Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1479/13 (G. U.)

Odluka donesena 24. 04. 2015.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršajni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1479/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 04. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 24. aprila 2015. godine, u predmetu broj AP-1479/13, rješavajući apelacije Gorana Udovičića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Goran Udovičić, protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 PR 197595 12 PŽP od 26. marta 2013. godine;

„Cirko“ d.o.o. Travnik, protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 PR 079355 13 PŽP od 19. novembra 2013. godine;

M. M., protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 76 0 PR 013608 13 PŽP od 3. februara 2014. godine;

L. M., protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 76 0 PR 013608 13 PŽP od 3. februara 2014. godine;

Milenko Vulin, protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 PR 142795 14 PŽP od 14. februara 2014. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1479/13 Goran Udovičić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Damir Alagić advokat iz Sarajeva, podnio je 9. aprila 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 PR 197595 12 PŽP od 26. marta 2013. godine. U postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašen odgovornim za prekršaje iz člana 8. st. 3. i 1. tačka a) Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira Federacije Bosne i Hercegovine, pa mu je izrečena uvjetna osuda kojim je utvrđena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 400,00 KM i istodobno određeno da se ona neće izvršiti ukoliko apelant u roku od šest mjeseci ne počini novi prekršaj. U postupku je utvrđeno da je apelant u aprilu 2011. godine, na način bliže opisan u dispozitivu rješenja, uputio prijetnje B.Č., odnosno narušio javni red i mir drskim ponašanjem obraćajući se B.Č., čime je počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret.

2. AP-437/14 „Cirko“ d.o.o. Travnik (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vesna Rujević advokatica iz Banja Luke, podnio je 28. januara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 PR 079355 13 PŽP od 19. novembra 2013. godine. U postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašen odgovornim za prekršaj iz člana 6. stav 1. tačka a) Zakona o carinskim prekršajima Bosne i Hercegovine, pa mu je izrečena uslovna osuda kojom je utvrđena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 KM, a koja se neće izvršiti ukoliko apelant u roku od šest mjeseci ne počini isti ili teži prekršaj. U postupku je utvrđeno da je apelant, kao uvoznik i vlasnik uvezene robe (putničkog automobila iz Italije), u carinskom postupku po podnošenju carinske prijave, s ciljem da izbjegne plaćanje uvoznih dadžbina u punom iznosu, dostavio fakturu na kojoj je navedena izjava o preferencijalnom porijeklu robe za koju se ustanovilo da je bila krivotvorena, pa je, na taj način, apelant oštetio budžet države u iznosu od 277,10 KM.

3. AP-1079/14 M. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Grada, kojeg zastupa Slobodan Pavić advokat iz Novog Grada, podnio je 10. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 76 0 PR 013608 13 PŽP od 3. februara 2014. godine. Apelant je dopunio apelaciju 7. aprila 2014. godine. U postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašen odgovornim za prekršaj iz čl. 7. stav 5., čl. 16. stav 1. tač. b), g), z) i ž) i čl. 19. Zakona o lovstvu Republike Srpske, pa mu je izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 4.000,00 KM. U postupku je utvrđeno da je apelant, zajedno sa L.M., u vrijeme lovostaja na srneću divljač i bez odobrenja korisnika lovišta Lovačkog udruženja „Fazan“ Novi Grad, na udaljenosti manjoj od 200 m od naselja, iz automobila odstrijelio jednu srnu, čime je počinio štete pomenutom lovačkom udruženju.

4. AP-1752/14 L. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Grada, kojeg zastupa Slobodanka Šljokavica advokatica iz Novog Grada, podnio je 14. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 76 0 PR 013608 13 PŽP od 3. februara 2014. godine. U postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašen odgovornim za prekršaj iz čl. 7. stav 5., čl. 16. stav 1. tač. b), g), z) i ž) i čl. 19. Zakona o lovstvu Republike Srpske, pa mu je izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 4.000,00 KM. U postupku je utvrđeno da je apelant, zajedno sa M.M., u vrijeme lovostaja na srneću divljač i bez odobrenja korisnika lovišta Lovačkog udruženja „Fazan“ Novi Grad, na udaljenosti manjoj od 200 m od naselja, odstrijelio jednu srnu, na način da je reflektorom osvjetljavao divljač, dok je M.M. iz automobila izvršio odstrel, čime je počinio štete pomenutom lovačkom udruženju.

5. AP-1830/14 Milenko Vulin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trna, podnio je 21. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 PR 142795 14 PŽP od 14. februara 2014. godine. Apelant je dopunio apelaciju 21. januara 2015. godine. U postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašen odgovornim za prekršaj iz člana 11. Zakona o javnom redu i miru Republike Srpske, pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 KM. U postupku je utvrđeno da je apelant narušio javni red i mir prijetnjom upućenom radnicima „Elektrodistribucije“ Laktaši, na način bliže opisan u dispozitivu rješenja, čime je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1479/13. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1479/13 (G. U.) | Sudska praksa | Aktio