Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4547/12 (PPP «Domet» Glamočani i D. H.)

Odluka donesena 24. 04. 2015.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4547/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 04. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 24. aprila 2015. godine, u predmetu broj AP-4547/12, rješavajući apelaciju PPP «Domet» Glamočani i Dževada Haznadara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija PPP «Domet» Glamočani i Dževada Haznadara, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 I 003178 12 Gž 2 od 23. oktobra 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. PPP «Domet» Glamočani i Dževad Haznadar (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant ili apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Zoran Butorac, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 21. decembra 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 I 003178 12 Gž2 od 23. oktobra 2012. godine. Apelanti su 23. januara 2015. godine podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud spriječio nastanak „nenadoknadivih štetnih posljedica, ako bi došlo do gašenja PPP «Domet» Glamočani“ do donošenja odluke o apelaciji.

Uvodne napomene

2. Iz stanja spisa proizlazi da je u pravnoj stvari tužitelja H.I.G.A.T. iz Graca (u daljnjem tekstu: tužitelj ili tražilac izvršenja) protiv apelanata, Osnovni sud donio presudu broj P-1058/04 od 27. januara 2006. godine (kojom je djelimično udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja), koja je preinačena presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-000737 od 28. decembra 2006. godine, na način da je uvažena žalba tužitelja te je prvostepena odluka preinačena u odbijajućem dijelu te je u konačnici utvrđeno da je prvoapelant vlasnik nekretnina, preciznije označenih u izreci presude zemljišno knjižnim podacima sa 1/1 dijela, te je naložen upis navedenog u zemljišne knjige. Istom presudom Okružnog suda preinačena je i odluka prvostepenog suda o troškovima postupka tako što su apelanti obavezani da tužitelju plate iznos od 40.662,05 KM na ime troškova prvostepenog postupka kao i iznos od 3.750,00 KM na ime troškova žalbenog postupka.

3. Iz spisa nadalje proizlazi da je tužitelj kao tražilac izvršenja pokrenuo izvršni postupak radi namirenja potraživanja iznosa od 44.412,00 KM na ime troškova parničnog postupka utvrđenim presudom Okružnog suda od 28. decembra 2006. godine kao izvršne isprave, te da je Osnovni sud donio rješenje broj IP-163/04 od 16. aprila 2008. godine kojim je dozvoljeno predloženo izvršenje uz obavezu apelanata da tražiocu izvršenja plate iznos od 8.560,24 KM na ime troškova izvršnog postupka. Protiv navedenog rješenja apelanti su podnijeli prigovor koji je rješenjem Osnovnog suda od 19. juna 2009. godine odbijen. Nadalje, Okružni sud je odlučujući o žalbi apelanata protiv rješenja Osnovnog suda od 19. juna 2009. godine, donio rješenje broj 11 0 I 003178 10 Gž od 31. maja 2010. godine kojim je odbijena žalba apelanata i prvostepeno rješenje potvrđeno. Istim rješenjem Okružni sud je odbio i žalbe apelanata podnesene protiv rješenja donesenom u drugom izvršnom predmetu Osnovnog suda u kojem je odlučivano o izvršenju „konačne i izvršne Odluke vanjskotrgovinske arbitraže pri Privrednoj komori Jugoslavije u Beogradu […]“ i to rješenja broj IP-1511/04 od 22. juna 2009. godine i rješenja o dosudi broj Ip-1511/04 od 31. jula 2009. godine, te navedena rješenja potvrdio.

4. Iz stanja spisa nadalje proizlazi da je Ustavni sud odlučujući o apelaciji apelanata podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda broj 11 0 I 003178 10 Gž od 31. maja 2010. godine i rješenjā Osnovnog suda br. Ip 163/04 od 19. juna 2009. godine, Ip 1511/04 od 31. jula 2009. godine i Ip 1511/04 od 22. juna 2009. godine, donio odluku broj AP 3724/10 od 13. jula 2012. godine kojom je utvrđeno kršenje prava apelanata na pravično suđenje i shodno tome ukinuto osporeno rješenje Okružnog suda od 31. maja 2010. godine te je predmet vraćen navedenom sudu na ponovno odlučivanje (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP 3724/10 od 13. jula 2012. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Međutim, iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da se Ustavni sud u navedenoj odluci bavio isključivo pitanjem da li su u izvršnom postupku pravilno primjenjeni pozitivnopravni propisi u pogledu priznanja strane arbitražne odluke na kojoj su utemeljena rješenja Osnovnog suda Ip 1511/04 od 31. jula 2009. godine i Ip 1511/04 od 22. juna 2009. godine, te s tim u vezi i zaključio da je sud proizvoljno primjenio pozitivnopravne propise u pogledu priznanja strane arbitražne odluke. U navedenom predmetu, dakle, Ustavni sud se ni na koji način nije bavio razmatranjem odluka donesenih u izvršnom postupku osnovnog suda broj . Ip 163/04 .

Osporeno rješenje

5. Postupajući u postupku izvršenja odluke Ustavnog suda AP 3724/10 od 13. jula 2012. godine, Okružni sud je odlučujući u ponovnom postupku o žalbama apelanata kao izvršenika protiv rješenja Osnovnog suda br. Ip 163/04 od 19. juna 2009. godine, Ip 1511/04 od 31. jula 2009. godine i Ip 1511/04 od 22. juna 2009. godine, donio rješenje broj 11 0 I 003178 12 Gž2 od 23. oktobra 2012. godine kojim je žalbu apelanata izjavljenom protiv rješenja Osnovnog suda broj IP-163/04 od 19. juna 2009. godine odbio i navedeno rješenje potvrdio (stav 1 rješenja). Istim rješenjem Okružni sud je uvažio žalbe apelanata i rješenje br. Ip 1511/04 od 31. jula 2009. godine i Ip 1511/04 od 22. juna 2009. godine ukinuo i predmete koji su okončani navedenim rješenjima vratio na ponovni postupak (stav 2. rješenja).

6. Okružni sud je u obrazloženju rješenja od 23. oktobra 2012. godine hronološki opisao tok postupaka koji su okončani osporenim rješenjima, te je odlučujući u ponovnom postupku o žalbi apelanata protiv rješenja Osnovnog suda broj Ip-163/04 i od 19. juna 2009. godine između ostalog istakao da je u predmetu Ip-163/04 tražilac izvršenja pokrenuo izvršni postupak protiv apelanata kao izvršenika na osnovu presude Okružnog suda od 28. decembra 2006. godine radi naplate troškova parničnog postupka u iznosa od 44.412,00 KM utvrđenim navedenom presudom Okružnog suda kao izvršnom ispravom, te da je Osnovni sud na prijedlog tražioca izvršenja donio rješenje broj Ip-163/04 od 16. aprila 2008. godine kojim je dozvoljeno predloženo izvršenje. Odlučujući o prigovoru apelanata podnesenom protiv rješenja o izvršenju od 16. aprila 2008. godine Osnovni sud je rješenjem broj Ip- 163/04 i od 19. juna 2009. godine odbio navedeni prigovor. Iz obrazloženja također proizlazi da je Okružni sud odlučujući u ponovnom postupku o žalbi apelanata protiv rješenja Osnovnog suda od 19. juna 2009. godine odbio žalbu, te zaključio da je suprotno apelantovim žalbenim navodima presuda Okružnog suda od 28. decembra 2006. godine valjana izvršna isprava na temelju koje se može dozvoliti izvršenje, i „činjenica da su apelanti protiv presude Okružnog suda izjavili reviziju i da je u toku postupak po revizije pred Vrhovnim sudom nema uticaja na izvršni postupak niti daje mogućnost odlaganja odnosno obustave izvršenja iz tog razloga, budući da prvostepeni sud u izvršnoam postupku postupa u skladu sa odredbom člana 8. Zakona o izvršnom postupku“

7. Suprotno tome, Okružni sud je uvažio žalbe apelanata i ukinuo rješenja Osnovnog suda broj Ip-1511/04 od 22. juna 2009. godine i rješenja o dosudi broj Ip-1511/04 od 31. jula 2009. godine, te predmet vratio Osnovnom sudu na ponovno suđenje radi pravilne primjene pozitivnopravnih propisa u pogledu priznanja strane arbitražne odluke (Spoljno trgovinske arbitraže pri Privrednoj komori Jugoslavije u Beogradu broj T-43/92 od 29. maja 1008. godine) na osnovu koje je kao izvršne isprave, Osnovni sud po prijedlogu tražioca izvršenja donio osporena rješenje u predmetu broj Ip-1511/04.

8. Ustavni sud konstatira da je u međuvremenu, u toku trajanja predmetnog izvršnog postupka, svojom odlukom broj AP 1631/08 od 27. marta 2009. godine (dostupna na web stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba) odbio (osim u pogledu razumnog roka) kao neosnovanu apelaciju apelanta podnesenu protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-07-000 416 od 16. maja 2008. godine, Presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-000 737 od 28. decembra 2006. godine i Presude Osnovnog suda broj P-1058/04 od 27. januara 2006. godine. zaključivši da redovni sudovi nisu proizvoljno primijenili zakon, a ni utvrđeno činjenično stanje i ocjena dokaza ne ukazuju da su sudovi na bilo koji način povrijedili Ustav Bosne i Hercegovine.

9. Apelanti su osporili rješenje Okružnog suda kojim je žalba apelanata izjaljena protiv rješenja Osnovnog suda broj Ip-163/04 od 19. juna 2009. godine odbijena i navedeno rješenje potvrđeno (stav 1), navodeći da im je osporenim rješenjem u tom dijelu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Predmetnom apelacijom se ukazuje na neprihvatljivost stava Okružnog suda da je presuda Okružnog suda od 28. decembra 2006. godine valjana izvršna isprava na osnovu koje se može dozvoliti izvršenje¸ budući da je u toku postupak po reviziji protiv navedene odluke Okružnog suda. Podneskom od 23. januara 2015. godine apelanti su podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud spriječio nastanak „nenadoknadivih štetnih posljedica, ako bi došlo do gašenja PPP «Domet» Glamočani“ do donošenja odluke o apelaciji.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: h. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

11. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je predmet ovog apelacionog postupka odluka donesena u postupku izvršenja u kojem apelanti imaju poziciju izvršenika i u kojem tražilac izvršenja predlaže izvršnje radi namirenja potraživanja (troškova postupka) utvrđenog pravosnažnom presudom. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

12. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud prvenstveno treba odgovori na pitanje da li je u konkretnom slučaju primjenjiv član 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li se osporeno rješenje odnosilo na utvrđivanje građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv apelanata.

13. Ustavni sud, podsjeća na praksu bivše Komisije za ljudska prava, prema kojoj se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/89 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci broj AP-1996/06 od 6. marta 2007. godine, podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94). U tom kontekstu Ustavni sud ističe da je prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, generalno gledajući, član 6. Evropske konvencije ratione materiae neprimjenjiv kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje.

14. U konkretnom slučaju, apelanti kao izvršenici osporavaju odluku koja je donesena u izvršnom postupku u kojem su apelanti po osnovu presude Okružnog suda broj 011-0-GŽ-06-000737 od 28. decembra 2006. godine kao izvršne isprave, obavezani na isplatu troškova parničnog postupka u iznosu od 44.412,00 KM. Dakle, u predmetnom izvršnom postupku u kojem su apelanti imali poziciju izvršenika, a u kojem je doneseno osporeno rješenje, nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanata budući da su ista utvrđena u parničnom postupku koji je okončan presudom Okružnog suda broj 011-0-GŽ-06-000737 od 28. decembra 2006. godine. Stoga, Ustavni sud smatra, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pitanja (vidi odluku o dopustivosti AP-206/02 od 23. jula 2004. godine i AP 1688/09 od 17. decembra 2009. godine) da se u navedenom izvršnom postupku nisu utvrđivala nikakve nove obaveze apelanata te stoga taj postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine pa je apelacija u ovom djelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Apelanti navode da je osporenom odlukom povrijeđeno i njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se praksa iz predmeta AP-206/02 od

23. jula 2004. godine i AP 1688/09 od 17. decembra 2009. godine može primjeniti i u konkretnom slučaju, te ističe da novčani iznosi koje je apelant obavezan isplatiti tražitelju izvršenja na ime troškova parničnog postupka, jesu imovina koja je kao građansko pravo zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine. Međutim, o navedenoj obavezi apelanta nije odlučivano u predmetnom izvršnom postupku, već ta obaveza proizlazi iz pravosnažne presude Okružnog suda broj 011-0-GŽ-06-000737 od 28. decembra 2006. godine kojom su apelanti obavezani da tužiocu u toj parničnoj stvari, odnosno tražiocu izvršenja u konkretnoj izvršnoj stvari plate troškove parničnog postupka. Stoga su i navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u predmetnom izvršnom postupku ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za donošenje privremene mjere.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4547/12 (PPP «Domet» Glamočani i D. H.) | Sudska praksa | Aktio