje" Romanovci - u stečaju sve vrijeme nije suprotno ni tvrdila, nego se u odnosu na zaključeni ugovor izjašnjavala da on nije valjan samo iz razloga što nisu riješeni vlasnički odnosi na zemljištu na kome je poslovni prostor izgrađen. Iz navedenih razloga, po ocjeni Vrhovnog suda, nije osnovan ni zahtjev glavnog umješača za utvrđenje ništavosti ugovora niti za predaju u posjed. Zatim je istaknuto da se apelantica nalazi u faktičkom posjedu spornog poslovnog prostora na osnovu zakupnog odnosa sa tuzenom ZZ "Potkozarje" Romanovci - u stečaju. Ugovor je otkazan od strane zakupca podnošenjem otkaznog naloga (broj: R - 543/05 od 21.06.2005. godine), a nakon uloženog prigovora u toku je parnica. Tužena ZZ ,,Potkozarje" Romanovci - u stečaju dužna je kao prodavac da kupcu preda prodatu stvar (clan 454. stav 1. ZOO), a tužena apelantica je dužna to učiniti kao neposredni držalac.
9. Rješenjima Osnovnog suda broj 71 0 I 201447 14 I od 29. oktobra 2014. godine i broj 71 0 I 199978 14 I od 3. marta 2015. godine određeno je izvršenje na osnovu osporene presude Vrhovnog suda radi naplate troškova postupka tužiteljice i tužene ZZ ,,Potkozarje" Romanovci - u stečaju.
10. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
11. Navodi da je Vrhovni sud proizvoljno i nezakonito ocijenio činjenično stanje koje je pravilno utvrđeno pred prvostepenim i drugostepenim sudom, te proizvoljno i nezakonito primijenio materijalno pravo, a počinio i brojne povrede odradaba parničnog postupka, pa je apelantici povrijeđeno pravo na pravično sudenje. Apelantica takođe smatra da joj je povrijeđeno i pravo na imovinu jer je savjestan posjednik nekretnine na osnovu ugovora o zakupu, od 1996. godine kada je njen pravni prednik zaključio prvi put ugovor o zakupu, pa sve do danas koji podnese djelotvoran pravni lijek, jer protiv presude Vrhovnog suda nisu dozvoljeni ni redovni ni vanredni pravni lijekovi.
12. U vezi sa zahtjevom za donošenje privremene mjere apelantica je istakla da, s obzirom da u spornoj nekretnini obavlja samostalnu trgovačku djelatnost oko 18 godina, da joj u konkretnom slučaju prijeti iseljenje iz prostora u kojem nesmetano godinama obavlja djelatnost te da o pravnom pitanju koje je bilo predmetom spora postoje različiti pravni stavovi redovnih sudova, smatra da ima očigledan interes za donošenje privremene mjere u smislu Pravila Ustavnog suda.
13. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
14. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
15. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na "pristup sudu" što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelantica svoj zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na tvrdnjama koje se tiču meritornog odlučivanja o podnesenoj apelaciji te navodima da je očigledno da će provođenjem izvršenja ona pretrpjeti štetu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da istaknuti navodi apelantice, na kojima zasniva predmetni zahtjev, u okolnostima konkretnog slučaju nisu dovoljni da bi Ustavni sud donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je pravosnažna i izvršna, odnosno smatra da apelantica nije ponudila relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere neosnovan.
16. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
17. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić