Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-994/12 (D. S.)

Odluka donesena 24. 04. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Obligaciono- pravni odnosi
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-994/12

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 04. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 994/12, rješavajući apelaciju Drage Stojakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Drage Stojakovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak u predmetu broj 72 0 P 012553 11 P 2 koji se vodi pred Osnovnim sudom u Gradišci.

Nalaže se Osnovnom sudu u Gradišci da, u skladu s članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča parnični postupak u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Gradišci da, u skladu s članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Drago Stojaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srpca, kojeg zastupa Draginja Aničić, advokat iz Srpca, podnio je 16. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi po tužbi za utvrđivanje valjanosti ugovora o kupoprodaji, a koji se trenutno nalazi pred Osnovnim sudom u Gradišci.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Gradišci je zatraženo 23. marta 2012. godine i 12. februara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud u Gradišci je 6. aprila 2012. godine i 23. marta 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 5. septembra 1990. godine Osnovnom sudu u Srpcu podnio tužbu protiv S. P., B. P., R. P. i M. I., radi utvrđivanja valjanosti ugovora o kupoprodaji nekretnina.

6. Osnovni sud u Srpcu je donio Presudu broj P-261/90, od 15. marta 1991. godine kojom se utvrđuje da je pravno valjan ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između prednika tuženih kao prodavca i prednika tužitelja kao kupca, te su tuženi dužni priznati i trpjeti da se na temelju ove presude, a po njenoj pravosnažnosti, izvrši uknjižba na apelantovo ime, kao pravnog slijednika Z. S.

7. Odlučujući o žalbi tuženih podnesenoj protiv presude Osnovnog suda u Srpcu, Viši sud u Banjoj Luci je donio Rješenje broj Gž-2449/91 od 1. oktobra 1992. godine, kojim se žalba tuženih uvažava, presuda Osnovnog suda u Srpcu ukida i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak.

8. U ponovnom postupku Osnovni sud u Srpcu je donio Presudu broj P-188/92 od 19. septembra 2000. godine, kojom se utvrđuje da je pravno valjan ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između prednika tuženih kao prodavca i prednika tužitelja kao kupca, što su tuženi dužni priznati te trpjeti da se na temelju ove presude, a po njenoj pravosnažnosti, apelant uknjiži kao vlasnik i posjednik nekretnina.

9. Odlučujući o žalbi tuženih podnesenoj protiv presude od 19. septembra 2000. godine, Okružni sud u Banjoj Luci je donio Rješenje broj Gž-1231/02 od 24. februara 2005. godine, kojim se žalba tuženih uvažava, presuda Osnovnog suda u Srpcu ukida i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak.

10. U međuvremenu je došlo do ukidanja Osnovnog suda u Srpcu, u martu 2004. godine, pa je predmet pripao u rad Osnovnom sudu u Gradišci, koji je izvršio dostavljanje drugostepenog rješenja strankama.

11. Prema navodima Osnovnog suda u Gradišci, taj sud je u ponovljenom postupku donio Rješenje broj P-238/05 od 7. februara 2007. godine, kojim se postupak prekida zbog smrti tuženog B. P. Istim rješenjem je apelantu naloženo da dostavi tačne adrese nasljednika tuženog B. P. Zatim, Osnovni sud u Gradišci navodi da je apelantov punomoćnik podneskom od 29. februara 2008. godine obavijestio sud da otkazuje punomoć apelantu. Osnovni sud u Gradišci je rješenjem od 2. septembra 2010. godine tužbu vratio apelantu na ispravku i dopunu, nakon čega je apelant 18. oktobra 2010. godine, po novom punomoćniku i bez dostavljene punomoći, obavijestio sud da nije u mogućnosti da u ostavljenom roku uredi tužbu te je zatražio duži rok za pribavljanje tačnih podataka o nasljednicima tuženog B. P. i njihovim adresama. Podneskom od 29. decembra 2010. godine apelant je dostavio punomoć za zastupanje novog punomoćnika, te predložio da se nasljednicima tuženog B. P. postavi privremeni zastupnik. Podneskom od 30. marta 2011. godine, apelant je po punomoćniku dostavio adresu jednog od nasljednika B. P., dok je za drugog predložio da mu se postavi privremeni zastupnik. Rješenjem Osnovnog suda u Gradišci od 8. juna 2011. godine, nasljednicima tuženog B. P. je postavljen privremeni zastupnik o čemu je obaviješten organ starateljstva, koji je rješenjem od 13. jula 2011. godine navedenim nasljednicima dodijelio staratelja za poseban slučaj. Na ročištu održanom 26. septembra 2011. godine apelantova punomoćnica navodi da nije ispravila određene greške u podnesku od 30. marta 2011. godine, te se rješenjem tog suda konstatuje da se postupak neće nastaviti i ponovo se nalaže apelantu da u roku od 30 dana dostavi dokaz o nasljednicima tuženog B. P. i njihove adrese. Podneskom od 27. oktobra 2011. godine apelant je obavijestio Osnovni sud u Gradišci da je u telefonskom kontaktu s jednim od nasljednika tuženog B. P. utvrdio ko su njegovi nasljednici, te je ujedno obavijestio sud da je podnesen zahtjev nadležnom organu Opštine Srbac da postupi u skladu s članom 99. Zakona o vanparničnom postupku, odnosno u skladu s ranije važećim članom 171. Zakona o nasljeđivanju. Podneskom od 22. novembra 2011. godine apelant je predložio nastavak postupka, te obavijestio sud da je kod tog suda 1. novembra 2011. godine od Matičnog ureda Nožičko, opština Srbac zaprimljena smrtovnica tuženog B.P. i da je predmet zaveden pod broj 72 0 O 024675 11 O. Na ročištu od 20. februara 2012. godine rješenje Osnovnog suda u Gradišci je apelantu ponovo naloženo da uredi tužbu, što je apelant i uradio 22. februara 2012. godine.

12. Osnovni sud u Gradišci navodi da je svojim rješenjem od 1. juna 2012. godine postupak prekinuo zbog smrti tuženog S. P., nakon čega je apelantov punomoćnik podneskom od 2. jula 2012. godine podnijela prijedlog za nastavak prekinutog postupka, te da je nakon obavještenja apelanta uz dostavu pravosnažnog rješenja o nasljeđivanju Osnovnog suda u Prnjavoru, broj 78 0 O 013183 12 O od 23. jula 2013. godine, kojim je dovršen ostavinski postupak nakon smrti tuženog S.P., Osnovni sud u Gradišci donio rješenje od 17. jula 2014. godine, kojim se prekinuti postupak nastavlja. Rješenje nije uručeno jednoj od stranaka u postupku protiv tuženog M. P. jer je, prema izvještaju dostavljača, imenovani umro, kao i nasljednicima tuženog S. P. jer oni, prema izvještaju dostavljača, žive u inostranstvu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) jer postupak po njegovoj tužbi traje od 1990. godine. Apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 150 KM za svaku godinu počev od 1995. godine.

b) Odgovor na apelaciju

14. Osnovni sud u Gradišci je u svojim odgovorima na apelaciju od 6. aprila 2012. godine i 23. marta 2015. godine opisao hronologiju postupka, koja je, u skladu s dostavljenim podacima, navedena u činjeničnom stanju. Osnovni sud u Gradišci smatra da je apelant odgovoran zbog dužine trajanja postupka, a s obzirom na datum kada je predložio nastavak postupka, te sudu dostavio obavještenje o sastavljanju smrtovnice i uređenju tužbe, pa stoga predlaže da se apelacija odbije.

V. Relevantni propisi

15. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasu:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 378.

Postupak se prekida:

1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici; [...] Član 381.

Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tačke 1. do 4. ovog zakona nastaviće se kad nasljednik ili staralac zaostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 379. stav 1. tačka 1. i stav 2. ovog zakona, postupak će se nastaviti kad se pravosnažno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom, ili kad sud nađe da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.

U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastaviće se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida.

Rokovi koji su usljed prekida postupka prestali da teku počinju za zainteresovanu stranku teći u cjelini iznova od dana kad joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka. Stranci koja nije stavila prijedlog za nastavljanje postupka rješenje o nastavljanju postupka dostavlja se po odredbama člana 347. ovog zakona.

VI. Dopustivost

16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.

19. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da parnični postupak koji je pokrenuo 1990. godine, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

20. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da parnični postupak nije okončan ni nakon više od osam godina od pokretanja, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

21. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

22. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

a) Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

23. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta.

Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut po apelantovoj tužbi 5. septembra 1990. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Iako apelant u navodima apelacije ukazuje na dužinu parničnog postupka počevši od njegovog pokretanja u septembru 1990. godine, Ustavni sud podsjeća da period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu, pa će Ustavni sud dužinu postupka cijeniti od tog datuma.

25. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, u okolnostima konkretnog slučaja, pri ocjeni dužine postupka, premda predmet još uvijek nije okončan, cijeniti period od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda 14. decembar 1995. godine do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda. Dakle, Ustavni sud zapaža da postupak traje gotovo 25 godina, a relevantni period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine postupka je period od preko 19 godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

26. U konkretnom slučaju se radi o postupku pokrenutom radi utvrđivanja valjanosti ugovora o kupoprodaji nekretnina. S obzirom na stanje spisa, te odgovore Osnovnog suda u Gradišci, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem predmetu. Naime, u toku postupka su dvojica tuženih umrli, te je postupak u dva navrata prekidan da bi se naknadno nastavio, nakon što su pronađeni nasljednici, odnosno nakon što im je postavljen privremeni zastupnik, što je objektivno uticalo na dužinu trajanja postupka.

27. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u Gradišci u više navrata nalagao apelantu da uredi tužbeni zahtjev te da sudu dostavi tačne adrese nasljednika umrlih tuženih B. P. i S. P., za što je apelantu trebalo određeno vrijeme, te je u postupku mijenjao i punomoćnika i zahtijevao produženje roka za dostavljanje traženih informacija, pa se može zaključiti da je i apelant svojim ponašanjem doprinio dužini parničnog postupka.

28. Što se tiče ponašanja redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u Srpcu donio presudu 15. marta 1991. godine, koja je ukinuta rješenjem Višeg suda u Banjoj Luci 1. oktobra 1992. godine i predmet prvi put vraćen na ponovni postupak. U septembru 2000. godine, Osnovni sud u Gradišci je donio svoju presudu koja je također ukinuta po žalbi i predmet i drugi put vraćen na ponovno postupanje. Dakle, činjenica je da su prvostepeni sudovi donijeli dvije presude u relativno dugom periodu. Međutim, kako u prvom, tako i u ponovljenom postupku, presude su bile ukinute po žalbi. Ustavni sud konstatuje da je Osnovni sud u Gradišci provodio određene radnje, ali da one zbog navedenih razloga nisu bile djelotvorne za apelanta. Štaviše, Okružni sud u Banjoj Luci je po žalbi odlučivao gotovo pet godina, što je svakako u značajnoj mjeri doprinijelo dužini trajanja postupka.

29. Kako je u toku postupka nastupila smrt dvojice tuženih, postupak je bio prekinut dva puta zbog nastupanja razloga iz člana 378. ZPP-a. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u Gradišci provodio određene radnje u smislu nalaganja apelantu da sudu dostavi tačne informacije o nasljednicima tuženih, a sve s ciljem ispunjavanja uslova za nastavak postupka. Međutim, uprkos nastojanjima Osnovnog suda u Gradišci da se postupak nastavi i okonča, on i nakon više od 19 godina još uvijek traje. Štaviše, u posljednjem dopisu tog suda navodi se da je i tuženi M. P. preminuo, kao i to da nasljednici tuženog S. P. žive u inostranstvu. Ocjenjujući sveukupnu aktivnost Osnovnog suda u Gradišci u dosadašnjem postupanju, a u odnosu na činjenicu smrti tuženih B. P. i S. P., Ustavi sud može pretpostaviti da će i ova nova činjenica objektivno uticati na daljnji tok i dužinu trajanja postupka.

30. Uprkos objektivnim okolnostima zbog kojih je ovaj predmet već dugi niz godina u toku pred redovnim sudovima, Ustavni sud ne može a da ne primijeti dužinu trajanja postupka, kako pred prvostepenim, tako i pred drugostepenim sudom, kao i nedjelotvornost prvostepenog suda čije su odluke dva puta ukidane po žalbi. Stoga, Ustavni sud ne može prihvatiti stav Osnovnog suda u Gradišci iz odgovora na apelaciju da je za dužinu trajanja postupka odgovoran isključivo apelant.

31. Imajući u vidu sve činjenice i okolnosti ovog predmeta, a naročito činjenicu da je postupak započet 1990. godine i da još uvijek traje, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi kako dužina parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog neodlučivanja o njegovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

34. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Osnovnom sudu u Gradišci da po hitnom postupku okonča parnični postupak pokrenut po apelantovoj tužbi odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

VIII. Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada parnični postupak traje preko 19 godina i još uvijek nije okončan, a obrazloženje Osnovnog suda u Gradišci da je za dužinu trajanja postupka odgovoran isključivo apelant ne može se smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-994/12 (D. S.) | Sudska praksa | Aktio