Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-812/14 (D. Đ. i drugi)

Odluka donesena 24. 04. 2015.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-812/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 04. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 24. aprila 2015. godine u predmetu broj AP-812/14, rješavajući apelacije Dragoljuba Đurića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Dragoljub Đurić zbog dužine trajanja postupka radi utvrđivanja iznosa starosne penzije;

Branko Marković protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 85 0 K 032043 15 Kž, od 27. januara 2015. godine;

JU Farmaceutski fakultet u Sarajevu protiv rješenja Kantonalnog sud ua Sarajevu broj 65 0 Pr 455132 14 Pžp, od 30.

januara 2015. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 Pr 455132 14 Pr 22. oktobra 2014. godine;

E.K. protiv presude Općinskog suda u Visokom broj 41 0 P 043336 13 P, od 12. decembra 2014. godine;

Izet Halilović i Vinitu Halilović protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 2 K 016732 14 Krn, od 18. jula 2014. godine;

Stevka Stevanović protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj 12 0 P 004958 15 Gž, od 3. marta 2015. godine;

Rifet Šekić protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 009102 14 U, od 27. februara 2015. godine;

GD Izgradnja d.o.o. Žepče protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 44 0 Ip 015813 14 Pž, od 27. januara 2015. godine;

Haris Hadžialić zbog nastanka i nemogućnosti izmirenja niza zakonskih obaveza društva Vision Enterprise Development Group d.o.o. Sarajevo, čiji je direktor i zakonski zastupnik;

zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

AP 812/14

1. Dragoljub Đurić (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 21. februara 2014. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka radi utvrđivanja iznosa starosne penzije. Rješenjem Fonda za penzjsko i invalidsko osiguranje filijala Prijedor, broj 1008156045, od 1. oktobra 2002. godine apelantu je određena starosna penzija u iznosu od 303,85 KM. Rješenjem Fonda, broj 1008156045, od 28. februara 2010. godine apelantu je ponovo određena starosna penzija u iznosu od 265,98 KM. U konkretnom slučaju rješenjem Fonda broj 100815045, od 22. februara 2013. godine žalba je uvažena i poništeno rješenje Fonda od 28. februara 2010. godine i određeno da se penzija isplaćuje po rješenju Fonda od 1. oktobra 2002. godine dok za to postoje zakonski uslovi. Apelant je takođe zatražio isplatu naknade materijalne štete u iznosu od 30000 KM i nematerijalne štete u iznosu od 6000 KM.

2. Ustavni sud zapaža da apelant u skladu sa odredbama člana 15. Zakona o upravnom sporu Republike Srpske (Službeni glasnik RS broj 9/05) nije iskoristio mogućnost da tužbom pokrene upravni spor protiv rješenja Fonda, broj 100815045, od 22. februara 2013. godine. AP 961/15

3. Branko Marković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pridjela Donjeg, Doboj, kojeg zastupa Milenko Radonjić, advokat iz Doboja podnio je 28. februara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 85 0 K 032043 15 Kž, od 27. januara 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđena presuda Osnovnog suda u Doboju, broj 85 0 K 032043 14 K 2, od 28. aprila 2014. godine kojom opozvana uslovna osuda izrečena presudom Osnovnog suda, broj 85 0 K 032 043 12 K, od 18. januara 2013. godine. i određeno da se izvrši utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci. Rješenjem Osnovnog suda broj 85 0 K 032043 14 K2, od 22. decembra 2014. godine apelantova žalba protiv presude od 28. aprila 2014. godine odbačena je kao neblagovremena. Apelant je 9. aprila 2015. godine dopunio apelaciju i dostavio rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 85 0 K 032043 14 Kvlz, od 17. marta 2015. godine kojim je apelantov zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv pravosnažne presude Osnovnog suda u Doboju, broj 85 0 K 032043 14 K 2, od 28. aprila 2014. godine odbačen kao nedozvoljen. Apelant je u dopuni apelaciji ponovo zatražio usvajanje privremene mjere navedene u apelaciji.

4. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud naredi odlaganje izvršenje kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci izrečene podnosiocu apelacije presudom Osnovnog suda u Doboju, broj 85 0 K 032043 14 K2, od 28. aprila 2014. godine do donošenja odluke o njegovoj apelaciji

5. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 206. Zakona o krivičnom postupku RS (Službeni glasnik RS Zakon o krivičnom postupku br.100/09 i 53/12) u propisanom roku podnio žalbu protiv presude Osnovnog suda, od 28. aprila 2014. godine.

AP 1095/15

6. JU Farmaceutski fakultet u Sarajevu (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Damir Alagić, advokat iz Sarajeva, podnio je 12. marta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 Pr 455132 14 Pžp, od 30. januara 2015. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 Pr 455132 14 Pr 22. oktobra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenim drugostepenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je apelantov zahtjev za sudsko odlučivanje po prekršajnom nalogu broj JSBO 101.703.393.8, od 25. januara 2013. godine.

7. Ustavni sud zapaža da apelant nije iskoristio mogućnost da u skladu sa sa odredbama člana 55. stav 3. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine FBiH broj 31/06) u propisanom roku podnese zahtjev za sudsko odlučivanje po prekršajnom nalogu od 25. januara 2013. godine.

AP 1166//15

8. E.K. (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 16. marta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Općinskog suda u Visokom broj 41 0 P 043336 13 P, od 12. decembra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom apelant je obavezan da tužiocu Sparkasse Bank dd Sarajevo isplati solidarno dug od 10.225,47 KM.

9. Ustavni sud zapaža da apelant nije iskoristio mogućnost da u skladu sa odredbama člana

203. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine FBiH br. 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku podnese žalbu protiv presude Općinskog suda u Visokom broj 41 0 P 043336 13 P, od 12. decembra 2014. godine.

AP 1172/15

10. Izet Halilović i Vinitu Halilović (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa ZAK Temin Šemso i Temin Almin, iz Sarajeva podnijeli su 17. marta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 2 K 016732 14 Krn, od 18. jula 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom po prijedlogu Tužilaštva naloženo je Sberbanci ad Banjaluka da privremeno obustavi izvršenje finansijskih transakcija prema svim drugim pravnim i fizičkim licima za račune apelanata i novčane iznose navedene u izreci rješenja, te da novčana sredstva privremeno oduzme i pohrani ih na poseban račun gdje će se čuvati do okončanja krivičnog postupka.

11. Apelanti su podnijeli zahtjev za određivane privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud usvoji zahtjev apelanta za privremenu mjeru i naloži Sudu BiH da u roku od trideset dana izvrši preispitivanje privremene mjere određene osporenim rješenjem Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 2 K 016732 14 Krn, od 18. jula 2014. godine.

12. Ustavni sud zapaža da apelant nije iskoristio mogućnost da u skladu sa odredbama člana 72. Zakona o krivičnom postupku BiH (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13) u propisanom roku podnio žalbu protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 2 K 016732 14 Krn, od 18. jula 2014. godine.

AP 1215/15

13. Stevka Stevanović (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Janko Nikolić, advokat iz Zvornika, podnijela je 17. marta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj 12 0 P 004958 15 Gž, od 3. marta 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Osnovnog suda u Bijeljini broj 083-0-P- 06-000 312, od 24. januara 2015. godine kojim je apelanticina žalba protiv presude Osnovnog suda u Bijelini, broj 083-O-P-06-000312, od 22. januara 2008. godine odbačena kao neblagovremena.

14. Ustavni sud zapaža da apelantica u skladu sa odredbama člana 203. Zakona o parničnom postupku RS (Službeni glasnik Republike Srpske br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09, 49/09 i 61/13) u propisanom roku nije podnijela žalbu protiv presude Osnovnog suda u Bijelini, broj 083-O-P-06-000312, od 22. januara 2008. godine.

AP 1317/15

15. Rifet Šekić (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 23. marta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 009102 14 U, od 27. februara 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u postupku ostvarivanja prava na prijevremenu starosnu penziju apelantova tužba radi poništenja rješenja Federalnog zavoda penzijskog i invalidskog osiguranja Mostar, broj FZ 3/2-5048670291, od 24. marta 2013. godine odbačena je kao neblagovremena.

16. Ustavni sud zapaža da apelant u skladu sa odredbama člana 18. Zakona o upravnim sporovima FBiH broj 11/05) u propisanom roku nije tužbom pokrenuo upravni spor pred nadležnim sudom protiv rješenja Federalnog zavoda penzijskog i invalidskog osiguranja Mostar, broj FZ 3/2- 5048670291, od 24. marta 2013. godine.

AP 1400/15

17. GD Izgradnja d.o.o. Žepče (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Franjo Marjanović, advokat iz Žepča, podnio je 24. marta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 44 0 Ip 015813 14 Pž, od 27. januara 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom apelantova žalba protiv rješenja Općinskog suda Žepču broj 44 0 Ip 015813 12 Ip, od 31. oktobra 2014. godine odbačena je kao neblagovremena.

18. Ustavni sud zapaža da apelant nije iskoristio mogućnost da u skladu sa oderdbama člana 12. stav4. Zakonao izvršnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u propisanom roku podnese žalbu protiv rješenja Općinskog suda Žepču broj 44 0 Ip 015813 12 Ip, od 31. oktobra 2014. godine.

AP 1516/15

19. Haris Hadžialić (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 1. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nastanka i nemogućnosti izmirenja niza zakonskih obaveza društva Vision Enterprise Development Group d.o.o. Sarajevo, čiji je direktor i zakonski zastupnik, a koje nije brisano iz sudskog registra. Apelant navodi da se obaveze nižu i ograničavaju niz prava apelanta, kao zakonskog zastupnika društva, iako društvo postoji formalno-pravno, ali faktički ne posluje i ne ostvaruje prihode iz kojih bi se obaveze mogle izmiriti.

20. U konkretnom slučaju apelant nije pokrenuo nikakav postupak radi zaštite svojih prava, odnosno sudski postupak radi prestanka društva u smislu člana 72. st.1. i 2. Zakona o privrednim društvima („Službene novine FBiH“br br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08, 88/08, 7/09, 75/13)., koji propisuje da. Društvo može prestati odlukom suda donesenom na osnovu zahtjeva nadležnih organa ili lica koje dokaže pravni interes, kada: 1) najviši organ utvrđen osnivačkim aktom ili statutom ne sastaje se i ne vrši svoja ovlaštenja ili nije vršen izbor organa čiji prethodni mandat je istekao, duže od dvije godine; 2) duže od dvije godine Društvo ne ostvaruje prihode; tako da apelant nije prije podnošenja apelacije iskoristio pravne lijekove moguće po zakonu i nije došao do konačne odluke o kojoj bi Ustavni sud mogao odlučivati. Spajanje predmeta

21. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 812/14. Apelacioni navodi

22. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.)

23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

24. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

25. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

26. S obzirom na odluku o dopustivosti u predmetu br. AP 961/15 i AP 1172/15 Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.

27. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić