Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2870/14 (H. V. i M. O.)
Odluka donesena 24. 04. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Ratna šteta
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2870/14
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2870/14, rješavajući apelaciju Hatidže Verlašević i Mevlide Omerbegović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Hatidže Verlašević i Mevlide Omerbegović podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku u kojem je doneseno Rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 302139 12 P od 2. aprila 2013. godine, a koji se trenutno radi odlučivanja o izjavljenoj žalbi vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 09 0 P 302139 14 Gž.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hatidža Verlašević i Mevlida Omerbegović (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Vogošće, koje zastupa Senija Poropat, advokatica iz Vogošće, podnijele su 23. juna 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u kojem je doneseno Rješenje Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 302139 12 P od 2. aprila 2013. godine, a koji se trenutno radi odlučivanja o izjavljenoj žalbi vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 09 0 P 302139 14 Gž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 6. februara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 20. februara 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. S obzirom na to da se radi o istom pitanju, Ustavni sud nije dostavljao apelaciju Općinskom sudu radi davanja odgovora, već će, u smislu člana 23. stav (6) Pravila Ustavnog suda, uzeti u obzir odgovor na apelaciju Kantonalnog suda.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantice su 29. oktobra 2012. godine Općinskom sudu podnijele tužbu protiv Republike Srpske – Vlade Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade nematerijalne štete proistekle iz rata, v. sp. 190.000,00 KM. Predmet je u Općinskom sudu zaprimljen u rad pod brojem 65 0 P 302139 12 P.
7. Tužena je odgovor na tužbu dostavila 27. novembra 2012. godine.
8. Općinski sud je pripremno ročište održao 2. aprila 2013. godine. Na navedenom pripremnom ročištu tužena je u odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti istakla da nije vidljiva niti jedna činjenica njene odgovornosti jer apelantice nisu vidjele niti su bile prisutne u momentu pogibije supruga, odnosno oca Š. V., već samo imaju posredna saznanja o tome, na osnovu čega se ne može pripisati odgovornost tuženoj.
9. Odlučujući o prigovoru tužene, Općinski sud se Rješenjem broj 65 0 P 302139 12 P od 2. aprila 2013. godine proglasio mjesno nenadležnim, pri čemu je odredio da će predmet nakon pravosnažnosti rješenja ustupiti Osnovnom sudu u Banjoj Luci.
10. Nezadovoljni navedenim rješenjem, tužena je izjavila žalbu 11. novembra 2013. godine, a apelantice 3. septembra 2013. godine. Predmet je Kantonalnom sudu dostavljen 7. februara 2014. godine.
11. Prema stanju u spisu, Kantonalni sud nije donio odluku o žalbi.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelantice smatraju da su im u parničnom postupku povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku i pravo na pristup sudu kao elementi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantice su izložile tok parničnog postupka, pri čemu su, između ostalog, istakle da smatraju da su Općinski i Kantonalni sud odugovlačili parnični postupak, zbog čega smatraju da su im povrijeđeni pravo na pristup sudu, pravo na suđenje u razumnom roku i pravo na imovinu.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je ukratko izložio hronologiju postupka pred tim sudom, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da je predmet stavljen u evidenciju do 10. septembra 2014. godine, s obzirom na to da je uređujući sudija zadužen sa 756 predmeta i oni se rješavaju redoslijedom inicijalnog akta (datum prijema tužbe na prvostepenom sudu), a prema dostavljenoj listi predmeta uprave suda, u skladu s uputom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donio VSTVBiH 17. decembra 2013. godine. Osim te liste predmeta, postoji lista odobrenih urgencija predsjednika suda, na kojoj se trenutno nalazi više od 20 predmeta. Na spomenutoj listi starih predmeta ne nalazi se konkretni predmet, ali, s obzirom na prirodu spora, bit će riješen u narednom periodu.
V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan parnični postupak koji su apelantice pokrenule tužbom od 29. oktobra 2012. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
19. Apelantice smatraju da su im zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku i pravo na pristup sudu kao elementi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da su apelantice tužbom od 29. oktobra 2012. godine pokrenule parnični postupak i da taj parnični postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period nešto duži od dvije godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
23. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da su apelantice pokrenule parnični postupak radi naknade ratne štete, te da se, imajući u vidu da se radi o predmetu koji pokreće složena činjenična i pravna pitanja, može govoriti o nešto složenijem predmetu. Osim toga, budući da apelantice traže naknadu nematerijalne štete proistekle iz rata, Ustavni sud smatra da je postupak značajan za apelantice.
24. Analizirajući dužinu trajanja postupka i ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud odmah nakon prijema tužbe od 29. oktobra 2012. godine dostavio tužbu na odgovor, kao i da je u relativno kratkom roku nakon prijema odgovora na tužbu od 27. novembra 2012. godine zakazao pripremno ročište za 2. april 2012. godine. Ustavni sud zapaža da je na navedenom pripremnom ročištu Općinski sud usvojio prigovor tužene i proglasio se stvarno nenadležnim za rješavanje o tužbi, nakon čega su apelantice i tužena, nezadovoljni navedenom odlukom, izjavili žalbe. Imajući u vidu navedeno činjenično stanje predmeta, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je Općinski sud svojim postupanjem bezrazložno odugovlačio parnični postupak. S druge strane, u vezi s ponašanjem Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da se predmet od 7. februara 2014. godine, odnosno nešto više od godinu dana nalazi u Kantonalnom sudu radi odlučivanja o izjavljenim žalbama. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud naveo da je predmet stavljen u evidenciju do 10. septembra 2014. godine, s obzirom na to da je uređujući sudija zadužen sa 756 predmeta i oni se rješavaju redoslijedom inicijalnog akta (datum prijema tužbe na prvostepenom sudu), a prema dostavljenoj listi predmeta uprave suda, u skladu s uputom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donio VSTVBiH od 17. decembra 2013. godine. Osim te liste predmeta, postoji lista odobrenih urgencija predsjednika suda, na kojoj se trenutno nalazi više od 20 predmeta. Na spomenutoj listi starih predmeta ne nalazi se konkretni predmet, ali će on, s obzirom na prirodu spora, biti riješen u narednom periodu. U vezi s navedenim, Ustavni sud naglašava da se, u načelu, ne može prihvatiti kao opravdanje činjenica da je sud preopterećen predmetima i da zbog toga, kao što je to ovdje slučaj, postupak povodom žalbe protiv prvostepene presude traje nešto više od godinu dana. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva izvanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32). Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Kantonalni sud evidentno preduzeo određene korake na organiziranju svog rada kako bi, prema raspoloživim mogućnostima, postigao bolju efikasnost u radu, pri čemu je u odgovoru na apelaciju naglasio da će predmet, s obzirom na prirodu spora, biti riješen u narednom periodu. Prema mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju rok od nešto više od jedne godine, koliko se predmet nalazi pred Kantonalnim sudom, nije prešao granice razumnog roka.
25. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da trajanje parničnog postupka od približno dvije godine, u predmetu koji zakonom nije određen kao hitan i koji pokreće složena činjenična i pravna pitanja, pri čemu su javne vlasti preduzele korake primjerene ekonomskoj situaciji u Bosni i Hercegovini kako bi otklonile višedecenijski zaostatak u rješavanju predmeta, a u nedostatku okolnosti koje bi ukazale na to da su redovni sudovi očigledno zanemarili i postupali suprotno obavezi da postupak okončaju bez odugovlačenja, još uvijek ne predstavlja kršenje prava apelantica na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
26. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s povredom prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode apelantica o povredi prava na pristup sudu i povredi prava na imovinu, s obzirom na to da se ti navodi zasnivaju na navodima o dužini trajanja postupka.
VIII.Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije kada parnični postupak pred redovnim sudovima, u predmetu koji zakonom nije određen kao hitann a pokreće složena činjenična i pravna pitanja, traje nešto više od dvije godine, a javne vlasti su preduzele korake primjerene ekonomskoj situaciji u Bosni i Hercegovini kako bi otklonile zaostatak u rješavanju predmeta.
28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić