Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3150/14 (A. B., mldb. A. B. i mldb. A. B.)
Odluka donesena 24. 04. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3150/14
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 04. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3150/14, rješavajući apelaciju Alme Bešić, mldb. A. B. i mldb. A. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Alme Bešić, mldb. A. B. i mldb. A. B. podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bosanskoj Krupi u predmetu broj: 18 0 P 014150 11 P.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Alma Bešić, mldb. A. B. i mldb. A. B. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnijeli su 9. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj: 18 0 P 014150 11 P.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 3. februara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 13. februara 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelanti su 1. novembra 2011. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv tuženog „Elektro-obnova Pašalić“ d.o.o. radi naknade štete nastale kao posljedica štetnog događaja u kome je smrtno nastradao njihov suprug, odnosno otac, a koji je bio u radnom odnosu kod tuženog. Na pripremnom ročištu održanom 23. maja 2012. godine punomoćnik apelanata je preinačio tužbeni zahtjev tako što je pored tuženog označenog u tužbi „Elektro-obnova Pašalić“ d.o.o. (u daljnjem tekstu: prvotuženi), kao drugotuženog označio i JP „Elektroprivredu Bosne i Hercegovine“, Podružnica „Elektrodistribucija Bihać“ (u daljnjem tekstu: drugotuženi).
6. Općinski sud je, nakon podnošenja tužbe i nakon što su tuženi dali odgovor na tužbu, u ovoj pravnoj stvari zakazivao i provodio pripremno ročište, i to: 23. aprila 2012. godine, te nastavke pripremnog ročišta od 23. maja 2012. godine, 4. septembra 2012. godine, 10. oktobra 2012. godine, 28. novembra 2012. godine, 29. januara 2013. godine, 23. januara 2014. godine i 2. februara 2014. godine, te je ročište za glavnu raspravu zakazao za 12. i 13. mart 2015. godine. Općinski sud je pripremno ročište odgađao na prijedlog parničnih stranaka, kojima je bilo potrebno dodatno vrijeme kako bi pribavile određene materijalne dokaze bitne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, a na čije odgađanje nije bilo primjedbi suprotne strane u postupku.
7. U toku parničnog postupka Općinski sud je na prijedlog punomoćnika apelanata nalagao tuženim da dostave određene materijalne dokaze koji su bitni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, gdje je na nastavku pripremnog ročišta održanom 4. septembra 2012. godine prvotuženom naložio da dostavi materijalni dokaz, tj. akt o sistematizaciji poslova koji je bio na snazi na dan štetnog događaja, te uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti oštećenog, građevinsku knjigu i dnevnik kontrole za konkretne radove u mjestu Skokovi, gdje je nastao štetni događaj, a drugotuženom je Općinski sud naložio da dostavi internu proceduru BBI 75/13, ugovor i odluku o imenovanju nadzornog organa za radove na Skokovima kao i izvještaj nadzornog organa o izvršenim radovima. Kako tuženi nisu blagovremeno postupili prema nalogu suda sa nastavka pripremnog ročišta održanog 4. septembra 2012. godine, to ih je Općinski sud dopisom od 13. septembra 2012. godine pozvao da tražene materijalne dokaze dostave u spis suda. Tuženi su prema nalogu suda postupili 5. i 8. oktobra 2012. godine, kada su dio traženih materijalnih dokaza uložili u spis suda.
8. Općinski sud je 27. novembra 2012. godine naložio tuženim da u spis suda dostave i preostali dio dokumentacije, te je od Kantonalnog tužilaštva u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) službenim putem zatražio izvještaj o toku istražnog postupka, koji je Kantonalno tužilaštvo sprovelo u predmetu broj: CMS 1815, a vezano za štetni događaj i izvještaj o događaju Druge policijske stanice Cazin broj: 05-1/07-1-273s/09 B/E od 7. decembra 2009. godine. Traženu informaciju Kantonalno tužilaštvo nije dostavilo Općinskom sudu.
9. Na nastavku pripremnog ročišta održanom 29. januara 2013. godine punomoćnik apelanata je od Općinskog suda zatražio, a što je Općinski sud i uvažio, da službenim putem pribavi sljedeće materijalne dokaze od Inspektorata za radne odnose, zaštitu na radu i socijalnu politiku, kopiju knjige naloga za rad prvotuženog, te da drugotuženom naloži da dostavi materijalni dokaz, odnosno zahtjev i odobrenje za isključenje električne energije za mjesto Skokovi na dan štetnog događaja, kada je smrtno stradao njihov radnik, a član domaćinstva apelanata, odnosno njihov srodnik. Općinski sud je ponovo na nastavku pripremnog ročišta održanom 23. januara 2014. godine naložio drugotuženom da dostavi odobrenje za isključenje električne energije na mjestu i na dan štetnog događaja, te da je od Kantonalnog tužilaštva službenim putem, po drugi put, zatražio dodatne informacije, a vezane za sprovođenje istrage u navedenom predmetu.
10. Na nastavku pripremnog ročištu održanom 23. januara 2014. godine, prvotuženi je prigovorio da vještak kojeg su apelanti predložili da vještači nije vještak iz oblasti zaštite na radu, već vještak iz zaštite okoliša. Pripremno ročište je odgođeno, a tužiocima je naloženo da provjere koji je vještak ovlašten da provede postupak vještačenja u navedenom predmetu i da o tome obavijesti sud a drugotuženom je, po treći put, naložio da dostavi odobrenje za isključenje električne energije na mjestu i na dan štetnog događaja. Na pripremnom ročištu održanom 20. februara 2014.godine, apelanti su se izjasnili o predloženom dokazu vještačenja, gdje su umjesto ranije postavljenog prijedloga da vještačenje provede vještak iz oblasti zaštite na radu, opredjelili da vještačenje provede vještak elektro struke, što je sud svojim rješenjem i dozvolio, kao i izvođenje dokaza vještačenje po vještaku ekonomske struke, a koje vještačenje je predloženo na pripremnom ročištu održanom 28. novembra 2012. godine.
11. Općinski sud je na nastavku pripremnog ročišta održanom 20. februara 2014. godine rješenjem dozvolio izvođenje predloženih dokaza vještačenjem i odredio da će vještačenje sprovesti vještak iz elektrostruke i vještak finansijske struke. Apelanti su 3. marta 2014. godine predujmili troškove za predložena vještačenja. Vještak elektrostruke je 28. aprila 2014. godine dostavio Općinskom sudu nalaz i mišljenje vještačenja, a vještak finansijske struke svoj nalaz i mišljenje je dostavio 15. oktobra 2014. godine.
12. Apelanti su 3. juna 2014. godine podnijeli urgenciju Općinskom sudu s ciljem okončanja parničnog postupka.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelanti smatraju da su im zbog dužine trajanja parničnog postupka, koji traje duže od tri godine, povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovor na apelaciju
14. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je detaljno naveo tok postupka, kako je to već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istakao da je u ovoj pravnoj stvari preduzimao sve procesne radnje, da je u osam navrata zakazivao i provodio pripremno ročište, odnosno nastavak pripremnog ročišta, da je na prijedlog punomoćnika apelanata od tuženih, Kantonalnog tužilaštva i od Inspektorata za radne odnose, zaštitu na radu i socijalnu politiku zatražio da dostave u spis suda određene materijalne dokaze koji su bitni za odlučivanje u ovom predmetu, te da je, nakon što je vještak finansijske struke dostavio svoj nalaz i mišljenje, zakazao ročište za glavnu raspravu za 12. i 13. mart 2015. godine. Općinski sud ističe da je pripremno ročište više puta odgađano na prijedlog parničnih stranaka, kojima je bilo potrebno dodatno vrijeme kako bi pribavile određene materijalne dokaze bitne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. U odgovoru na apelaciju Općinski sud ističe i to da su za dužinu trajanja postupka krivi apelanti, koji svoju nedovoljnu pripremljenost za postupak pripisuju sudu. Ističe da je sud predmet uzeo u rad i prije niza drugih i starijih predmeta, kao i drugih predmeta koji su prema zakonu hitni. Dalje navodi da sud ima velik broj predmeta, da su postupajuće sudije zadužene za više referata i da moraju ravnomjerno postupati u svim referatima, a da je postupajuća sutkinja zadužena s četiri referata i s velikim brojem predmeta, čiji se obim povećao usljed Odluke o organizaciji rada na predmetima i prelaskom jednog sudije na drugi sud.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 11.
Prvostepeni postupak će se, u pravilu, sastojati od dva ročišta – jednog pripremnog ročišta i jednog ročišta za glavnu raspravu.
VI.Dopustivost
16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
19. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da Općinski sud nije okončao parnični postupak u periodu dužem od tri godine od podnošenja tužbe, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
21. Apelanti smatraju da su im zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
24. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; i Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stav 24). Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da su apelanti 1. novembra 2011. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu, te da postupak još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste period duži od tri godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku radi naknade štete nastale kao posljedica štetnog događaja u kome je smrtno nastradao član domaćinstva apelanata, da se radi o predmetu koji je od velikog značaja za apelante, te da se, imajući u vidu činjenična i pravna pitanja koja Općinski sud treba utvrditi, radi o relativno složenom postupku.
27. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u konkretnom postupku, Ustavni sud zapaža da je taj sud u ovoj pravnoj stvari preduzimao brojne procesne radnje, osam puta zakazivao i provodio pripremno ročište, i to: 23. aprila 2012. godine, 23. maja 2012. godine, 4. septembra 2012. godine, 10. oktobra 2012. godine, 28. novembra 2012. godine, 29. januara 2013. godine, 23. januara 2014. godine i 2. februara 2014. godine. Navedena pripremna ročišta odgađana su na prijedlog parničnih stranaka. Općinski sud je zakazao i dva ročišta za glavnu raspravu za 12. i 13. mart 2015. godine. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u ovoj pravnoj stvari preduzimao procesne radnje kako bi u spis suda pribavio određene materijalne dokaze koji su bitni za odlučivanje. Ustavni sud zapaža da Općinski sud u periodu od 20. februara 2013. godine do 21. marta 2014. godine nije preduzimao procesne radnje. S tim u vezi, Općinski sud je naveo da je preopterećen velikim brojem predmeta, da su postupajuće sudije zadužene velikim brojem predmeta iz različitih referata, te da je predmet apelanata uzeo u rad prioritetno, iako ne spada u grupu hitnih predmeta. Imajući u vidu navode Općinskog suda iz odgovora na apelaciju, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sustav tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud preduzeo određene korake s ciljem umanjenja zaostataka u radu donošenjem Plana rješavanja starih predmeta, te određivanjem prioriteta u postupanju. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud provodeći generalne mjere s ciljem umanjenja zaostataka u radu, u konkretnom slučaju uvažio značaj ovog predmeta za apelante i uzeo ga prioritetno u rad.
28. Ustavni sud primjećuje da su dužini trajanja postupka doprinijele i same parnične stranke. U značajnoj mjeri dužini trajanja postupka doprinijeli su i apelanti, odnosno njihov punomoćnik, jer nisu blagovremeno pribavili sve potrebne materijalne dokaze koje bi predložili na pripremnom ročištu, niti su blagovremeno i pravilno na pripremnom ročištu opredijelili vještačenje u ovoj pravnoj stvari. Pripremno ročište je Općinski sud odgađao i na prijedlog tuženih, a s ciljem omogućavanja njihovog pribavljanja određenih materijalnih dokaza, a čijem odgađanju se apelanti na pripremnom ročištu nisu protivili. Sve navedeno objektivno je utjecalo na dužinu trajanja postupka.
29. S obzirom na navedeno, a naročito na činjenicu da je u parničnom postupku Općinski sud preduzimao procesne radnje s ciljem okončanja postupka, da je i sam aktivno učestvovao u postupku nalažući tuženim da dostave određene materijalne dokaze, te da je od nadležnih organa službenim putem zatražio dodatne informacije i dokumentaciju, te da su i apelanti doprinijeli dužini trajanja postupka, slijedi da dužina trajanja parničnog postupka, u okolnostima konkretnog slučaja, zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
30. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da u parničnom postupku nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
31. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata u odnosu na pravo na imovinu.
Pitanje naknade nematerijalne štete
32. Apelanti su zbog nerazumne dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom tražili naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 1.000,00 KM. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava apelanata na suđenje u razumnom roku, apelantima ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
VIII.Zaključak
33. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da zbog dužine trajanja parničnog postupka, iako traje duže od tri godine i od bitnog je značaja za apelante, nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku, jer je Općinski sud preduzimao sve procesne radnje bitne za donošenje odluke u toj pravnoj stvari, pri čemu je evidentan doprinos apelanata dužini trajanja parničnog postupka, zbog čega nije povrijeđeno ni pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić