Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3267/12 (HMEZAD-TMT d.o.o. Ljubljana)
Odluka donesena 24. 04. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršenje
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3267/12
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3267/12, rješavajući apelaciju HMEZAD-TMT d.o.o., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija HMEZAD-TMT d.o.o.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka u parničnom predmetu Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Ps 024523 11 Ps, koji se povodom revizije izjavljene protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Ps 024523 12 Pž2 od 8. oktobra 2012. godine trenutno nalazi na rješavanju u Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da po hitnom postupku donese odluku o reviziji izjavljenoj protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Ps 024523 12 Pž2 od 8. oktobra 2012. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 311464 12 Ip.
Ova odluka se dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i osigurala poštivanje ljudskih prava tako što će poduzeti odgovarajuće mjere s ciljem da apelant koji posjeduje izvršnu sudsku odluku na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplati svoja potraživanja u što kraćem roku.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. HMEZAD-TMT d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubljane, Republika Slovenija, kojeg zastupa Nikica Bodul, advokat iz Zenice, podnio je 7. septembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Ps 024523 11 Ps2, koji se povodom revizije trenutno nalazi na rješavanju u Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).
2. Apelant je 3. marta 2015. godine Ustavnom sudu dostavio dopunu apelacije u kojoj je naveo da izvršni postupak u Općinskom sudu u Sarajevu broj 65 0 Ip 311464 12 Ip, pokrenut na temelju presude donesene u prethodno navedenom parničnom postupku, još uvijek nije okončan, iako je zaključkom Općinskog suda u Sarajevu od 14. aprila 2014. godine određeno provođenje izvršenja na način kako je to predložio apelant.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda u Zenici zatraženo je 3. oktobra 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Općinskog suda u Sarajevu zatraženo je 26. marta 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
4. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 10. oktobra 2012. godine, a Općinski sud u Zenici odgovor na apelaciju dostavio je 15. oktobra 2012. godine. Općinski sud u Zenici je spis predmeta Ustavnom sudu dostavio 19. oktobra 2012. godine. Spis je vraćen Općinskom sud u Zenici 22. novembra 2012. godine. Općinski sud u Sarajevu dostavio je odgovor na apelaciju 9. aprila 2015. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Parnični postupak u predmetu broj 43 0 Ps 024523 11 Ps
6. Apelant je 8. septembra 1998. godine podnio tužbu protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: tužena), radi isplate na ime naknade štete.
7. Općinski sud u Zenici je 20. decembra 2000. godine odbio apelantovu tužbu. Povodom apelantove žalbe Kantonalni sud je 11. januara 2001. godine donio rješenje kojim je ukinuo odluku Općinskog suda od 20. decembra 2000. godine i vratio predmet na ponovni postupak.
8. Općinski sud u Zenici je, u ponovnom postupku, donio Rješenje broj Ps-11/02 od 31. maja 2002. godine, kojim je apelantova tužba odbačena. Postupajući povodom žalbe, Kantonalni sud je 6. jula 2002. godine ukinuo prvostepenu odluku i predmet vratio na ponovni postupak.
9. Poduzimanjem određenih procesnih radnji, postupak je nastavljen u 2003. i 2004. godini.
10. Općinski sud u Zenici je 31. maja 2005. godine donio odluku kojom je apelantova tužba odbačena. Kantonalni sud je 19. decembra 2005. godine usvojio apelantovu žalbu, ukinuo prvostepenu odluku od 31. maja 2005. godine i naložio ponovno suđenje zbog niza procesnih nedostataka.
11. U periodu od decembra 2005. godine do 18. aprila 2007. godine Općinski sud u Zenici poduzimao je određene procesne radnje, pa je postupak prekinut 18. aprila 2007. godine. Postupak je nastavljen, pa su ročišta održavana od novembra 2007. godine do januara 2008. godine.
12. Općinski sud u Zenici je 29. februara 2008. godine donio presudu kojom je usvojen apelantov tužbeni zahtjev. Kantonalni sud je, postupajući povodom žalbi apelanta i tužene, 8. juna 2009. godine ukinuo prvostepenu presudu i naložio obnovu postupka.
13. U ponovnom postupku Općinski sud u Zenici je 26. februara 2010. godine donio odluku, koja je ukinuta rješenjem Kantonalnog suda od 5. januara 2011. godine i ponovno je naložena obnova postupka.
14. Općinski sud u Zenici je 28. juna 2012. godine donio Presudu broj 43 0 Ps 024523 11 Ps 2, kojom je obavezao tuženu da apelantu na ime naknade štete za oduzeti, a nevraćeni stroj „Komatsu“ isplati iznos od 932.444,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 8. septembra 1998. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate. Istom je presudom tužena obavezana apelantu naknaditi troškove postupka u iznosu od 26.345,67 KM.
15. Kantonalni sud je, postupajući povodom žalbe tužene, 8. oktobra 2012. godine donio Presudu broj 43 0 Ps 024523 12 Pž2, kojom je žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
16. Tužena je izjavila reviziju protiv presude Kantonalnog suda. Revizija je u Vrhovnom sudu zaprimljena 29. januara 2013. godine. Prema informacijama kojima raspolaže Ustavni sud, postupak pred Vrhovnim sudom je još uvijek u toku.
Izvršni postupak u predmetu broj 65 0 Ip 311464 12 Ip
17. Apelant je 18. decembra 2012. godine podnio prijedlog za izvršenje Presude broj 43 0 Ps 024523 11 od 28. juna 2012. godine.
18. Općinski sud u Sarajevu je donio Rješenje broj 65 0 Ip 311464 12 Ip od 28. januara 2013. godine, kojim je dozvoljeno predloženo izvršenje. Navedeno rješenje je postalo izvršno 7. juna 2013. godine.
19. Općinski sud u Sarajevu je 7. juna 2013. godine obavijestio apelanta da je rješenje dostavljeno na izvršenje UniCredit d.d. banci. Banka je obavijestila sud da je 26. jula 2013. godine apelantu isplatila iznos od 28.345,67 KM, a izvršenik je obavijestio sud da je 29. maja 2013. godine apelantu isplaćen iznos od 932.444,50 KM. S obzirom na navedeno, Općinski sud u Sarajevu je 28. novembra 2013. godine donio rješenje kojim je djelimično obustavljeno izvršenje, pa je Rješenje o izvršenju broj 65 0 Ip 311464 12 Ip od 28. januara 2013. godine stavljeno van snage u dijelu koji se odnosi na plaćeni iznos novčanog potraživanja za navedene iznose. U preostalom dijelu rješenje o izvršenju je ostalo na snazi.
20. Kada je UniCredit d.d. banka prestala biti izvršenikova poslovna banka, Općinski sud u Sarajevu je rješenje o izvršenju proslijedio Raiffeisen banci d.d. Sarajevo. Nakon što je i Raiffeisen banka d.d. Sarajevo prestala biti izvršenikova poslovna banka, apelant je 3. aprila 2014. godine dostavio Općinskom sudu u Sarajevu prijedlog kojim je tražio da se izvršenje provede i na izvršenikovom transakcijskom računu u NLB banci d.d. Tuzla. Sud je donio Zaključak broj 65 0 Ip 311464 12 Ip od 14. aprila 2014. godine, kojim je udovoljio apelantovom prijedlogu.
21. Apelant je 26. decembra 2014. godine podnio sudu prijedlog za izvršenje radi isplate još uvijek dugovane glavnice na novčanim sredstvima na izvršenikovim transakcijskim računima, uz prijedlog da se izvršenje provede pljenidbom i prijenosom izvršenikove novčane tražbine na ime isplate dividende/udjela u dobiti i zapljenom, procjenom i prodajom izvršenikovih dionica kod emitenta BH Telecom d.d. Sarajevo.
22. Općinski sud u Sarajevu je 3. marta 2015. godine donio zaključak kojim je određeno izvršenje na izvršenikovim „novim“ transakcijskim računima. Sud je apelanta obavijestio da je zaključak dostavljen NLB banci d.d. na izvršenje, kao i da će sud odlučiti o novom predmetu i sredstvu izvršenja tek ukoliko izvršenje na prvom predloženom predmetu – novčanim sredstvima na izvršenikovim bankovnim računima, bude bezuspješno.
23. Konačno, Općinski sud u Sarajevu je istakao da nije donesen zaključak o okončanju izvršnog postupka u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku, budući da cjelokupno potraživanje nije isplaćeno zbog nedostatka sredstava na budžetskoj poziciji na izvršenikovom računu za sudska izvršenja.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
24. U pogledu dužine trajanja parničnog postupka u predmetu broj 43 0 Ps 024523 11 Ps, apelant je naveo da je postupak u vrijeme podnošenja apelacije trajao duže od 14 godina, što je nedopustivo i protivno njegovom pravu na pravično suđenje u razumnom roku u smislu odredbe člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant je detaljno opisao tok postupka, svoje ponašanje kao i ponašanje suprotne strane, i konstatirao da se, u skladu s Ustavom, zakonima Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom, može zaključiti da je predmet jedinstven po trajanju postupka i zbog toga unikatan za sudsku praksu, s obzirom na to da je malo ili uopće nema primjera da jedan „obični“ obligacionopravni predmet traje, do podnošenja apelacije, preko 14 godina. Apelant je predložio da Ustavni sud razmotri mogućnost naknade štete za njegov narušeni profesionalni ugled u iznosu standarda sudske prakse – 30.000,00 KM ili da utvrdi da je taj ugled narušen.
25. Apelant je u dopuni apelacije naveo da postupak u Ustavnom sudu u ovom predmetu traje suviše dugo. Osim toga, u odnosu na izvršni postupak u Općinskom sudu, apelant je naveo da taj postupak, koji je pokrenut na temelju presude donesene u prethodno navedenom parničnom postupku, još uvijek nije okončan, iako je Zaključkom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 311464 12 Ip od 14. aprila 2014. godine određeno provođenje izvršenja na način kako je to on i predložio.
b) Odgovor na apelaciju
26. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da smatra kako apelantovi navodi o dužini trajanja postupka u tom sudu nisu osnovani. Dalje, smatra da apelant griješi kada tvrdi da mu je postupanjem Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku budući da je Kantonalni sud u periodu od 18 mjeseci, koliko se ukupno predmet nalazio kod njega, donio pet odluka u predmetu.
27. U odgovoru na apelaciju sutkinja Općinskog suda u Zenici je navela da je predmetom zadužena u januaru 2011. godine, kao i da u postupku pred tim sudom, u periodu njenog zaduženja predmetom, nisu učinjene povrede na koje se apelant poziva u apelaciji. Istaknuto je da su sve odgode ročišta bile iz opravdanih razloga i uz suglasnost obiju stranaka u postupku radi pokušaja postizanja vansudske nagodbe.
28. Općinski sud u Sarajevu je u odgovoru na apelaciju opisao tok postupka u izvršnom predmetu koji se vodi povodom apelantovog prijedloga za izvršenje, te ukazao na to da nije donesen zaključak o okončanju izvršnog postupka u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku, budući da potraživanje nije isplaćeno u cijelosti zbog nedostatka sredstava na budžetskoj poziciji na izvršenikovom računu za sudska izvršenja.
V.Relevantni propisi
29. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
30. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 6.
Sredstva i predmet izvršenja (1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.
(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.
(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih lica, u skladu sa ovim zakonom.
Član 7.
Izuzimanje od izvršenja (1) Predmet izvršenja ne mogu biti stvari van prometa kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva.
(2) Predmet izvršenja ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije, kao ni novčana sredstva osigurana za te namjene.
Član 8.
Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.
(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.
(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 22.
Osnov za određivanje izvršenja Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne i vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Član 65.
Obim izvršenja novčanih potraživanja Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.
Član 66.
Redoslijed namirenja više tražilaca izvršenja Više tražilaca izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.
Član 79 a.
(1) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina Federacije, kantona, grada, općine i javnog fonda.
(2) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina ustanove koja se finansira u cijelosti ili djelimično iz budžeta, a koja je osnovana za vršenje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dječiju zaštitu, socijalnu zaštitu, nauku, kulturu i fizičku kulturu, ako nekretnina služi za vršenje djelatnosti te ustanove i ako cilj vršenja djelatnosti nije sticanje dobiti.
Član 79b.
Nadležni sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o ispunjenju uslova za izuzimanje od izvršenja iz prethodnog člana.
Član 138. st. 3, 5. i 6.
Ograničenje izvršenja (3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu od najmanje 5% od ukupnog budžeta.
Član 166. st. 1, 2, 4. i 5.
Prinudno izvršenje (1) Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može se provesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke, osim ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Rješenjem o izvršenju na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu izvršenika nalaže se banci da novčani iznos za koji je izvršenje određeno prenese s transakcijskog računa izvršenika na transakcijski račun tražioca izvršenja, a za potraživanja za koja nije propisana naplata preko žiroračuna kod banke da isplati taj iznos tražiocu izvršenja u gotovom novcu.
(4) U rješenju o izvršenju iz st. 2. i 3. ovog člana odredit će se broj računa izvršenika s kojeg treba obaviti isplatu i broj računa tražioca izvršenja na koji isplatu treba obaviti ili drugi način obavljanja isplate.
(5) Sud će rješenjem o izvršenju obavezati banku da dostavi izvještaj o svim promjenama na računu izvršenika ako sredstava na računu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potraživanja određenih rješenjem o izvršenju. Izvještaj obuhvata promjene na računu za period od 30 dana do donošenja rješenja o izvršenju i mora da sadrži svaku transakciju na računu, uključujući podizanje gotovine, uplate na račun i isplate sa računa, unutarbankarske i međubankarske prijenose. [...] Član 167.
Redoslijed naplate (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.
Član 169.
Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu (1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.
Član 170. stav 1.
Postupak u slučaju smetnji za provođenje izvršenja (1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje po odredbama glave XII ovog zakona, zadržat će rješenje o izvršenju, izvršiti pljenidbu sredstava izvršenika i o smetnjama obavijestiti sud.
Član 172.
Redoslijed namirenja s pojedinih računa pravnih lica Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.
Član 175.
Odgovornost banaka za štetu Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete. VI.Dopustivost
31. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
32. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.
33. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
Dopustivost u odnosu na parnični postupak u predmetu broj 43 0 Ps 024523 11 Ps
34. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da parnični postupak koji se vodi povodom njegove tužbe podnesene 1998. godine još uvijek nije okončan, što, kako je naveo apelant, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, traje nerazumno dugo.
Dopustivost u odnosu na izvršni postupak u predmetu broj 65 0 Ip 311464 12 Ip
35. Ustavni sud ukazuje na to da je identično pravno pitanje – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine – razmatrao u Odluci broj AP 1544/08 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1544/08 od 27. maja 2011. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je naveo da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku (tačka 43), te zaključio da se radi o efektivnom neizvršenju rješenja o izvršenju koje je doneseno u izvršnom postupku na osnovu pravosnažne presude, te da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodio traženo izvršenje (tačka 45). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 1544/08 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
36. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
37. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog i izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
38. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Parnični postupak u predmetu broj 43 0 Ps 024523 11 Ps
1. Period koji se uzima u obzir
39. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut apelantovom tužbom podnesenom 8. septembra 1998. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak još uvijek u toku pred Vrhovnim sudom. Dakle, postupak povodom apelantovog zahtjeva traje više od 16 godina i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.
2. Analiza dužine trajanja postupka
40. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo postupak radi isplate na ime naknade štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, može govoriti o relativno složenom predmetu.
41. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud nije našao ništa što bi ukazalo na to da je apelant na bilo kakav način doprinio dužini trajanja postupka. Vezano za ponašanje Općinskog suda u Zenici, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u ovom postupku postupao nedjelotvorno, s obzirom na to da je u četiri navrata donosio odluke koje su bile ukidane i predmet vraćan na ponovne postupke radi otklanjanja nedostataka i procesnih grašaka učinjenih u prvostepenom postupku. To slanje predmeta od Općinskog do Kantonalnog suda događalo se od 2000. do 2012. godine. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud nije naveo niti jedan razlog koji je eventualno mogao utjecati na dužinu trajanja postupka, iz čega se može zaključiti da nema razumnog opravdanja za dužinu postupka pred navedenim sudom. S druge strane, iz dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je postupak pred Kantonalnim sudom trajao nerazumno dugo, s obzirom na to da je taj sud u relativno kratkim rokovima donosio odluke o žalbama. Ustavni sud posebno naglašava da je Općinski sud prilikom postupanja morao biti svjestan činjenice da je postupak pokrenut 1998. godine, što je taj sud u potpunosti zanemario, propuštajući da postupa u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku, u smislu da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Sve navedeno, a posebno činjenica da je postupak pred Općinskim sudom trajao 14 godina, kao i da je predmet trenutno u toku pred Vrhovnim sudom, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Europske konvencije.
42. Na temelju navedenog, Ustavni sud zaključuje da ukupna dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnosti iz člana 6. stav 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije.
43. Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, a koja se analogno može primijeniti i u konkretnom slučaju (op. cit., AP 2915/07, tačka 42), smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu, posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada ne bi, bez daljnjeg odgađanja, bila donesena konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
Izvršni postupak u predmetu broj 65 0 Ip 311464 12 Ip
44. Ustavni sud zapaža da je izvršni postupak pokrenut apelantovim prijedlogom za izvršenje podnesenim Općinskom sudu u Sarajevu 18. decembra 2012. godine i to izvršenjem na novčanim sredstvima Federacije Bosne i Hercegovine, kao i da je, prema stanju spisa, taj postupak još uvijek u toku.
45. U vezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, Ustavni sud najprije podsjeća na to da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1544/08 istakao da su svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini, u skladu s članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te članom 1. Europske konvencije, dužni osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava u koja spada i pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Europske konvencije, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da, u konkretnom slučaju, izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog entiteta, te da, uslijed velikog broja povjeritelja, nema raspoloživih sredstava na kojim bi se izvršenje moglo provesti (tačka 58). Shodno navedenom, ukazano je i na stav Europskog suda, prema kojem se ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgađanje u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgađanje ne može biti takvo da naruši srž prava koje štiti član 6. stav 1. Europske konvencije (vidi Burdov protiv Rusije, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III, i Teteriny protiv Rusije, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005).
46. Razlozi dati u Odluci broj AP 1544/08 u cijelosti se odnose i na ovaj predmet. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke, zbog nemogućnosti da apelant realizira izvršenje pravosnažne sudske odluke.
47. Ustavni sud je u Odluci broj AP 1544/08 naložio Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će poduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da svi povjeritelji koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku. Stoga se i ova odluka dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine s istim ciljem.
Pitanje naknade nematerijalne štete
48. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, iznimno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja ljudskih prava i osnovnih sloboda.
49. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdan nalog redovnim sudovima da bez daljnjeg odgađanja donesu odluku u apelantovim predmetima u smislu relevantnih odredbi zakona.
VIII.Zaključak
50. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije kada parnični postupak traje preko 16 godina, kada za takvu dužinu postupka sud nije dao razumno obrazloženje i kada je neizvjesno kada će se postupak okončati, te kada se takvo neopravdano dugo trajanje postupka može pripisati isključivo ponašanju prvostepenog suda.
51. Ustavni sud zaključuje da je u izvršnom postupku povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, jer ne postoje garancije da će apelant na temelju izvršnog sudskog naslova u razumnom roku moći naplatiti svoja potraživanja.
52. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
53. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić