Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-200/14 (M. K.)
Odluka donesena 24. 04. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-200/14
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 200/14, rješavajući apelaciju Milanke Karanjanc, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. april 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Milanke Karanjanc.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je vođen pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 I 158487 12 I, a koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 158487 12 I od 4. jula 2014. godine i Rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica broj 18.2/1-760-82/10 od 24. novembra 2014. godine.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda odnosu na dužinu trajanja izvršnih postupaka koji se vode pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 I 158915 12 I i predmetu broj 71 0 I 158916 12 I.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 71 0 I 158915 12 I i predmetu broj 71 0 I 158916 12 I u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Milanka Karanjanc (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banje Luke, podnijela je 16. januara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnih postupaka koji se vode kod Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Osnovni sud) u predmetima broj 71 0 I 158487 12 I, 71 0 I 158915 12 I i 71 0 I 158916 12 I.
2. Apelantica je 6. februara 2015. godine Ustavnom sudu dostavila dopunu apelacije, kojom obavještava da je Rješenje o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 158487 12 I od 4. jula 2014. godine u cijelosti provedeno.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 19. decembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Ministarstva finansija Republike Srpske (u daljem tekstu: Ministarstvo finansija) 3. februara 2015. godine.
4. Odgovore na apelaciju Osnovni sud je za predmet broj 71 0 I 158487 12 I i 71 0 I 158915 12 I dostavio 5. januara 2015. godine, a za predmet broj 71 0 I 158916 12 I 23. januara 2015. godine.
5. Odgovor na apelaciju Ministarstvo finansija je dostavilo 12. februara 2015. godine.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelantica je na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 046312 11 Rev od 13. novembra 2012. godine Osnovnom sudu podnijela tri odvojena prijedloga za izvršenje, i to: Prijedlog za izvršenje radi vraćanja na posao, prijedlog za izvršenje radi naplate poreza i doprinosa, kao i prijedlog za izvršenje radi prinudne naplate na ime naknade štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa. Tok izvršnog postupka u predmetu broj 71 0 I 158487 12 I.
8. Osnovni sud je apelanticin prijedlog za izvršenje radi vraćanja na posao zaprimio 11. decembra 2012. godine, predmet zaveo i vodio pod brojem 71 0 I 158487 12 I, a rješenje o izvršenju donio nakon podnošenja apelacije, 4. jula 2014. godine. Navedenim rješenjem o izvršenju, Osnovni sud je naložio izvršeniku Republici Srpskoj, Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica, da apelanticu vrati na posao, uz prijetnju novčanom kaznom.
9. Na osnovu navedenog rješenja o izvršenju, izvršenik je donio novo Rješenje broj 18.02/1- 760-82/10 od 24. novembra 2014. godine, kojim je apelanticu vratio na posao, rasporedio na radne poslove i zadatke koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi, s početkom rada od 1. decembra 2014. godine.
10. Izvršenik je, vraćanjem apelantice na posao, u cijelosti proveo Rješenje o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 158487 12 I od 4. jula 2014. godine.
Tok izvršnog postupka u predmetu broj 71 0 I 158915 12 I
11. Osnovni sud je apelanticin prijedlog za izvršenje radi naknade štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa zaprimio 17. decembra 2012. godine, te zaveo i vodio kao predmet broj 71 0 I 158915 12 I, a rješenje o izvršenju, kojim je dozvolio predloženo izvršenje, donio je 27. decembra 2012. godine.
12. Navedeno rješenje o izvršenju Osnovni sud je, radi njegovog daljeg provođenja, dostavio Ministarstvu finansija Republike Srpske, Sektor trezor (u daljem tekstu: Ministarstvo finansija) 3. januara 2013. godine, a o pravosnažnosti navedenog rješenja Osnovni sud je Ministarstvo finansija obavijestilo 25. februara 2013. godine.
Tok izvršnog postupka u predmetu broj 71 0 I 158916 12 I
13. Osnovni sud je apelanticin prijedlog za izvršenje radi naplate poreza i doprinosa zaprimio 17. decembra 2012. godine, te zaveo i vodio kao predmet broj 71 0 I 158916 12 I, a rješenje o izvršenju, kojim je dozvolio predloženo izvršenje, donio je 26. februara 2013. godine. Izvršenikov prigovor na navedeno rješenje o izvršenju Osnovni sud je odbio Rješenjem broj 71 0 I 158916 12 I od 17. decembra 2014. godine, te navedeno rješenje dostavio Ministarstvu finansija na dalje provođenje 23. decembra 2014. godine.
14. Ministarstvu finansija nije dostavljeno Rješenje o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 158916 12 I od 26. februara 2013. godine, ali je dostavljeno rješenje kojim se izvršenikov prigovor na navedeno rješenje o izvršenju odbija kao neosnovan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja izvršnih postupaka, koji traju duže od dvije godine nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje, prava na imovinu i prava na nediskriminaciju iz čl. II/3.e) i k) i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 14. Evropske konvencije. Pri tome apelantica ističe da su u pitanju postupci koji su za nju od naročitog značaja, jer je u pitanju izvršenje pravosnažne presude kojom je naloženo izvršeniku da je vrati na posao i isplati joj dosuđena novčana potraživanja iz radnog odnosa. Apelantica također napominje da je parnični postupak radi zaštite prava iz radnog odnosa pokrenula 2004. godine, te da je taj postupak trajao preko osam godina, a da krajnji cilj nije ostvarila ni nakon ishodovanja presude kojom je usvojen njen tužbeni zahtjev i naloženo tuženom da je vrati na posao i isplati pripadajuća novčana potraživanja, budući da izvršni postupci pokrenuti na osnovu te presude traju preko dvije godine.
b) Odgovor na apelaciju Odgovor na apelaciju u predmetu broj 71 0 I 158487 12 I
16. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 5. januara 2015. godine naveo da je apelanticin prijedlog za izvršenje radi vraćanja na posao, na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Vrhovnog suda broj 71 0 P 046312 11 Rev od 13. novembra 2012. godine, zaprimio 11. decembra 2012. godine, da je rješenje o izvršenju, kojim je dozvolio predloženo izvršenje, donio 4. jula 2014. godine, na osnovu kojeg je apelantica vraćena na posao, s početkom rada od 1. decembra 2014. godine.
Odgovor na apelaciju u predmetu broj 71 0 I 158915 12 I
17. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 2. januara 2015. godine istakao da je apelanticin prijedlog za izvršenje radi naknade štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa zaprimio 17. decembra 2012. godine, da je rješenje o izvršenju kojim je dozvolio predloženo izvršenje donio 27. decembra 2012. godine, da ga je dostavio Ministarstvu finansija 3. januara 2013. godine, a o pravosnažnosti navedenog rješenja obavijestio Ministarstvo finansija 25. februara 2013. godine. Osnovni sud navodi da je dostavljanjem Ministarstvu finansija navedenog rješenja o izvršenju na dalje provođenje i postupanje prenos potraživanja proveden u skladu s članom 148. stav (1) Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske (u daljem tekstu: Zakon o izvršnom postupku).
18. U odgovoru na apelaciju od 12. februara 2015. godine, Ministarstvo finansija je istaklo da je primilo navedeno rješenje o izvršenju Osnovnog suda, uz naznaku da se namirenje tražioca izvršenja odloži dok Osnovni sud ne odluči po izvršenikovom prigovoru, odnosno dok rješenje o izvršenju ne postane pravosnažno. Ministarstvo finansija dalje navodi da je nakon prijema rješenja o izvršenju pristupio obradi podataka s ciljem da ga evidentira u Bazu Spira Ministarstva finansija, te je u svrhu toga uputio dopis Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica kao izvršeniku, odnosno apelanticinom poslodavcu, da dostave obračun poreza i doprinosa, jer je Ministarstvo finansija obavezno da prilikom isplate plata i ostalih ličnih primanja, koja podliježu oporezivanju, prilikom plaćanja glavnice isplate i poreze i doprinose u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 91/06, 128/06, 120/08, 71/10, 1/11, 107/13). Dopisom broj 18.02/2- 760-82/10 od 11. februara 2013. godine Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica je postupilo po traženju Ministarstva finansija, pa je apelanticino potraživanje u ovom predmetu evidentirano u Bazu Spira, ali Ministarstvo finansija nije moglo dalje postupiti po navedenom rješenju o izvršenju, jer nikada im nije dostavljena klauzula pravosnažnosti navedenog rješenja. Ministarstvo finansija ističe i to da će se službeno obratiti Osnovnom sudu s ciljem da mu se dostavi pravosnažno rješenje o izvršenju, kako bi se moglo pristupiti namirenju apelanticinih potraživanja.
Odgovor na apelaciju u predmetu broj 71 0 I 158916 12 I
19. U odgovoru na apelaciju od 23. januara 2015. godine Osnovni sud je istakao da je apelanticin prijedlog za izvršenje radi naplate poreza i doprinosa zaprimio 17. decembra 2012. godine, da je rješenje o izvršenju kojim je dozvolio predloženo izvršenje donio 26. februara 2013. godine, a izvršenikov prigovor odbio 17. decembra 2014. godine i 23. decembra 2014. godine, predmet dostavio Ministarstvu finansija na dalje provođenje.
20. U odgovoru na apelaciju od 12. februara 2015. godine, a u vezi s predmetom broj 71 0 I 158916 12 I, Ministarstvo finansija je navelo da navedeno rješenje o izvršenju nikada nije dostavljeno na izvršenje. Dostavljeno im je samo rješenje po prigovoru od 17. decembra 2014. godine, iz kojeg se može vidjeti da je prijedlog za izvršenje podnesen radi uplate poreza i doprinosa. U odgovoru na apelaciju Ministarstvo finansija dalje ističe da će navedene uplate poreza i doprinosa biti uplaćeni prilikom isplate glavnice na ime neisplaćenih apelanticinih plata.
V. Relevantni propisi
21. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br.59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 63.
Obustava izvršenja (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može sprovesti.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 148.
Provođenje prenosa (1) Prenos potraživanja je sproveden dostavom izvršenikovom dužniku rješenja kojim je prenos određen.
(2) Prenos potraživanja zasnovan na vrijednosnom papiru koji se prenosi indosamentom ili kojeg je radi ostvarenja inače potrebno podnijeti, sproveden je kada sud na taj papir stavi izjavu o prenosu i papir s tom izjavom preda tražiocu izvršenja.
VI. Dopustivost
U predmetima broj 71 0 I 158487, 71 0 I 158915 12 I i 71 0 I 158916 12 I
22. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
24. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
25. U konkretnom slučaju, apelantica se žali na nemogućnost izvršenja pravosnažne sudske odluke, budući da su izvršni postupci u trenutku podnošenja apelacije trajali duže od dvije godine, odnosno da još uvijek traju u predmetima broj 71 0 I 158915 12 I i 71 0 I 158916 12 I, a u predmetu broj 71 0 I 158487 12 I izvršni postupak je nakon podnošenja apelacije okončan. Apelantica apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
27. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja izvršnih postupaka, koji traju duže od dvije godine, nakon podnošenja prijedloga za izvršenje došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje, prava na imovinu i prava na nediskriminaciju iz čl. II/3.e) i k) i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
30. Ustavni sud nalazi da se apelanticini navodi odnose na nemogućnost da se realizuje izvršenje pravosnažne sudske odluke zbog neokončanja (nedovršenja) predmetnih izvršnih postupaka.
31. Ustavni sud ukazuje na to da prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi vodeće odluke Ustavnog suda, Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05 i Odluka broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05), te da se izraz „presuda“ mora široko tumačiti u smislu da treba uključivati sve vrste odluka i rješenja kao i nedostatak donošenja odluke, kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2358/07 od 13. decembra 2007. godine, objavljena na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S tim u vezi, Ustavni sud smatra da apelantica, s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o neizvršenju sudske presude koja je donesena u parničnom postupku u kojem je odlučeno o apelanticinom pravu, uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud naglašava da je pravo na pristup sudu inherentno članu 6. stav 1. Evropske konvencije i ono traje sve dok se ne realizuje utvrđeno građansko pravo. U suprotnom, efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza bi bio iluzoran ako u naknadnom izvršnom postupku to pravo ne može da zaživi (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 552/04 od 28. juna 2005. godine, stav 9, objavljena na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba).
32. Ustavni sud ukazuje i na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojem su države ugovornice dužne organizovati svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran, kako pravno tako i u praksi, te osigurati izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).
Period koji se uzima u obzir
33. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju apelantica žalila na nemogućnost realizacije pravosnažne i izvršne sudske odluke u izvršnim postupcima koji nerazumno dugo traju, a koji se vode pred Osnovnim sudom u predmetima broj 71 0 I 158487 12 I, 71 0 I 158915 12 I i 71 0 I 158916 12 I.
34. Ustavni sud zapaža da je apelantica Osnovnom sudu u predmetu broj 71 0 I 158487 12 I prijedlog za izvršenje podnijela 11. decembra 2012. godine, a da je Osnovni sud rješenje o izvršenju donio 4. jula 2014. godine koje je u cijelosti provedeno, odnosno predmetni izvršni postupak okončan vraćanjem apelantice na posao s početkom rada od 1. decembra 2014. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupaka, koji je nakon podnošenja apelacije okončan, je period duži od dvije godine.
35. Ustavni sud zapaža da je apelantica Osnovnom sudu u predmetu broj 71 0 I 158915 12 I prijedlog za izvršenje podnijela 17. decembra 2012. godine, a da je rješenje o izvršenju Osnovni sud donio 27. decembra 2012. godine, te da postupak još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupaka je period duži od dvije godine.
36. Ustavni sud zapaža da je apelantica Osnovnom sudu u predmetu broj 71 0 I 158916 12 I prijedlog za izvršenje podnijela 17. decembra 2012. godine, a da je rješenje o izvršenju Osnovni sud donio 26. februara 2013. godine, te da postupak još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupaka je period duži od dvije godine. Analiza razumnosti trajanja postupka
37. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnim postupcima koji su pokrenuti pred Osnovnim sudom prijedlogom za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Vrhovnog suda broj 71 0 P 046312 11 Rev od 13. novembra 2012. godine, da se radi o postupcima koji su od velikog značaja za apelanticu, koji su po svojoj prirodi hitni, da se ne radi o naročito složenim postupcima, te da apelantica svojim ponašanjem nije uticala na dužinu trajanja postupaka. Analiza razumnosti trajanja izvršnog postupka u predmetu broj 71 0 I 158487 12 I. (vraćanje na posao)
38. Apelantica je Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Vrhovnog suda broj 71 0 P 046312 11 Rev od 13. novembra 2012. godine, radi vraćanja na posao, podnijela 11. decembra 2012. godine. Osnovni sud je, nakon podnošenja apelacije, rješenje o izvršenju, kojim je dozvolio predloženo izvršenje, donio 4. jula 2014. godine, na osnovu kojeg je izvršenik donio Rješenje broj 18.02/1-760-82/10 od 24. novembra 2014. godine, kojim je apelanticu vratio na posao, s početkom rada od 1. decembra 2014. godine. Ustavni sud zapaža da je postupak u ovoj pravnoj stvari, nakon podnošenja apelacije, okončan.
39. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud nakon apelanticinog podnošenja prijedloga za izvršenje, i to radi vraćanja na posao od 11. decembra 2012. godine, prvu procesnu radnju u ovoj pravnoj stvari preduzeo 4. jula 2014. godine, nakon više od jedne godine, kada je donio rješenje o izvršenju kojim je dozvolio apelanticino predloženo izvršenje. Na osnovu navedenog rješenja o izvršenju Osnovog suda, izvršenik je donio Rješenje broj 18.02/1-760-82/10 od 24. novembra 2014. godine, kojim je vratio apelanticu na radno mjesto s početkom rada od 1. decembra 2014. godine. Izvršni postupak koji je po svojoj prirodi hitan, koji je uz to od naročitog značaja za apelanticu jer proizlazi iz radnog spora koji je okončan pravosnažnom i izvršnom presudom Vrhovnog suda, kojim je izvršeniku naloženo da vrati apelanticu na posao, trajao je približno dvije godine od podnošenja prijedloga za izvršenje pa do njegovog okončanja, a Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razloge za dužinu trajanja ovog izvršnog postupka. Imajući u vidu navedeno, za Ustavni sud je dovoljno da ocijeni da je u okolnostima konkretnog slučaja u ovom postupku došlo do povrede apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Analiza razumnosti trajanja izvršnog postupka u predmetima broj 71 0 I 158915 12 I (naknada štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa) i 71 0 I 158916 12 I (radi naplate poreza i doprinosa)
40. Apelantica je 17. decembra 2012. godine Osnovnom sudu, na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Vrhovnog suda broj 71 0 P 046312 11 Rev od 13. novembra 2012. godine, podnijela prijedlog za izvršenje radi naknade štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa, a predmet je zaveden kod Osnovnog suda i vođen kao predmet broj 71 0 I 158915 12 I. U ovoj pravnoj stvari Osnovni sud je 27. decembra 2012. godine donio rješenje o izvršenju kojim je dozvolio predloženo izvršenje, navedeno rješenje o izvršenju je dostavio Ministarstvu finansija 3. januara 2013. godine, a o pravosnažnosti navedenog rješenja Osnovni sud je Ministarstvo finansija obavijestilo 25. februara 2013. godine. Iz stanja spisa proizlazi da to izvršenje nije provedeno, odnosno da apelantica svoje potraživanje nije namirila iako izvršni postupak proizlazi iz radnog spora, koji je okončan navedenom presudom Vrhovnog suda.
41. Apelantica je Osnovnom sudu 17. decembra 2012. godine, na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Vrhovnog suda broj 71 0 P 046312 11 Rev od 13. novembra 2012. godine, podnijela prijedlog za izvršenje radi naplate poreza i doprinosa, a predmet je zaveden i vođen kao predmet broj 71 0 I 158916 12 I. Predloženo izvršenje Osnovni sud je dozvolio rješenjem o izvršenju od 26. februara 2013. godine, na koje je izvršenik blagovremeno istakao prigovor. Osnovni sud je rješenjem od 17. decembra 2014. godine odbio izvršenikov prigovor, a navedeno rješenje dostavio Ministarstvu finansija na dalje provođenje 23. decembra 2014. godine. Iz stanja spisa proizlazi da navedeno rješenje o izvršenju nije provedeno, odnosno izvršni postupak nije okončan i nakon više od dvije godine od donošenja rješenja o izvršenju.
42. Ustavni sud primjećuje da ova izvršenja nisu okončana, a iz stanja spisa proizlazi da je u toku navedenih izvršnih postupaka Osnovni sud donosio odluke u skladu sa zakonskim odredbama Zakona o izvršnom postupku, ali postupak izvršenja nije okončan odnosno apelantica još nije realizovala svoje pravo utvrđeno pravosnažnom sudskom presudom.
43. Osnovni sud je kao obrazloženje zašto rješenja nisu provedena u oba navedena predmeta istakao da je postupio u skladu s odredbom člana 148. stav (1) Zakona o izvršnom postupku, gdje smatra da je prenos potraživanja proveden dostavljanjem rješenja izvršenikovom dužniku, u ovoj pravnoj stvari Ministarstvu finansija. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da iz odgovora na apelaciju Ministarstva finansija proizlazi da Osnovni sud nije dostavio urednu dokumentaciju, odnosno u predmetu broj 71 0 I 158915 12 I nije dostavio klauzulu pravosnažnosti, a u predmetu broj 71 0 I 158916 12 I nije dostavio rješenje o izvršenju, nego samo rješenje o prigovoru na to rješenje, što sprečava izvršenikovog dužnika da provede sporna rješenja. Pored navedenog, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 64. Zakona o izvršnom postupku kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U tom kontekstu, a imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta i podržavajući praksu u sličnim predmetima koja se na analogan način može primijeniti i u konkretnom slučaju (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 1170/08 od 14. septembra 2010. godine, tačka 37), Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da su ovi izvršni postupci okončani donošenjem pravosnažne odluke o odbacivanju ili odbijanju apelanticinog izvršnog prijedloga, niti da je izvršenje dovršeno provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Osnovni sud obavijestio apelanticu da nije moguće provesti odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja. U tom kontekstu, Ustavni sud ponovo ukazuje na svoj stav iz citirane odluke da obaveza suda da odobri i provede izvršenje, koje je prema relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku određeno na osnovu pravosnažne sudske odluke, nije iscrpljena samo donošenjem rješenja o izvršenju i njegovim dostavljanjem na izvršenje organu kod kojeg se nalaze izvršenikova novčana sredstva, ako se ima u vidu odredba Zakona o izvršnom postupku kojom je propisano dovršenje izvršenja.
44. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da dužina ovih izvršnih postupaka, koji su od značaja za apelanticu jer proizlaze iz radnog spora, traju duže od dvije godine nakon donesenog rješenja o izvršenju, po svojoj prirodi su hitni, što propisuje i odredba člana 5. Zakona o izvršnom postupku, a nisu okončani na jedan od načina propisanih odredbom člana
64. Zakona o izvršnom postupku, ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje u odnosu na djelotvorno izvršenje sudske odluke.
45. S obzirom na to da izvršni postupci u predmetima broj 71 0 I 158915 12 I i 71 0 I 158916 12 I, ni nakon više od dvije godine od dana donošenja rješenja o izvršenju nisu okončani, Ustavni sud zaključuje, u okolnostima konkretnog slučaja, da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nemogućnosti izvršenja pravosnažne sudske odluke.
46. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev djelotvornog izvršenja sudske odluke iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelanticinog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
47. Apelantica je zbog dužine trajanja ovih izvršnih postupaka tražila naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
48. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja ustavnih prava, kao i izdavanje naloga Osnovnom sudu da bez daljeg odgađanja okonča postupak u smislu relevantnih odredbi Zakona o izvršnom postupku, odgovarajuća satisfakcija za apelanticu.
49. U pogledu apelanticinog zahtjeva za naknadu troškova za sastav apelacije, u iznosu od 3.000,00 KM, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizlazi da troškovi za sastavljanje apelacije padaju isključivo na teret apelanta.
Ostali navodi
50. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati apelanticine navode o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer se i ti navodi odnose na isto pitanje, odnosno na nemogućnost izvršenja pravosnažne sudske odluke.
VIII. Zaključak
51. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer dužina ovih izvršnih postupaka, koji su od značaja za apelanticu jer proizlaze iz radnog spora, traju duže od dvije godine nakon donesenog rješenja o izvršenju, po svojoj prirodi su hitni, što propisuje i odredba člana 5. Zakona o izvršnom postupku, a nisu okončani na jedan od načina propisanih odredbom člana 64. Zakona o izvršnom postupku, što ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje u odnosu na djelotvorno izvršenje sudske odluke.
52. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
53. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić